Dok se na jugoistoku Ukrajine krši ‘primirje’ koje je zbog uskršnjih blagdana proglasio v.d. ‘predsjednik’ Alexander Turchinov, a koje ove godine istog dana slave ukrajinski grkokatolici i pravoslavci, s druge strane ne prestaje propagandni rat koji kao da je uvertira za nadolazeće događaje.
Dogovor kojega su u Ženevi postigli predstavnici Rusije, Europske unije, Sjedinjenih Država i Ukrajine vjerojatno neće polučiti nikakve rezultate, što je u svom obraćanju u ‘Izravnoj liniji’ potvrdio i ruski predsjednik Vladimir Putin. Naime, on je naglasio ‘kako sporazum kojega će potpisati predstavnici svjetskih sila, pa i sama Rusija, neće značiti ništa ukoliko se samoproglašene vlasti u Kijevu ne odluče na pregovore s predstavnicima naroda iz jugoistočnih ukrajinskih regija, a ne da tamo odlaze razgovarati s guvernerima–oligarsima koje su sami postavili’. Da je bio u pravu vidi se iz noćašnjeg napada na ljude s barikada na prilazu Slavinasku, kojega su, budući da vojska navodi ‘kako poštuje proglašeno primirje’, izveli pripadnici radikalnih nacionalističkih skupina.
Oprema i oružje dvojice ubijenih napadača pripadnika Desnog SektoraTelevizija Rossia24 iz Slavianska javlja ‘kako se nakon napada u kojem je ubijeno troje ljudi na kontrolnom punktu i dva napadača ubijen utvrdilo da su ga izveli pripadnici Desnog Sektora, što jasno govori kako će Ženevski sporazum ostati „prazno slovo na papiru’ sve dok vlada u Kijevu ne razoruža profašističke skupine koje sada vode glavnu riječ u cijeloj Ukrajini, osim u jugoistočnim regijama u kojima je lokalno stanovništvo samo organiziralo obranu.
‘Dvojica ubijenih napadača su imali iskaznice Desnog sektora i bili su opremljeni američkim oružjem’, s lica mjesta prenose novinari koji od lokalnih vlasti imaju dozvolu za boravak u gradu.
Zapovjednik obrane Slavianska pokazuje ubijenog napadača, njegovo oružje, opremu i iskaznicu Desnog Sektora:
Julija Timošenko nakon “Ženevskog sporazuma” osniva paravojnu stranačku miliciju
Što će biti s Ukrajinom znati će se u slijedećih nekoliko tjedana, ali retorika vođa s Maidana, posebice odjednom ratoborne bivše premijerke Julije Timošenko koja danima poziva ‘na oružje i obranu domovine’, ne upućuje na miran rasplet situacije.
Koliko je vođama EuroMaidana stalo do mira vidi se iz posve nepotrebnog poteza bivše premijerke koja je prije dva dana tijekom posjeta Donjecku oformila svoju naoružanu stranačku miliciju “Otpor”, a koja bi, prema izjavi Julije Timošenko, ‘trebala pružati pomoć agencijama za provedbu zakona’.
Nakon vatrenih govora, svečanog defilea ispred svoje stranačke milicije koju je (slučajno ili ne op.a.) nazvala ‘Otpor’, Julija Timošenko se sastaje s predstavnicima Narodne Republike Donjeck i odjednom predlaže ‘sazivanje okruglog stola na kojem će se čuti i glas lokalnog stanovništva’.
Njeno pozivanje na ‘domoljubne vrijednosti’ i ‘ljubav prema Ukrajini’, koje je pratila agresivna antiruska retorika i izjave ‘kako Moskva poznaje samo jezik sile’ nisu urodile plodom i bivšoj premijerki, osim njenih odanih pristaša, na istoku Ukrajine nitko više ne vjeruje.
Razlog je posve razumljiv. Prije dva dana je tijekom konferencije za novinare Julija Timošenko govorila o ‘statusu ruskog jezika’, ‘razumijevanju između istoka i zapada Ukrajine’ i ‘posebnom statusu naroda u istočnim regijama’, a da kao iskusna političarka ni jednom riječju nije spomenula što taj ‘posebni status’ podrazumijeva i kako bi ga narod Donjecka i drugih regija trebao ostvariti.
Iskustvo od 21. veljače govori kako oporbenim liderima obećanja traju onoliko koliko vremena treba da se osuši tinta potpisa sa sporazuma i bez čvrstih i konkretnih jamstava neće se postići nikakav dogovor. Ta ‘jamstva’ svakako nisu tenkovi i zrakoplovi kojima Alexander Turchinov misli ‘obuzdati podivljale ruske separatiste’.
18. 04. 2014. – Bivša ukrajinska premijerka Julija Timošenko u Donjecku od svojih pristaša osniva stranačku miliciju “Otpor”Narod jugoistoka Ukrajine ne vjeruje lažnim obećanjima i nastavlja isporuku svojih proizvoda ruskoj vojsci
S druge strane narod jugoistočnih regija je svjestan da se ne može vjerovati prevratničkoj vladi (što je posve jasno i iz načina na koji su preuzeli vlast op.a.) i otvoreno poručuje ‘kako neće položiti oružje dok se ne udovolji njihovim zahtjevima’, a oni su prilično jasni.
‘Milicija Donbasa je spremna provesti odluke donesene na Ženevskim pregovorima samo ako to u cijelosti provede i vlada u Kijevu. Mi ćemo ispuniti dogovoreno u svim poglavljima sporazuma, pa čak i osloboditi okupirane zgrade, ali prvi i glavni uvjet je da Desni Sektor preda oružje. Međutim, to je nemoguće, jer da su htjeli to učiniti. Učinili bi u protekla dva mjeseca, zar ne?’, dopisniku ruskog dnevnog lista RBC je rekao zamjenik čelnika obrane Donjecka, Sergej Sergej Zyplakov.
Osim toga, ti ljudi žele ostati u dobrim, ako ne i vrlo tijesnim vezama s Moskvom, a sve kako bi zadržali svoja radna mjesta i imali sigurnu egzistenciju. (Nije sve u nacionalizmu: Klasna i socijalna dimenzija ustanka na istoku Ukrajine – pobuna protiv Kijeva je i pobuna protiv devastirajućih MMF mjera i ekonomskog ropstva)
Nakon pripojenja Krima vlada u Kijevu je, posve sigurno po zapovijedi Washingtona i NATO saveza, odlučila prekinuti suradnju s Rusijom i obustaviti izvoz svega što je ukrajinska industrija proizvodila za rusko Ministarstvo obrane i rusku vojsku.
Prije pet dana se analitičarka Anna Maria Dyner s Poljskog instituta za međunarodne odnose (PISM) pita: ‘Što će prekid vojne suradnje značiti za Rusiju, a što za Ukrajinu’?, te navodi ‘kako je većina ukrajinskih tvrtki u tom sektoru prestala ispunjavati obveze prema ruskom dobavljačima’.
‘Ova odluka će imati ozbiljne posljedice i za ukrajinski vojno-industrijski kompleks i rusku vojsku koja jednim dijelom ovisi o ukrajinskoj proizvodnji. Ukrajinske tvornice oružja i Rusija mogu nastojati održati oblik suradnje preko Bjelorusije kao posrednika, što će ojačati važnost te zemlje’, piše Anna Maria Dyner, koja, međutim, potpuno previđa mogućnost da narod jugoistoka Ukrajine uopće ne poštuje odluku vlade u Kijevu i nastavi s proizvodnjom i isporukom naručenih roba od strane ruske vojske.
NewsBalt javlja kako se u Zaporožju Kozaci pripremaju za obranu jednog od vodećih svjetskih proizvođača zrakoplovnih motora – industrijskog kompleksa kompanije ‘Motor Sich’.
Uprava kompanije je dobila informacije o mogućem napadu nacionalističkih radikalnih skupina s Maidana. Motiv napada je što njihove tvornice i dalje rade, te prema potpisanim sporazumima isporučuju svoje proizvode u Rusiju.
Uprava kompanije ‘Motor Sich’ apelira na lokalno stanovništvo da podrži obranu tvornice, a od strane uposlenika, odreda AntiMaidana i lokalnih Kozaka je stigao pozitivan odgovor i pokrenute su pripreme za obranu vrijednog industrijskog kompleksa koji će i dalje raditi za rusku vojsku, javlja AntiMaidan Info.
Na zahtjev uprave kompanije ‘Motor Sich’ lokalna “Narodna obrana” i Kozaci iz Zaporožja pripremaju obranu tvornica koje unatoč zabrani i dalje rade za rusku vojsku
Agencija UNIAN javlja kako je u Zaporožju situacija prilično napeta, te da grad već nekoliko dana nadlijeću borbeni zrakoplovi ukrajinske vojske koji su stacionirani u vojnoj zrakoplovnoj bazi koje se nalazi nedaleko od područja.
Kao što vidimo, ukrajinske vlasti, umjesto da se posvete smirivanju napetosti i pokušaju naći političko rješenje za izlazak iz krize, isključivo donose odluke kojima žele naštetiti Moskvi, pa makar i na svoju štetu. To je bio slučaj s propalim pokušajem zauzimanja Slavianska, željezničkog čvorišta preko kojeg ide sva roba iz jugoistočne Ukrajine za Rostov na Donu gdje je sjedište ruske Južne vojne oblasti, a sad i mogućim napadom na Zaporožje i najveću industriju zrakoplovnih motora i to samo zato što ne želi ugasiti proizvodnju zbog zabrane isporuke svojih proizvoda Ruskoj Federaciji.
Dok ovakav pristup kijevskih vlasti vodi u krvoproliće i raspad zemlje, s druge strane misija OESS-a je danas izdala priopćenje kako “nema ruskih vojnika u Donjecku i na istoku Ukrajine“, što govori da je Vladimir Putin rekao istinu u svom obraćanju, kada je tvrdio da na istoku Ukrajine ima Rusa, ali da imaju ‘savjetodavnu ulogu’.
Na kraju možemo samo reći kako je Ukrajina samo dio širokog fronta kojeg Zapad godinama otvara protiv Rusije. Ukrajina je uz Moldaviju, Bjelorusiju, Središnju Aziju i Arktik ‘crvena linija’ koju nijedan razuman zapadni političar nije trebao prijeći. Kako se čini, takvih političara je sve manje i reakcija Moskve je bila očekivana, međutim, vrlo dobro osmišljena da čak nije bilo potrebe za slanjem vojnih snaga u susjednu zemlju čiji će istočni dio ionako zauvijek ostati saveznik Ruske Federacije.
Izvor: advance