Osjetivši se prozvanim Milanovićevom izjavom kako oni koji su kritizirali poticaje zapošljavanju u vidu rada za 1.600 kuna mjesečno (u narodu poznato kao “mrsićevština”), moraju razmisliti o svojoj principijelnosti, osjetio sam se prozvanim.
Na prvi pogled izgleda kako je Milanović u pravu. Čini se, naime, kako je taj program ipak imao i neke pozitivne rezultate. Kao rijetko kad, novac iz proračuna nisu bio namijenjen zadržavanju postojećih privilegija naše rentijerske kaste. Mladi stažisti prepoznali su je kao kakvu-takvu priliku u ovom depresivnom ekonomskom okruženju. Šezdesetak posto njih, kažu izvori iz Vlade ostalo je raditi kod istoga poslodavca. Otvarala su se dakle poneka radna mjesta zaslugom politike. Za ovu zemlju čudo ravno snijegu na ekvatoru.
U zemlji gdje već neko vrijeme napadamo brojku od 400 tisuća nezaposlenih u kojem je enorman udio mladih, ova mjera pokazala se kao možda poslijednja slamka spasa, a nesposobnost i bezobzirnost vladajućih tim je veća!
Ukoliko prihvatimo službenu retoriku vlade kako je sada došlo do svojevrsnog zaustavljanja programa, ne ukidanja (!), u nedostatku novca u proračunu, ne možemo u tome ne vidjeti prave prioritete ove vlade pred nadolazeće izbore. Politički marketing rentijerskim zadržavanjem stečenih povlastica, na za državu neučinkovitim pozicijama, i kupovanje glasova pojedinih dijelova populacije nefunkcionalnim javnim radovima, opet je na djelu. Ne znam niti ja koji rebalans proračuna po redu za ovu godinu kaznio je one koji imaju najviše energije vući ovu zemlju iz gliba u kojega su nas doveli.
Ne želeći prozivati dosadašnje postupke i sposobnosti povlačenja novca iz fondova, ne želeći niti pozivati na rasprodaju skupoga voznog parka (Renzi je to učinio), valja upozoriti na navodnu vijest kako je vlada, u trenutku dok nema novca za poticanje zapošljavanja, naručila, u svrhu boljeg povlačenja sredstava iz fondova softver od jedne mađarske tvrtke, koji zasigurno nije bio besplatan. Reći će nam bezobzirni premijer kako u trenucima krize treba znati investirati. Upravo će novac iz europskih fondova pomoći ponovnom pokretanju “mrsićevštine”. On kao pametan čovjek to garantira!
Bezobzirnosti i nesposobnosti nema kraja, jer dok oporba muku muči s falsificiranim diplomama, a vladajući im iste nabijaju na no, zadužuju još malo javne financije za kupovanje malo sveučilišnog standarda stvarajući Potemkinovo selo u vidu Sveučilišnih igara u Rijeci i Zagrebu. Promocija naše zemlje i našeg obrazovnog sustava? Ma kaj got, kupovanje glasova sveučilištaraca, kojima je i tako najbolja mjera zapošljavanja slobodna fluktuacija radne snage u Uniji, pred skore izbore za Europski parlament. Pojednostavljeno, financiramo obrazovanje budućih nezaposlenih i onih koji imaju plaćati poreze u drugim zemljama Unije.
Ovih dana prosvjeduju stanovnici Gorskog kotara pred vladom upozoravajući kako će ukoliko izgube zadnju slamku spasa, status područja od posebne državne skrbi postati regija – starački dom. Premijer odgovara kako i za to područje čekamo novac iz fondova. Sudbina je to koju će ovakvom bezobzirnom politikom i proračunom koji ima za cilj samo zadržavanje postojećih privilegija, nikako razvoj, zadesiti cijelu zemlju.
Umjesto da podnesu neopozive ostavke zbog slučaja zaustavljanja programa poticaja zapošljavanja, te dosadašnje nesposobnosti osiguranja razvojnih sredstava iz europskih fondova, vladajući će radije zadržati svoje funkcije. Jer, birokrat je birokrat, taman upravljao i staračkim domom.
Izvor: seebiz