Merak kojim se nekada okupljala čitava porodica oko sinije za vrijeme ručka zadržao se danas još možda u pokojem planinskom domu, staroj seoskoj kući ili kod vjernih čuvara tradicije.
Sinija je simbol jednog drugog vremena gdje se čitava porodica držala na okupu i ručala sjedeći na podu oko drvenog okruglog stolića kratkih nogu, a u zapadnim dijelovima Bosne poznatog još kao sofra, piše Izmojekuhinje.com
U ramazanskim danima posebno se prisjećamo dana koje smo provodili na okupu. Slatkoća postojanja i jednostavnosti. Vreo hljeb, porumenio, domaćica stavlja na siniju, još uvijek toplota i dim iz njega, a djeca ga kidaju rukama.
Hrana je domaća, bosanska i u tom slučaju sve je preukusno, dovoljni su umaci od sira (topa), krompir iz sača, pita i ljudi oko sinije. Sve vrlo brzo nestaje.
Za rahatluk treba malo. Još samo fildžan, džezva i neki agdali kolač…
Izvor: Radiosarajevo
