Odsustvo građanstva u punom političkom smislu, kojemu nije svejedno pod kakvim upravljačima živi, koje ne dopušta prodati svoj glas za jedno uhljebljenje, činjenica je hrvatskog političkog bića. Od monete “tiha građanska većina” najčešće ostaje samo tišina.
Sama činjenica komuniciranja s javnosti povodom ovoga događaja u stilu slona u staklarnici kao da nije bila dovoljna. Paralelno se, svakodnevno, vode razgovori ugodni s liderom europskih pučana J. Daulom glede mjesta Ruže Tomašić na listi. Na pučanskoj listi izabrani trebali bi biti dijelom frakcije pučana, kaže Daul. Francuz u aktualnoj grupaciji Ruže Tomašić vidi lepenovski prizvuk. Karamarko, čini se, ne može popustiti bojeći se za izborni rezultat. Prije godinu dana Tomašić je dobro povukla. Karamarko zabija još jedan autogol.
Nevolje s listama, dakako, imaju i u drugim strankama i grupacijama, no ono što sasvim sigurno već dugo nije, u predizborno vrijeme, viđeno je svojevrsno tehnicianje inicijativama za zabranu. Odlučio je Tomislav Karamarko zabraniti zvijezdu petokraku zbog simboliziranja totalitarnog režima. Knjiga Ive Banca “Sa Staljinom protiv Tita”, kao i Praška deklaracija o zločinima komunizma zbog koje je nastao i spomendan na razini Unije, jasno daje do znanja kako je u jednome dijelu svoje ideje Karamarko u pravu, no sama činjenica pokušaja zabrane simbola koji se u povijesti umjetnosti često nalazio u auri Blažene djevice Marije za jednog demokršćanina rimokatoličke provenijencije odraz je potpunog političkog antitalenta. Ne sumnjajući u potrebu zabrane totalitarnih tendencija, javnost se nije mogla ne zapitati što ćemo tada s jednim nizozemskim brandom piva ili pak zastavama nekih država obješenim na zgradama veleposlanstava.
Inicijativa zabrane petokrake nije trajala dugo. Karamarko je reterirao, bio je neshvaćen tj. pogrešno shvaćen. Ako je i od Karamarka, ovakav autogol bio je previše. Postavlja se, stoga, pitanje koliko će trajati new deal koji je predložio trust hadezeovih mozgova na čelu s Domagojem Ivanom Miloševićem i Đurom Njavrom. Preporod Hrvatske očekuju kroz sustave navodnjavanja koji će od Hrvatske stvoriti poljoprivrednu velesilu, kanal Dunav-Sava-Dunav gdje bismo postali lider u riječnom transportu i povezivanje Hrvatske podvodnim tunelima. Sve to će financirati hrvatski porezni obveznici i europski fondovi. Još jedan autogol.
Na stranu to što analitičari najavljuju kako ćemo teško izaći iz siromaštva. To što analitičari najavljuju kako situacija prijeti biti još i gora i to što je ovaj projekt pohvaljen u CDU-u, no postavlja se pitanje po čemu je taj prijedlog suštinski različit od sviju dosadašnjih. Iako je istina kako ovaj puta žele uključiti i europske fondove (u što sumnjamo obzirom na dosadašnju praksu), predlažu nam značajan dio novca za te investicije iz džepova poreznih obveznika! Ipak, nitko se još nije dosjetio predložiti davanje malo zraka skoro pa ugušenom gospodarstvu kroz smanjenje porezne presije ili o proračunu ovisnih struktura što bi možda stvorilo zdravu poslovnu klimu i realnije punjenje proračuna! Nakon što platimo sve potrebe proračuna i političke oligarhije, jedva nam ostane za kruh i mlijeko, a “genijalni” trust mozgova očekuje da još malo stegnemo remen? Je li to još jedan uteg na punitelje proračuna iz realnog sektora?
Klijentelističko-konformističke glasačke vojske prijete ponovno izabrati dijelove iste političke trakavice koja bi zarazila možda i posljednje zdrave dijelove našega organizma. Kao rješenje bismo mogli predložiti neku komisiju za suočavanje s prošlošću kakva postoji u Njemačkoj, a koju je vodio evangelički teolog i sadašnji njemački predsjednik Joachim Gauck. Moto komisije je parafrazom, nije važno je li bivši nacist ili stasijevac portir ili postolar, no vrlo je važno onemogućiti ga imati politički utjecaj.
Osobno, volio bih prolaziti pored portira Milanovića ili Karamarka na ulazu u kakvu instituciju!
Izvor: seebiz