Postoji trenutak u životu običnog hrvatskog građanina kad sjedne pred ekran, čita novinsku vijest i nijemo trepće ne znajući si objasniti što zapravo čita: neku sprdnju sa satirčnih portala ili ozbiljno izvješće Instituta za javne financije o radu državnih agencija.
U Hrvatskoj postoji 44 raznih agencija, a tek deset njih nisu na državnim jaslama. Od svih njih tek 27 posluje transparentno, dok onih ostalih 17 pojma nemamo po kojem principu djeluju. Agencije godišnje stvaraju višak od oko 1 milijarde kuna godišnje, a akumulacija viškova na računima agencija je oko 7 milijardi kuna. Financijska imovina agencija je visoka i iznosi više od 10 milijardi kuna i to u promatranju 10-12 agencija. Što je s ostalima?
Kad godišnje država uplati više od četiri milijarde kuna iz proračuna za rad agencija i 6000 zaposlenih, onda očekuješ ne transparentno poslovanje, već izvješće za svaku utrošenu lipu. Prosječna plaća u agencijama je 10.000 kuna. Odlično za nekog tko rijetko ili gotovo nikada ne polaže svoje račune.
Poznati birokratski mastodont EU je uvjetovao da se ulaskom Hrvatske u željenu uniju otvore mnogobrojne agencije pa sad tako kusamo otvaranje agencija koje još uvijek nisu pod sistematizacijom već su bez cjelovite strategije i detaljnog akcijskog plana Vlade za reformu i razvoj državne uprave.
Nesistematski rad i neučinkoviti ljudski resursi doveli su do toga da mnoge te agencije uvjetovane od strane EU nisu povukle očekivana sredstva iz fondova EU. Primjerice, imamo Agenciju za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju koja je zaposlila 563 nova uposlenika. Zašto, znaju samo oni, no poznato je koliko je kikseva dolazilo upravo iz ovog sektora. Kad se sjetim Danaca i njihove želje za ulaganjem u industrijsku konoplju, odmah mi mrak padne na oči od inertnosti svih tih agencija koje bi trebale osluškivati mogućnosti zarade i dovoditi novac u zemlju. Ovako ispada da imamo agencije za uhljebljivanje političkog kadra za koji nitko ne razumije čemu služe.
Farsa iz Alan Forda prenesena u hrvatsku stvarnost. Tamo smo se “Ministarstvu za istraživanje ruda i gubljenje vremena” mogli slatko nasmijati. U hrvatskom slučaju nam se plače. Samo čekam kad će se neka nova agencija otvoriti, recimo neka za nadgledanje visine trave u gradskim i prigradskim parkovima. Fakat je previše to što si država dozvoljava.
I zašto se ovi viškovi ne prelijevaju u sustav proračuna? Kome i u koju svrhu ide ta dodatna akumulacija? Ako imaju viškova, zašto im se ne smanji proračun? Toliko pitanja, a na nijedno nećemo dobiti odgovor jer agencije ne odgovaraju nikome i nemaju potrebe za transparentnim poslovanjem. Tko uopće koordinira njima i na koji način? Na koji način stvaraju viškove? Od 44 agencije njih 42 ima svoju internetsku stranicu, no godišnji izvještaj o poslovanju objavljuje tek njih 27, a financijska izvješća 29. Krasno. Što se onda radi u onih 15 preostalih?
Hrvatski građanin bi mogao postaviti još stotinu puta no čini se da ni jednoj vladi do sad nije bilo do odgovora. Zašto i bi kad imaju odlično rješenje za uhljebljivanje svojih “podobnika”. Institut je analizirao razdoblje od 2010. – 2012. godine i naveo kako je u te tri godine u većini agencija zabilježen primjetan rast broja zaposlenih. Godine 2010. u agencijama je radilo 5.310 zaposlenih, da bi ih na kraju 2012. bilo 5.952 u 39 agencija. Sjećate li se onih predizbornih obećanja? Kao, neće dozvoliti nova zapošljavanja u javnom sektoru. Brojke ukazuju drugu stvarnost, a sve na račun poreznih obveznika.
Stručnjaci preporučuju spajanje agencija. Ne znam bi li to smanjilo broj zaposlenih.
Država bi ziher smanjenjem broja agencija iznašla načina da otvori nove jer im ”fali” rad onih starih. Zatvorio bi se krug i svanula bi nova ”zora očajnika”. Uostalom, Vlada je 2010. i 2011. veći dio neprofitnih regulatornih agencija prebacila u državni proračun. Pametnom dosta. Prema Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2014. – 2016. Predvidjela je i uključivanje i većeg djela preostalih neprofitnih agencija. Koliko novih će još biti uključeno! Tako se može, pa dok se izdvaja nek’ se i ”napaja”.
Agencije koje danas imamo možemo lako prozvati ”Agencijama za bacanje novca kroz prozor”. Naši političari to znaju, umiju i mogu. Mi možemo samo nijemo treptati i čekati neku novu zoru, a i onda će biti isto po onom principu: ”dok jednome ne smrkne, drugome ne svane”. Politika i političari se mijenjaju, agencije ostaju, otvaraju se nove. Nikad dosta novih nagradnih poslova na račun nas lajbeka.
Izvor: seebiz