Preuzeto s portala autograf. Autor: Nela Vlašić
Prema podacima UNHCR-a u Hrvatsku se nakon Domovinskoga rata vratilo gotovo 133.000 Srba. Mnogi od njih i u Ličko senjsku županiju. Jednome se, međutim, povratak uporno ne dopušta. Ne, nije riječ o zločincu ili osporavatelju Hrvatske. Upravo suprotno. Za njega Lijepa naša ni na trenutak nije bila sporna. Ponosio se, kao što već vrapci na grani znaju, i rodom srpskim i domovinom Hrvatskom…
Zavičaj mu je prvom prilikom, 1992. godine, uzvratio lansiranjem kipa u zrak. Nije se štedjelo na eksplozivu. Sistematski je razoren. Tako da ga se nije moglo obnoviti. Kako je original uništen iz domoljubnih potreba, za potrebe obljetnice 150. godine rođenja 2006. u Teslinoj godini načinjen je novi odljev ovog djela hrvatskoga umjetnika Korčulanina Frana Kršinića.
Da apsurd bude veći, hrvatski stručnjaci, zahvaljujući hrvatskim minerima, morali su se zaputiti čak do “neprijatelja” u Beograd, na Bulevar kralja Aleksandra i po tamošnjoj replici izliti novi spomenik.
Živi ljudi za povratak trebaju kuće i mirnodopsku atmoferu, a ovi brončani zahtijevaju trgove i kažnjavanje počinitelja koji nikad nisu odgovarali ni za rušenje kipa ni za palež rodne kuće Nikole Tesle.
Kršinićev kip u srpskoj metropoli smješten je ispred Elektrotehničkoga fakulteta, a naš je skriven na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Potpuno zgotovljen sedam godina čeka da netko dođe po njega i vrati ga u Gospić, na glavni trg, koji se nekad zvao Trgom Nikole Tesle.
.
I snivao bi Kršinićev brončani znanstvenik svoj povratak u Gospić još dugo u podrumima Akademije da počekom godine Mirela Holy, Davor Bernardić i Damir Kajin nisu pokrenuli inicijativu da rođendan, 10. srpnja, bude proglašen Nacionalnim danom Nikole Tesle. Vlada to u ožujku prihvatila uz dodatak da će to ujedno biti i Dan znanosti, tehnologije i inovacija. Inicijativa se, s obzirom na to da je riječ o nacionalnome danu, našla u srijedu, 2. ožujka na sjednici Sabora.
Sve bi vjerojatno prošlo u najboljemu redu da su inicijativu obrazlagali samo Holy i Bernardić.
Nekoliko umivenih, marketinški od mržnje opranih HDZ-ovaca reklo bi kako smo mi ustvari sretna zemlja jer se u malom, ličkom selu Smiljan rodio velik čovjek koji je zadužio čovječanstvo. Laburisti bi to nekako povezali s nezaposlenošću i odljevom mozgova preko bare – našli bi oni već načina kako postojeću Vladu okriviti i za Teslin odlazak u Ameriku. Nitko se ne bi sjetio uspavane statue u podrumu Akademije i činjenice da se Gospić baš ne grabi da mu nakon svih peripetija osigura miran povratak na največi trg ličke metropole koji sad nosi ime Stjepana Radića.
Bernardić je objašnjavao kako je Tesla danas aktualniji nego pred sedamdeset godina te da valja nama preko UN-a tražiti da 10. srpnja bude Svjetski dan nauke. Sve bi ostalo na razini, onako dosadno, europski da i Kajin nije krenuo obrazlagati. Prisjetio se srušenih spomenika, dakle, ne samo ovog Teslinog već i na tisuće onih partizanskih podignutih u znak sjećanja na NOB ali i u zrak iz tog istog razloga. Da stvar bude žešća, domoljubne minere nazvao je barbarima i sav kozmopolitizam desnih zastupnika u trenu je otišao k vragu.
HDZ-ov Duje Marasović zaboravio je u hipu sve PR savjete o novom licu stranke i egzaltirano poručio kako su po Gospiću padale granate, “a tu sad spominjete neki spomenik”. Raspravu je nazvao “šakom jada”. Pupovac je pak kazao kako nije spomenik Nikoli Tesli srušen jer je “izmislio izmjeničnu struju, već zato što je Srbin”.
Darko Milinović osporio je Pupovcu pravo da mu Tesla bude draži nego njemu jer ipak je on, za razliku od čelnika SDSS-a, Ličanin. To bi mu,valjda, trebalo garantirati Teslinu genijalnost. Što se spomenika tiče, Gospičani imaju, veli, čak tri lokacije za njega, a struka će reći koja je najbolja…
U zraku je ostalo visiti pitanje je li struka ili je to ipak politika bila ta koja je na trg uselila Radića umjesto znanstvenika iz Smiljana.
Poetirala je Vesna Škare Ožbolt meni nepoznatom izrekom Nikole Tesle s početka Drugog svjetskog rata o “mržnji Srba i Hrvata, tako jakoj da bi gradove i gradove osvjetljavala kad bi ju se moglo pretvoriti u struju”.
Pa ipak ja iz rasprave nisam dobila ni jedan valjan argument zašto odljev spomenika, koji je navodno stajao stotinu tisuća eura, čami u podrumu i neželjen godinama skuplja prašinu. Ukoliko ga Gospićani iz bilo kojeg razloga neće, neka ga daruju Rijeci.
Vjerujem da će se na riječkom Sveučilišnom kampusu naći mjesta za kip, ali i za Teslino razmišljanje o znanosti i životu. Rijeka je Gospiću masovnim odazivom na mobilizaciju pomogla u obrani u Domovinskom ratu, zbrinula je izbjeglice ne gledajući na nacionalnost, pa mu i sada može pomoći da se bez grižnje savjesti riješi Teslina brončanog povratka i očito velike muke kako na jednom trgu pomiriti Radića i Teslu i Tuđmana.