„Hrvatska je zatražila od Mađarske da preuzmu odgovornost za odbranu njenog vazdušnog prostora, saopštio je u nedelju ministar odbrane Mađarske. “Ako potpišemo sporazum s Hrvatskom, mađarska vojska će biti odgovorna za bezbednost ne samo Slovenije, već i Hrvatske”, rekao je ministar odbrane Čaba Hende u nedelju uveče. “Taj zahtev će odrediti odnose između naše dve zemlje za duže vreme”, rekao je Hende i dodao da Mađarska jedina u regionu ima lovačke avione četvrte generacije – švedske “gripene”. Mađarska i Slovenija su potpisale sporazum 17. januara prema kojem je Budimpešta preuzela odbranu vazdušnog prostora Slovenije.“
Preznatiželjnima, kojima uvijek obiluju destruktivni elementi apriorno sumnjajući u mudrost vlasti – napose hrvatske – nudi se objašnjenje o svega tri aviona MIG 21, kojima RH u jeku ukrajinske krize raspolaže, s obzirom da je ostatak njene velebne zračne flote na rekonstrukciji u Ukrajini odaklem se očekuje jednog dana, koji dragi Bog ili Rusi odrede. Sa svega tri rečena aviona, od kojih svaki ima barem 50% šansi da mu prvo naredno polijetanje ujedno bude i poslijednje, Hrvatska se ne može obraniti od agresivnih namjera susjeda koji poput krvoločnih zvijeri vrebaju iz prikrajka na njen teritorij. Obrana od spomenutih Mađara koji će, kao što je rečeno, braniti ono što im je dobrovoljno prepušteno (za braniti), svakako nije ni potrebna – sami smo ih pozvali, u nedostatku suvremene obrambene sile nezavisne države Hrvatske. Netko se vjerojatno još prisjeća viceva koji su kolali za biše Juge, o albanskoj mornarici – kasnije proširenih i na slovenačku pomorsku i zračnu silu. Eto, sad ih možemo dopuniti onima o hrvatskom zrakoplovstvu, ako nam kojim slučajem ne dođe da zaridamo! Nakon moguće intervencije snaga EU u BiH (koja već ionako drži šape na njoj) – prema riječima Visokog predstavnika međunarodne zajednice – ili dobrovoljnog pristupanja ovoj zajednici, njeni stanovnici ne trebaju brinuti. Branit će ih hrvatski, ako kojim slučajem do onda stignu, a ako ne – onda zrakoplovi polovine njenog starog poznanika iz 1878., i još boljega iz 1908. godine. Od koga, to će se još vidjeti.
Autor inače gaji krajnji prezir prema svakoj vojnoj sili (napose njenoj upotrebi) i nepotrebnom rasipništvu na tu atavističku sramotu ljudskog roda. U svakom slučaju, „branila“ nas tri MIG-a, cjelokupna hrvatska zračna flota ili Mađari (NATO pakt), sigurnost države nije ništa veća niti manja no je bila ona bivše, s mnogo većim zrakoplovnim potencijalima. Kao i mnogo puta do sada – a to pokazuje i najnoviji primjer Ukrajine – sigurnost države i njene granice ponajviše čuva doslijedno pridržavanje međunarodnih ugovora, što ovisi i o rasporedu svjetskih političkih silnica. Kad, na žalost, moral i etika nisu djelatne kategorije, nasuprot političkog licemjerja.
Izvor: tacno