Prijavak Tomislavu Karamarku

Veleštovani gospodine Karamarko,pokorno javljam da sam – slijedeći Vaš naputak kako »svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne« i kako će svatko »morati poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su: Domovinski rat, naši branitelji i poginuli, te politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška« – uhvatio sebe kako u svojoj sobi čitam jednu knjigu i, što je još gore, intenzivno mislim o onome što sam u njoj pročitao. A na stranicama 33. i 34. pročitao sam doslovce ovo:

   »U ličnosti Josipa Broza Tita narodi Jugoslavije našli su takvog općejugoslavenskog vođu u kome su bile sublimirane sve nacionalne i revolucionarne težnje, sve pozitivne tradicije i progresivne revolucionarne društveno-političke tendencije, koji je u potpunosti shvaćao interese Jugoslavije kao cjeline i svakog njenog naroda posebice, koji je poznavao međunarodne odnose i predviđao tok njihova razvitka, i prije svega, koji je do u srž poznavao društveno-političke probleme svoje zemlje i imao vjere u vlastiti narod uzevši opće, i posebno, koji je umio predvidjeti, voditi i osloniti se na one društvene snage i slojeve naroda, koji su u određenim uvjetima bili kadri da rješavaju pitanja nacionalnog oslobođenja i daljeg društvenog razvitka. U njegovoj su ličnosti bile ujedinjene osobine revolucionara, političara, državnika i vojskovođe. Jednom riječju, narodi Jugoslavije, u tom najsudbonosnijem času svoje historije imali su takva općenarodnog vodu i velikog čovjeka, kakav se pojavljuje samo u prijelomno doba pojedinih naroda i historije uopće. A to, što je on proizašao iz Komunističke partije, što je bio njezin organizator i rukovodilac, samo dokazuje činjenicu, da je u datim historijskim uvjetima – u ovoj zemlji – radnička klasa i njena (komunistička) partija bila jedini istinski nosilac općenacionalnih interesa, i dosljedno tome, da je o ostvarenju njenih ciljeva, o revolucionarnom, društvenom preobražaju ovisio i dalji tok nacionalnog života. To je samo dokaz više, da se u uvjetima sloma starog društveno-političkog uređenja i strane okupacije, silom historijske nužde i zakonitosti, nacionalno-oslobodilačka i revolucionarna borba povezala u nerazmrsivo jedinstvo.«

   Pokorno javljam da nisam odustao od čitanja – zbog čega Vam se iskreno ispričavam – pa sam i na stranici 59. naišao na nešto što mi je dalo misliti:

   »Komunistička partija Hrvatske radila je na organiziranju ustanka pod izvanredno teškim okolnostima. Jedino u Hrvatskoj buržoazija je uspjela da hrvatske komuniste, koji su bili u koncentracionim logorima bivše Jugoslavije, preda u ruke njemačkih okupatora i ustaša. Ustaški zlikovci započeli su od prvog dana bjesomučan progon komunista i ostalih naprednih ljudi – antifašista, a zatim su nastavili sa svirepim progonima i pokoljima srpskog stanovništva i Jevreja. Sve je to, pošto se odigralo pod okriljem njemačkog i talijanskog okupatora i uz blagonaklono držanje mačekovskog vodstva HSS-a, stvaralo stravično crnu situaciju. Historijska je i neprolazna zasluga Komunističke partije, što je – u tim za hrvatski narod mračnim endehaovskim danima – ostala, kao savjest svog naroda i nosilac njegovih naprednih i revolucionarnih tradicija, na visini svog zadatka, što je jedina ukazala narodu Hrvatske na izlaz iz vjerske bratoubilačke borbe, koju su otpočele ustaše, a prihvatili četnici, na izlaz iz ponora fašističkog ropstva, u koje je strovaljen zločinačkom politikom buržoazije u bivšoj nenarodnoj Jugoslaviji. Komunisti Hrvatske pozvali su i vodili hrvatski narod u oslobodilačku i revolucionarnu borbu za uništenje ustaškog mrakobjesja, njegov veliki dio odazvao se od samog početka tom pozivu i odlučno stao na stranu progonjenog srpskog stanovništva.«

   Ne želim, gospodine Karamarko, uzurpirati Vaše dragocjeno vrijeme navođenjem još mnogočega što sam u toj knjizi pročitao, pa ću ovaj svoj prijavak zaključiti citatom s 196. stranice:

   »Veličinom i nepomućenom ljepotom svoje socijalističke revolucije, njenim historijskim pobjedama u borbi za slobodu i novim dostignućima u borbi za društveni napredak, za socijalističku demokraciju i humanizam, narodi Jugoslavije vinuli su se – kako to s pravom bilježi Program Saveza komunista Jugoslavije – do vrhunskih moralno-političkih ostvarenja suvremenog čovječanstva.«

   Budući da je sve što sam naveo u prijavku napisao Franjo Tuđman u knjizi koja je pod naslovom »Stvaranje socijalističke Jugoslavije« objavljena u Zagrebu 1960. godine, nadam se, gospodine Karamarko, da se ovo moje javno iznošenje političke doktrine Franje Tuđmana neće kositi s Vašim naputkom o vrijednostima koje se na javnoj sceni moraju poštivati, a o kojima Vi osobno, poput svih ostalih građana Republike Hrvatske, možete misliti što god hoćete, ali – u svojoj sobi, dvorištu i kući.

   Bilježim se s najodličnijim štovanjem, uz tradicionalni hrvatski pozdrav »Smrt fašizmu – sloboda navodu!«