“Rusiju se optužuje da je izolirana i da šuti pred činjenicama koje su očigledno nepravedne. Oni kažu da je Rusija ljuta. Rusija se ne ljuti, Rusija se fokusira”, čuvena je poruka Alexandera Gorchakova koju je krajem kolovoza 1856. poslao ruskim veleposlanicima u inozemstvu, a koji su sadržaj tog telegrama trebala proslijediti stranim vladama.Gorchakov je tada iznio osnovna načela vanjske politike Ruskog Carstva, a to je odbijanje daljnje podrške “Svetoj alijansi”. Telegram je izazvao buru reakcija u Europi, a strani mediji su izvijestili “kako se Rusija priprema za novi rat”.
Iako Rusija danas jednako tako “šuti” i vrlo je teško procijeniti što će u određenom trenutku učiniti ruski predsjednik Vladimir Putin, jedno je sigurno – njegova “šutnja” znači da se u cijelosti fokusirao na ukrajinsku krizu.
Svi oni koji izravno utječu na odluke prevratničke “vlade” u Kijevu bi željeli da Rusija ovog trenutka tenkovima pređe granicu i “napadne” istočni dio Ukrajine. NATO savez bi imao izvrstan argument da odgovori na rusku “agresiju”, jer bi svi uglas tvrdili “kako je samo riječ o nastavku scenarija kojeg smo već vidjeli na Krimu i da ujedinjenje Krima i Sevastopolja nije bio presedan, nego samo prva faza agresivne politike Moskve koju svim silama treba spriječiti”.
Međutim, je li potrebno u ovom trenutku vojno intervenirati? Masakr u Odesi, napadi na Slavinask, Kramatorsk, ili noćas u Konstantinovki gdje su ukrajinska vojska i jedinice Nacionalne garde, inače u cijelosti popunjene fašistima iz Desnog Sektora, pucali na civile, zgrozili su Moskvu i cijeli civilizirani svijet. Nemoguće je sakriti spregu između paravojnih postrojbi Dmitriya Yarosha i “vlade” u Kijevu, što na kraju nitko i ne skriva. Međutim, u Moskvi nisu podlegli emocijama i pametno igraju ovu geopolitičku “igru”, naizgled po američkim pravilima, ali u interesu Rusije.
Politiku “vlade” u Kijevu je nemoguće ne nazvati “samoubojstvom”. Čak je i v.d. “predsjednik” Ukrajine, Alexander Turchinov, priznao “kako mnogi stanovnici na istoku Ukrajine podržavaju federalizaciju, što bitno komplicira vojnu operaciju” i time je – svjesno ili nesvjesno – potvrdio da se ukrajinska vojska na jugoistoku zemlje u stvari bori protiv naroda, a ne “šačice proruskih separatista i provokatora koji su po nalogu Moskve došli iz Rusije”.
Vlasti u Kijevu, dakle, priznaju da zbog velike podrške lokalnog stanovništva ne mogu do kraja slomiti obranu u Slavinasku, Kramatorsku, Grushkovki i drugdje, i valjda je to razlog što su izvan Kramatorska morali instalirati višecjevne raketne bacače “Grad”, a Turchinov poručuje “kako se vojna kampanja nastavlja i da će se ići do kraja”.
Snimci aktivnosti ukrajinske vojske i Nacionalne garde na istoku Ukrajine na kojima se vide ubijeni civili uz rub ceste:
“Predstavnici Narodne milicije imaju potpunu kontrolu nad svim zauzetim objektima u Slaviansku, Kramatorsku i Grushkovki”, rekao je glasnogovornik Narodne Republike Donjeck, Alexander Maltsev, a pristaše federalizacije su u Donjecku zauzeli ured vojnog tužitelja i oko 2 000 demonstranata je zahtijevalo da se zbog uporabe vatrenog oružja protiv civila podignu kaznene prijave protiv pripadnika Nacionalne garde i Sigurnosne službe Ukrajine (SBU).
“Tužitelji su pobjegli iz zgrade tužitelja, no kasnije su se vratili u zgradu na svoju dužnost i rekli da pristaju podnijeti kaznene prijave za zločine počinjene od strane vojske”, prenosi Itar-Tass, a zamjenik čelnika Narodne milicije Donbasa, Sergej Zyplakov, rekao je “kako sada imaju kontrolu nad svim administrativnim zgradama u cijelom Donjecku”.
“Sada su svi na našoj strani i vojska i militanti Desnog Sektora će dobiti zasluženi odgovor na svoje provokacije i napade”, rekao je Sergej Zyplakov.
Prije no što se vratimo ulozi Moskve trebalo bi malo bolje pojasniti sustav obrane “narodnih milicija” jugoistoka Ukrajine koje se polako okupljaju pod zastavu Jugoistočne Armije s trenutnim zapovjedništvom u Lugansku.
Analizu obrane jedinica lokalne samoobrane najbolje može napraviti netko iz Istočne Europe u kojoj se po uzoru na Sovjetski Savez slijedila vojna doktrina “koncepta naoružanog naroda”. Danas se u Hrvatskoj, kao i cijeloj bivšoj Jugoslaviji, mnogi iz nastave, s radnog mjesta ili iz svakodnevnog života još uvijek sjećaju naizgled smiješnih detalja koncepta zbog kojeg ukrajinska vojska ne može u potpunosti zauzeti nijedan grad na istoku zemlje.
Hrvatski analitičar Zoran Grgić piše kako su “proruski militanti stvorili tri koncentrična kruga obrane i tako Ukrajince mame u zamku”.
“Gledajući slike sad već otvorenog sukoba, neupućeni promatrač mogao bi pomisliti da je situacija na jugu i istoku Ukrajine sve prije negoli organizirani kaos. Ali baš o tome je riječ. Proruski separatisti postavili su tri koncentrična kruga obrane oko svih okupiranih gradova koji su baš na čvorištima važne željezničke i cestovne infrastrukture. Prvi krug čine “manekeni” s lovačkim puškama koji se pokazuju svjetskoj javnosti, drugu crtu čine pažljivo postavljene protuoklopne zapreke, dok je treća crta rezervirana za “odsutnu obranu”. Još od vremena bitke za Staljingrad su Sovjeti projektirali buduće gradove sa širokim prilaznim avenijama i prospektima koji su pobočno praćeni predivnom , ali za tenkove neprohodnom hortikulturom. Eventualni agresor mora na kraju uletjeti u zamku, dok ga bočno i s leđa gađaju “nenaoružani” građani. Treću crtu obrane imali su svi veći gradovi sovjetskog bloka. Niz državnih zgrada partije i tajne policije međusobno povezanih podzemnim tunelima i skloništima sa zapovjednom, telekomunikacijskom i logističkom infrastrukturom tako da nakon povlačenja u objekt prividno poraženi izlazi na neočekivanoj lokaciji i uzvraća vatrom s leđa. Jasno je da ukrajinska vojska nije smjela frontalno ući u gradove. Helikopterski desant bio je očekivana taktika. Pogreška je i što avioni nisu neutralizirali mete na tlu prije napada desantnih snaga. Ovo je sukob dviju strana koje se dobro poznaju. Ukrajinske snage koriste helikopterski desant između druge i treće linije obrane kako bi dezorijentirali ruske “profesionalce”, koji opet znaju koristiti protuzračne raketne sustave malog i srednjeg dometa. Za sada je na šahovskoj ploči pat pozicija, s blagom prednošću proruskih snaga. U danima koji dolaze sukob bi se mogao intenzivirati dovođenjem većih snaga “dragovoljaca” iz Rusije i prelaskom na oružja sve većeg kalibra, čime bi sukob ušao u fazu otvorenog rata”, piše Zoran Grgić i uz priznanje samoproglašenog “predsjednika” Alexandera Turchinova “kako separatisti imaju masovnu podršku naroda, što znatno otežava vojne operacije”, sada stvari postaju jasnije.
Uzmimo samo jučerašnju sliku iz Karamtorska gdje je razvijena 60 metara dugačka proruska narančasto-crna zastava, što dovoljno govori o raspoloženju stanovnika tog grada i nemogućoj misiji ukrajinske vojske i Nacionalne garde, jedino ako ne žele izvršiti genocid i pobiti sve stanovnike u tom gradi na istoku Ukrajine.
Kramatorsk – 04. svibanj 2014. nakon ulaska ukrajinske vojske u grad:
Danas je ukrajinski samozvani predsjednik Alaxender Turchinov izjavio “kako je u Odesi uspostavljen red i imenovan je novi zapovjednik policije koji će osujetiti sve namjere Moskve da sukob po scenariju iz Donjecka i Luganska prebace u tu regiju”, ali je prešutio da su pripadnici specijalne policije jučer demonstrativno bacili štitove i odbili postupiti po zapovijedi nadređenih da rastjeraju proruske aktiviste koji su tražili oslobađanje uhićenih prije dva dana.
Pripadnici specijalne policije u Odesi jučer bacaju štitove i odbijaju izvršiti zapovijed iz Kijeva:
Što se tiče uloge Rusije, znakovita je ranija izjava čečenskog lidera Ramzana Kadyrova, koji je rekao “da je spreman ići u Ukrajinu i boriti se kako bi zaštitio civile”, a nakon masakra u Odesi je izjavio “kako su ti ljudi gledali i čekali da budu pogubljeni, stoga sjednice Vijeća sigurnosti više nemaju nikakvog smisla”.”Oni su čekali da budu pogubljeni. Rusija i njeni stanovnici podržavaju čvrstu poziciju ruskog predsjednika Vladimira Putina o Ukrajini. To je važno, a ne prazne priče u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Jedinstvo ruskog naroda je jako. Mi nećemo ostaviti svoje prijatelje u nevolji. Savjetujem onima koji su zaboravili da bolje pogledaju na prošlost i vidjet će da Rusija nije izgubila nijedan jedan rat, jer smo u ratno vrijeme svi mi jedna velika obitelj. Tisuće Čečena je, kada za to dobiju zapovijed, istog trenutka spremno pomoći ljudima u Ukrajini”, izjavio je jučer Ramzan Kadyrov.
Ramzan Kadyrov: “Tisuće Čečena je spremno otići u Ukrajinu i pomoći tim ljudima u borbi. To je važno, a ne prazne priče u Vijeću sigurnosti.”
Jučer je u Rusiji osnovana brigada sastavljena od ratnih veterana iz Afganistana, Čečenije, Južne Osetije, te bivših sudionika specijalnih operacija na Kavkazu koji su odlučili dati svoj doprinos obrani jugoistočne Ukrajine i braniti civilno stanovništvo od napada oružanih snaga “vlade” iz Kijeva. Kao što stoji u proglasu ruskih dragovoljaca, ovu je vojsku teško zvati “ukrajinskom”, jer da je takva ne bi pucala na civile i pokretala vojnu kampanju na gradove od preko 100 000 ljudi u kojima je gotovo kompletno stanovništvo na strani proruskih aktivista. Kao što vidimo, dragovoljci iz Rusije su već “na putu za Ukrajinu”, sigurno ih u manjem broju već ima na terenu, a jesu li to “veće snage što će sukob dovesti u fazu otvorenog rata”, ostaje nam da vidimo slijedećih nekoliko dana.
Nakon masakra u Odesi je formirana ruska dragovoljačka postrojba sastavljena od veterana iz ratova u Afganistanu, Čečeniji i Južnoj Osetiji:
Osim na bojnom polju, velika se bitka vodi u informacijskom ratu, a da Washington polako gubi živce vidi se iz izjave američkog državnog tajnika Johna Kerrya koji se obrušio na medijsku kuću Russia Today i proglasio je “glasnogovornikom fantazija predsjednika Putina” i da “širi medijsku propagandu koja raspiruje rat u Ukrajini”. RT je priopćio kako će zbog izjava američkog državnog tajnika zahtijevati javnu ispriku od State Departmenta.
Glavna i odgovorna urednica RT-a, Margarita Simonyan, rekla je “kako RT planira napisati formalan zahtjev američkom State Departmentu sa zahtjevom da točno navede gdje je kanal prenio iskrivljene činjenice, a ako to ne učini zahtijevati će ispriku za neutemeljene izjave Johna Kerrya koji je RT optužio za promicanje “Putinovih fantazija.”
S druge strane imamo The New York Times čiji su novinari tjedan dana boravili u Slaviansku i po povratku u svojim reportažama pisali “da su gotovo sve pristaše federalizacije u Slaviansku ljudi iz grada i da od oružja imaju uglavnom pištolje i strojnice iz skladišta ukrajinske policije i službi sigurnosti, kao i ono oteto od ukrajinske vojske”. Sada bi trebalo vidjeti hoće li, zbog činjenice da veći dragovoljački odredi još uvijek čekaju zeleno svijetlo na teritoriju Rusije, John Kerry kritizirati i The New York Times, dnevni list za kojega višestruko nagrađivani istraživački novinar Robert Parry i nema riječi hvale kada je u pitanju izvještavanje iz Ukrajine. (Opširnije: Tjedan dana u Slavinasku: velika reportaža dvojice reportera lista The New York Times – Pobunjenici nisu Rusi, većinom su lokalni veterani, koriste ukrajinsko oružje i imaju potporu naroda)
Mediji su posebna priča u ukrajinskoj krizi i ruska Pravda piše kako je u drugom rusko-čečenskom ratu, jednako kao i prvi put, Vladimir Putin želio uništiti sve novinare koji su sa svojim člancima “pucali u leđa ruskim vojnicima”. Na Zapadu bi se takva izjava odmah protumačila kao “napad na slobodu medija”, a dobro nam je poznata “medijska sloboda”, pogotovo od kada sve medije u Sjedinjenim Državama nadzire nekoliko kompanija. (Kada teorije zavjere postaju činjenice: Prava dubina medijske manipulacije – Orwellijanski dokumenti tajnih službi SAD-a i Britanije, nova Snowden/Greenwald otkrića)
Putinova poruka svakako nije manifestacija njegove patološke okrutnosti usmjerene na suzbijanje slobode govora i to je bila prirodna reakcija zbog brige za sigurnost vojnika koji su bili spremni položiti svoj život u obrani drugoga i slabijega. Pravda piše kako “tada ruski novinari nisu imali moralna prava da traže poraz ruske vojske”.
Danas Rusija stoji na pragu novog rata kojeg nije započela i pitanje je kada će se odlučiti na vojnu kampanju na istoku Ukrajine gdje već traje građanski rat iz kojeg je Rusija uspjela spasiti samo Krim i Sevastopolj.
“Može li se sloboda govora dozvoliti nacionalnim izdajnicima koji Desnom Sektoru opraštaju krvoproliće u Odesi?”, pita se analitičar Philipp Tkachenko.
Ovaj rat ne mora nužno biti nuklearni i on će vjerojatno biti novi Hladni rat s kriznim žarištima u različitim dijelovima svijeta. Nije slučajno ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov organizirao turneju po Latinskoj Americi gdje je većina zemalja izrazila potporu stavu Ruske Federacije o ukrajinskoj krizi i suprotstavila se sankcijama protiv Rusije. Zbog “geopolitičke ravnoteže snaga u svijetu” Washington će pokušati umanjiti utjecaj i Kine, ali u svakom slučaju, budućnost pripada eri multipolarnog svijeta.
Ruski sociolog Andrew Fursov je rekao kako upravo gledamo posljednje dane tridesetogodišnjeg neoliberalnog projekta Tacher-Reagan, a Ukrajina će samo ubrzati taj povijesni proces.
“Kada dođe do eskalacije krize možemo očekivati puno iznenađenja. Sasvim je jasno da jača globalno gospodarstvo i neoliberalna era koju su pokrenuli Reagan i Thatcher je gotova. U proteklom periodu se dogodilo niz neočekivanih rezultata. Svoj trideseti rođendan je neoliberalizam dočekao na koljenima i pred našim očima počinje potpuno nova era; era anti-liberalizma. Ona će pokopati puno neoliberalnih heroja, uključujući i naše u Rusiji”, rekao je Andrew Fursov.
Ulog je prevelik i ovdje nije riječ samo o Ukrajini, nego o životnom projektu ruske političke i intelektualne elite s Putinom na čelu, koja je s političke pozornice pomela Borisa Jeljcina i njegove “liberale”, a to su Euroazijska unija i multipolarni svijet. Zbog toga se Kremlj neće odlučiti na bilo kakav ishitren potez. Sve što se događalo, i ovog trenutka se događa u Ukrajini, samo raskrinkava izravnu ulogu i hegemonističke težnje Washingtona u ovoj geopolitičkoj utakmici i zločine koje u njihovo ime čini “vlada” u Kijevu. Počevši od objave razgovora između Victorie Nuland i američkog veleposlanika u Kijevu koji dokazuje ulogu Washingtona u prevratu, potom sadržaja telefonske konverzacije između Catherine Ashton i estonskog premijera o snajperistima u Kijevu, pa sve do masakra u Odesi, svakim danom hunta u Kijevu ima sve manji legitimitet, a čvršće argumente imaju oni koji zagovaraju federalizaciju Ukrajine.
Istina je da je potrebno izdržati do 11. svibnja i referenduma koji će dati međunarodno-pravni okvir legitimnim težnjama naroda jugoistoka Ukrajine. Koliko god situacija u ovom trenutku izgledala teška, ona nije bezizlazna i mnogi su mišljenja kako bi u ovih nekoliko dana bila najveća greška upotrijebiti rusku vojsku na teritoriju Ukrajine, pa čak i organizirano slati veće dragovoljačke postrojbe, iako bi se za njih uvijek moglo reći “da su u Ukrajinu otišle samoinicijativno”.
Što god odlučili u Moskvi, na istoku Ukrajine je u tijeku pravi rat. Najžešće borbe se danas vode u Slaviansku, što su za Interfax potvrdili i u sjedištu lokalne samoobrane, odakle stižu vijesti da ima mrtvih i ranjenih.
Glasnogovornik samoobrane Slavianska je potvrdio da imaju 20 ubijenih ili nestalih, a televizija NTV potvrđuje vijest da je oboren helikopter ukrajinske vojske MI-24.
Gubitke je imala i ukrajinska vojska, a takozvani “ministar unutarnjih poslova” Ukrajine, Arsen Avakov, izjavljuje “da je ozlijeđeno osam ukrajinskih vojnika”, dok nije naveo broj mrtvih. Potvrdio je da je vojska koristila teško naoružanje i topove, što se vidi i na snimcima objavljenim na internetu, te da se pucalo iz teškog oružja, što je za RT potvrdila jedna od pripadnica lokalnih snaga Slavianska
05. 05. 2014. – Borbe u Slaviansku u koje potvrđuju tvrdnju da se u središnjim gradskim četvrtima nalaze najbolje opremljene postrojbe lokalne samoobrane, dok su na kontrolnim punktovima van grada manje skupine boraca s lakim naoružanjem:
Ukrajinska vojska izvan Slavianska minira plinovod i koristi teško naoružanje i oklopna vozila: