Članovi Hrvatskog novinarskog društva i predstavnici nevladinih organizacija osudili su nepravomoćnu presudu protiv novinarke Slavice Lukić temeljem odredbe o sramoćenju, tražeći uklanjanje ove sporne odredbe iz Kaznenog zakona.
“Ovom odlukom izravno je ugroženo zdravlje hrvatske demokracije, jer se šalje poruka da je istraživačko novinarstvo u Hrvatskoj otegotna okolnost”, rekla je Jelena Berković, zamjenica izvršnog direktora GONG-a, dodajući kako je istraživanje Slavice Lukić o poslovanju države s privatnom tvrtkom Medikol, suprotno suca Marka Benčića, eksplicitni javni interes (obrazloženje presude pročitajte ).
Slavica Lukić osuđena je zato što je napisala da je privatna poliklinika Medikol od studenog 2007. pa do kraja 2013. godine dobila iz sredstava HZZO-a 500 milijuna kuna. U tekstu iz veljače 2013. godine, novinarka je ustvrdila da je Medikol, unatoč ogromnom prihodu javnog novca, nestabilna ustanova. Razvoj događaja to je i potvrdio pa su prije nekoliko mjeseci vlasnici Medikola zatražili predstečajnu nagodbu.
Sudac je u presudi zaključio i da je “jedino razumno obrazloženje zašto okrivljena upravo redovno istražuje poslovanje i rad privatnog tužitelja tj. Medikola, neki sudu nepoznati ali svakako neopravdani razlog”. Za kazneno djelo sramoćenja prema novom KZ-u može biti proglašen krivim i onaj tko je iznio istinu ali je sudac ocijenio da ta istina nije iznesena u javnom interesu.
“HND će uporno pritiskati vlast sve dok u Kaznenom zakonu ne izmijeni članke koje se odnose na kaznena djela protiv časti i ugleda. Smisao ovakvih odredbi je ušutkavanje novinara i eliminiranje neovisnog, istraživačkog i kritičkog novinarstva”, poručio je Zdenko Duka, predsjednik HND-a, dodajući kako slučaj Slavice Lukić nije izoliran.
Prema podacima koje je prikupio H-Alter temeljem Zakona o pravu na prisup informacijama, na općinskim sudskim instancama samo u Zagrebu, Rijeci i Osijeku trenutno se vode 42 parnice temeljem istih zakonskih odredbi, od čega 33 na zagrebačkom Kaznenom sudu. Ova sudska tijela odbila su, međutim, dostaviti i popis imena i prezimena tužitelja i tuženih novinara, pod obrazloženjem kako je riječ o privatnim parnicama.
“Ovdje se radi o smrti istraživačkog novinarstva, jer bi se svaka osoba koja je razotkrivena u korupciji u zadnjih 15 godina mogla krenuti osvećivati novinarima. Ovakve se odredbe ne bi posramila ni Sjeverna Koreja”, kazao je Hrvoje Zovko, predsjednik Zbora istraživačkih novinara HND-a, te dodao kako ove zakonske odredbe izgledaju kao da su pisane za korumpirane političare, krim milje i razne, koji, ako “nanjuše krv”, mogu novinare zasuti s desecima tužbi.
Riječ je o odredbama koje su donesene za vrijeme bivše Vlade, a koje su naišle na – zasad samo verbalne -osude iz resornih institucija aktualne vlasti, odakle su poručili kako “Ministarstvo pravosuđa prati primjenu cjelokupnog Kaznenog zakona, pa i navedene odredbe, te će po potrebi pristupiti izmjeni Kaznenog zakona.”
“Presuda Slavici Lukić samo je jedan od nusprodukata ovih odredbi Kaznenog zakona, na čiju pogubnost struka upozorava već dvije godine, budući da je riječ o odredbama koje su unesene kao mehanizam zaštite obiteljskog života, ali se one koriste kao sredstvo za nasrtaj na nezavisno novinarstvo. Apsurdno je, naime, da se jedna tvrtka poziva na takvu zaštitu privatnosti. U drugom kvartalu aktualne Vlade planiraju se izmjene ovog zakona, pa i ovim putem pozivamo izvršnu vlast da izmijeni i ove odredbe”, poručila je Jelena Berković iz GONG-a, upozorivši i na dodatni apsurd ovog slučaja. Postane li, naime, presuda pravomoćna, Slavica Lukić više ne bi mogla imati potvrdu o nekažnjavanju, što znači da, primjerice, ne bi mogla biti ni kandidirana za vanjsku članicu Saborskog odbora za medije.
Sanja Sarnavka iz Kuće ljudskih prava također je izrazila zgražanje nad ovakvog odlukom suca Marka Benčića. “Izgleda da smo dobili novu sudačku zvijezdu koja ne samo da ne zna što je javni interes, već i vrlo čudno tumači slobodu mišljenja i izražavanja jer je naložio psihijatrijsko vještačenje za aktivista Tončija Majića. Nakon ovog ćemo svakako pomnije razmatrati njegove dosadašnje sporne odluke, jer ova presuda nije donesena protiv tabloida koji bi eventualno ugrozili privatni život građana, već protiv javnog interesa i ozbiljnog istraživačkog novinarstva”, kazala je Sanja Sarnavka.
Osuđena novinarka Slavica Lukić zahvalila je kolegama i cehovskim udruženjima na iskazanoj solidarnosti, kazavši kako je ova presuda povod da se još jednom pozove vlast da izmjeni represivne odredbe koje su otvorile ogroman prostor za sudove da potpuno arbitrarno odlučuju o tome što je javni interes a što ne.
Izbacivanje članka 148. iz Kaznenog zakona zatražilo je danas i Hrvatsko vijeće za medije, u priopćenju kojeg potpisuju Zdravko Milinović i Ana Raić Knežević. Presuda protiv novinarke Lukić, smatra Hrvatsko vijeće za medije, mogla bi postati presedan koji će značiti potpuno zatiranje medijskih sloboda u Hrvatskoj.
“Objavljivanje istine, uz poštivanje usvojenih publicističkih načela hrvatskih medija, smisao je novinarskog rada zbog čega ne smije postojati ovakva zakonska mogućnost da ih se neosnovano kažnjava. Stoga i Hrvatsko vijeće za medije od Vlade i Sabora traži brisanje odredbe ‘sramoćenja’ iz Kaznenog zakona”, stoji u priopćenju Vijeća za medije.
Sporna odredba KZ-a
U Komentaru Kaznenog zakona i drugim izvorima novoga hrvatskog kaznenog zakonodavstva, objavljenom 2013. godine, kojeg su uredili Ksenija Turković i Aleksandar Maršavelski, stoji kako će praktična primjena kaznenog djela sramoćenja doći do izražaja u slučajevima kada počinitelj iznosi ili pronosi činjenične tvrdnje koje mogu naškoditi časti i ugledu drugoga, ne postupajući pri tome u javnom interesu ili iz drugog opravdanog razloga, a dominantni je cilj njegova postupanja naškoditi časti i ugledu drugoga. “Njegove tvrdnje mogu pri tome biti i istinite, ali će odgovarati za sramoćenje ako postupa pretežito s ciljem da naškodi časti ili ugledu drugoga, ili čak postupa u dobroj vjeri u pogledu istinitosti, a za iznošenje ili pronošenje činjeničnih tvrdnji ne postoji javni interes ili drugi opravdani razlog. Počiniteljeve činjenične tvrdnje mogu biti i objektivno neistinite. No, njegov subjektivni odnos prema (ne)istinitosti takvih tvrdnji ovdje nije relevantan u smislu namjere. Za namjeru je bitna samo njegova svijest da činjenične tvrdnje koje iznosi ili pronosi mogu naškoditi časti i ugledu drugoga”, stoji u Komentaru.
(Ne)transparentnost HZZO-a
U sklopu godišnjeg istraživanja o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama, GONG je 2012. godine tražio preslike ugovora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) i Poliklinike Medikol iz 2007. i 2010. godine koji se odnose na ugovaranje dodatnih PET/CT usluga. HZZO je prvo dozvolio samo osobni uvid zaposlenicima GONG-a u sve ugovore i njihove dodatke, bez posebnih mjera zaštite osobnih podataka, ali i bez prava na preslike ugovora. Takav odgovor je suprotan sudskoj praksi Upravnog suda koji je ustvrdio kako informacija koja je jednom učinjena javnom mora biti dostupna korisnicima u bilo kojem formatu (dakle, ako je dostupna putem uvida mora biti i putem preslika). GONG je ponovio zahtjev za preslikama ugovora dopustivši protek duljeg vremena za odgovor nego je predviđen u ZPPI, a HZZO je obavio konzultacije s tijelom nadležnim za nadzor nad ZPPI i u konačnici dostavio sve tražene preslike ugovora, uz zaštitu osobnih podataka koji se nalaze u dokumentima. Dodatno, HZZO je započeo s praksom objave svih svojih ugovora s privatnim pravnim osobama na svojim internetskim stranicama.
Izvor: h-alter