Svibanj je bez sumnje bio mjesec Baracka Obame i glasnogovornice State Departmenta koji su svojim istupima otkrili pravo lice američkog predsjednika i administracije. Međutim, ovdje nije riječ o onome o čemu se manje ili više govori godinama, koliko o apsurdnoj razini “neznanja” prvog čovjeka Sjedinjenih Američkih Država i njegove bliske suradnice i dokaz licemjerne politike Washingtona. No, krenimo s Obamom koji je 28. svibnja pred kadetima vojne akademije West Point održao dugi govor koji je zbunio visoke državne dužnosnike i predstavnike medija, dok reakcije polaznika prestižne vojne škole nisu poznate.
Michael Brenner za The Huffington Post piše “kako je predsjednik Obama prošlog tjedna pred kadetima West Pointa opet predstavio svoju viziju vanjske politike i govorio o sveobuhvatnom strateškom kontinuitetu svog mandata i američkoj budućnosti”.
“Obamin govor je došao tek nešto više od tjedan dana nakon što je John Kerry izjavio da Amerika mora imati veću i aktivniju ulogu u svijetu, pozivajući Amerikance da ne podlegnu umoru zbog prekomjernog intervencionizma u posljednjih deset godina, što je dovelo do viška pretjeranog u ovom novom desetljeću. Riječi Johna Kerrya su svakako bile upućene i predsjedniku Obami, čiji je govor bio dug, ali je njegova poruka jednostavna: “Prava politika je ona koja je višestrana i međunarodna, ali ne izolacionistička ili jednostrana.” Američki predsjednik je govorio o nastojanjima da se otklone svjetski problemi koji bi mogli ugroziti ključne američke interese i pretjeranom oslanjanju na vojnu silu, što Amerika navodno, čini samo zato jer je uvijek jača strana, ali je svejedno pretjerano neodlučna u korištenju sile kada je to potrebno. Mnogi pokazatelji govore da je Amerika u opadanju i da u Washingtonu ne vide kako im izmiče globalno vodstvo i to prvenstveno zahvaljujući pogrešnom tumačenju povijesti i radu američkih političkih stranaka”, piše Brenner.
Obama je govorio i o ratovima u Afganistanu i Iraku, Bliskom Istoku i Ukrajini. Rekao je “kako se SAD nužno moraju pomiriti da su intervencije bili duge i skupe kampanje”, ta kako je ovo “okretanje stranice i novo poglavlje u povijesti zemlje”.
Ali Obama nije odgovorio kakva je bila svrha ratova u Iraku i Afganistanu i odbio se suočiti s posljedicama iračke tragedije koja je za Sjedinjene Države bila strateška, financijska, politička i moralna katastrofa. U drugom dijelu govora se Obama protivio ratu, ali se suzdržao komentirati svoj mandat i odluke, kao posljedice tih odluka po cijelu zemlju. Treba li podsjećati da između Busheve i Obamine administracije nema nikakve razlike, što je i sam američki predsjednik za The Chicago Tribune priznao još u srpnju 2014.
The Guardian piše kako je Obamin govor na West Pointu “čudna slagalica nestvarne vanjske politike u kojoj američki predsjednik gleda na prošlost i na Afganistan i Irak, a zaboravlja na bespilotne letjelice i Putina, kao da nisu na ovom planetu i ne čine jedinstvenu cjelinu”.
Međutim, najopasniji dio Obaminog govora je iznova i opet bio onaj o “američkoj izuzetnosti”
“Prvo, da ponovim princip koji sam iznio na samom početku mog predsjedanja. Sjedinjene Američke Države će upotrijebiti vojnu silu, jednostrano, ako je potrebno, kada to naši temeljni interesi zahtijevaju, kada su ugroženi naši ljudi i kada je u pitanju naš život. Isto tako ćemo postupiti kada je u pitanju sigurnost naših saveznika. U tim okolnostima treba postaviti teška pitanja i odlučiti je li je naša akcija proporcionalna, učinkovita i pravedna. Mišljenje međunarodne zajednice je također važno. Međutim, Amerika nikada ne bi trebala tražiti nečije dopuštenje ako mora zaštititi svoje ljude, našu domovinu ili naš način života”, rekao je Barack Obama.
Ovdje sada nećemo prevoditi cijeli govor u kojem je američki predsjednik prepričao cijelu povijest od napada na World Trade Center 11. rujna 2001. pa sve do aktualnog sukoba s Moskvom, ali se nužno osvrnuti na sedam detalja koji upućuju na to da Barack Obama živi u nekom svom paralelnom svijetu, što može biti posljedica zabrinutosti zbog očiglednog gubitka statusa globalnog lidera, ulogu koju su Sjedinjene Američke Države sebi namijenile bez ičije suglasnosti.
Sedam izjava koje dokazuju paralelni svijet američkog predsjednika Baracka Obame
1. “Naša ekonomija i dalje ostaje najdinamičnija na svijetu.”
Unatoč ovoj tvrdnji američkog predsjednika, mnogi stručnjaci se slažu da je sam pogled na Wall Street dovoljan da se zaključi kako se približava još jedan balon koji će se uskoro rasprsnuti. Ekonomisti vjeruju da je financijski krah američke države neminovan, a kada se to dogodi, moć takozvane “američke” središnje banke će biti značajno umanjena. Masovni balon na američkom tržištu bi prema nekim procjenama mogao eksplodirati u slijedeće tri godine. Nekoliko stručnjaka također upozoravaju na predstojeći kolapsa dolara, što je gotovo svršen čin nakon dugoročnog plinskog i monetarnog sporazuma, prema kojem se sva trgovina između Kine i Rusije obavlja u nacionalnim valutama. Riječ je naravno o sporazumu Kine i Rusije nedavno potpisanom u Šangaju, a koji bi mogao promijeniti izgled globalne rezervne valute. Ekonomist i geopolitički analitičar Max Keiser već duže vrijeme upozorava “kako svi pokazatelji govore da će petroyuan preuzeti mjesto petrodolaru”, a nakon sporazuma Moskva-Peking govori se o novoj svjetskoj valuti – “petrorublju”.
2. “Kad tajfun pogodi Filipine, ili netko otme djevojčice u Nigeriji, skupina maskiranih ljudi zauzme zgradu u Ukrajini, Amerika je zemlja koju mogu pozvati u pomoć.”
Obama govori o “maskiranim skupinama koje zauzimaju zgrade u Ukrajini”, ali ignorira tragediju u Odesi, gdje je na desetke nevinih ljudi izgubilo živote zbog namjernog podmetanja požara u Domu sindikata od strane ekstremističkih skupina koje su izravno povezane s američkim tajnim službama. Masakr u Odesi je po broju žrtava i stravičnom načinu zločin kojeg je nemoguće prešutjeti. Postoje brojne indicije o organiziranom napadu, a istraga ne daje rezultate jer je sve više izravnih sudionika masakra u proteklih nekoliko tjedana “nestalo”, kao npr. zapovjednik policije iz Odese, pukovnik Dmitry Fucheji, ili umrlo u “misterioznim okolnostima”, kao Vitalij Budko, čelnik neonacista iz Desnog sektora ubijen na spavanju 05.05., djevojka koja je pripremala molotovljeve koktele koja je počinila samoubojstvo 19. svibnja ili Sotnik Mykola, za kojega nema nikakvih informacija, iako se svi sjećaju snimke kako u policijskoj uniformi i neprobojnom prsluku puca na ljude koji su se pokušavali spasiti iz zapaljene zgrade u Odesi. Govoriti o žrtvama tajfuna, a ne spomenuti masovno ubojstvo počinjeno na najgori mogući način je vrhunac licemjerja.
3. “Dopustite mi da kažem da sam na početku svojega mandata prvi rekao da će SAD koristiti vojnu silu, jednostrano, ako je potrebno, kada naši vitalni interesi to zahtijevaju, kad se našem narodu prijeti i ugrožen mu je opstanak, ili kada je u opasnosti sigurnost naših saveznika.”
Čini se da je Obama zaboravio da je tijekom pet godina njegovog predsjedanja više od 2 400 ljudi ubijeno u napadima američkih bespilotnih letjelica na teritoriju Pakistana, Afganistana, Jemena i Somalije. Mnogi od ubijenih su bili civili, pa pa čak i djeca. Američke vojne kampanje u Libiji, Afganistanu i Iraku su nastavljene ili pokrenute upravo jer je Obama govorio kako su “ugroženi temeljni američki interesi”, ali nikada nije rekao čime su to bili ugroženi interesi američkog naroda.
4. “Kao predsjednik sam odlučio da trebamo slati američke vojnike u građanski rat u Siriji, a sada kada vidim sektaško nasilje, mislim da je to bila prava odluka. Međutim, to ne znači da ne bismo trebali pomoći sirijski narod.”
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Barack Hussein Obama, devet mjeseci ranije je izjavio da je potrebno pokrenuti zračne napade na Siriju i bez čekanja na odobrenje Ujedinjenih naroda. Samo zahvaljujući ruskim diplomatskim naporima u okviru Vijeća sigurnosti uspjela se izbjeći agresija na tu zemlju. U svom govoru u kolovozu prošle godine američki predsjednik je optužio sirijsku vladu da se koristila kemijskim oružjem protiv vlastitog naroda. Međutim, ova informacija nikada nije potvrđena ni dokazana, a Seymour Hersh, američki istraživački novinar i dobitnik Pulitzerove nagrade (1970.), kao i nagrade George Orwell (2004.), u časopisu London Review of Books objavljuje rezultate istrage koji govore kako iza kemijskog napada stoje Obama, turski premijer Erdogan i islamistička skupina Al Nusra Front.
5. “Naša sposobnost da oblikujemo svjetsko javno mnijenje nam je pomogla da brzo izoliramo Rusiju. Zbog američkog vodstva je svijet odmah osudio ruske akcije. Europska unija i G7 su nam se pridružili u nametanju sankcija.”
U priopćenju objavljenom u vrijeme dok je Barack Obama držao govor čelnici Europske unije su pokazali da nisu voljni nametnuti nove sankcije Rusije u vezi s događanjima u Ukrajini. Nakon izbora u Ukrajini je francuski predsjednik Hollande čak izjavio “kako je zbog pozitivnog stava Rusije de-eskalacija krize napokon na pomolu, ali da će EU i dalje budno pratiti što se događa”. Čak je i vjerni poslušnik Washingtona, poljski premijer Donald Tusk, rekao “kako nitko ne želi nametati sankcije Rusiji i one su opcija samo ako Moskva bude pomagala separatiste u Ukrajini”. Iz izjava europskih čelnika se vidi kako im je laknulo što su ukrajinski izbori održani i što nisu morali ispuniti prijetnje na koje su pristali pod pritiskom Washingtona”. Osim toga, američki predsjednik zaboravlja da “svijet” postaje multipolaran i nedavno potpisivanje rusko-kineskog plinskog ugovora znači veću neovisnost Rusije od europskog tržišta i potencijalnih zapadnih sankcija.
6. “Zbog informatičkih napada radimo na oblikovanju i provedbi zakona kako bi osigurali svoje mreže i naše građane.”
Bivši operativac američkih tajnih službi, Edward Snowden, dokazao je da situacija nije baš takva kao što je opisuje američki predsjednik. Otkrivanjem programa za masovni nadzor podataka o građanima te zemlje od strane obavještajnih službi Snowden je pokrenuo lavinu koja je i danas razlog prijepora kako u Americi, tako i s mnogim svjetskim čelnicima koje je NSA špijunirala “u ime sigurnosti Sjedinjenih Država”. Edward Snowden je u isto vrijeme kada je Obama govorio o “zakonima koji će uskladiti pravo na privatnost i sigurnost nacije”, dao ekskluzivni intervju u kojem su analitičari izdvojili 6 ključnih točaka kojima bivši američki obavještajac pobija Obamine argumente. Vrijedi spomenuti da je Edward Snowden rekao kako NSA prati i provjerava “kada netko putuje, je li kod kuće, prave obrazac života pojedinaca, bilježi što tko radi i kojim se aktivnostima bavi”, što znači da Obama priča neistine, jer takvo masovno prikupljanje podataka nema nikakav značaj za sigurnost nacije.
“Oni prate kada se budite, kada idete spavati, koje brojeve kontaktirate i jeste li s nekim s kim niste u braku? Mnogi koji ga nikada nisu vidjeli, bili su šokirani kada su prvi put upoznati s programom. Suradnici su me upozoravali da ako nešto kažem, oni će me uništiti. Ne postoji sigurnosni razlog za takvo što. Rat u Iraku je pokrenut na lažnim pretpostavkama. Američki narod je u zabludi. Sad, je li to bilo zbog loše namjere ili pogrešaka, ne mogu sa sigurnošću reći. Ali mogu reći da postoji problem što ljudi previše vjeruju u obavještajne sustave, bez da se o tome raspravlja u javnosti”, rekao je Snowden.
7. “Ono što nas čini jedinstvenim je naša sposobnost da i kad kršimo međunarodne standarde i vladavinu prava, naša želja za jačanjem međunarodnog prava se vidi kroz naše postupke. Zato ću i dalje inzistirati na zatvaranju Guantanama, zbog vrijednosti i američke pravne tradicije ne možemo dozvoliti neograničen pritvor za ljude izvan naših granica.”
Prosvjedi protiv Guantanama
Iz godine u godinu Obama obećava da će zatvoriti zatvor u Guantanamu, koji je na temelju predizbornih obećanja iz 2008. trebao biti zatvoren već više od pet godina. Međutim, američki zatvor na Kubi i dalje funkcionira. Trenutno je u zatvoru Guantanamo 155 ljudi, od kojih mnogi uopće nisu optuženi. Nekoliko organizacija za ljudska prava optužilo je američku vladu da fizički i psihički muči zatvorenike. Iako mnogi aktivisti diljem svijeta više od 10 godina traže zatvaranje zatočeničkog centra, danas malo tko vjeruje da će Obama ispuniti obećanje i da će Guantanamo ikada biti zatvoren, a ilustrirana povijest ovog mučilišta ne daje razloga za optimizam.
Dick Cheney: “Obama je najgori predsjednik kojeg sam upoznao, a priče o američkoj izuzetnosti plaše saveznike”
Dan nakon Obaminog govora u West Pointu se oglasio bivši ministar obrane i potpredsjednik, Dick Cheney, koji je za Fox News izjavio “kako je Obama najslabiji predsjednik kojega u svom životu upoznao”.
Bivši potpredsjednik Dick Cheney kritizirao američkog predsjednika Baracka Obamu i to što, navodno, slabi sposobnost zemlje da se utječe na svijet.
Cheney je u intervjuu za Fox News izjavio “kako je percepcija Sjedinjenih Država u svijetu sve gora, a glavni razlog je aktualni predsjednik”.
“To je možda i najslabiji kojeg sam ja vidio u životu. Imamo problem sa slabosti, a ona se najvećim dijelom nalazi u Bijeloj kući”, rekao je Cheney .
Američki bivši potpredsjednik je rekao da to zna iz “vlastitog iskustva”, jer na nedavnom putovanju na Bliskom Istoku je proveo nekoliko dana u razgovoru sa tamošnjim vladarima.
“Oni su apsolutno uvjereni da je američka sposobnost da vodi i utječe na događaje u tom dijelu svijeta drastično smanjena s ovim predsjednikom”, rekao je Cheney.
Cheney je također kritizirao govor predsjednika u kojem je u više navrata govorio o posebnosti svoje nacije.
Prema njegovim riječima “predsjednik američke države je u vojnoj akademiji West Point govorio isključivo o svom narodu i u više navrata naglasio posebnosti svoje nacije, iako na taj način izaziva strah u srcima svojih saveznika koji ne znaju više mogu li stvarno računati na Washington”.
Svijet kako ga vidi glasnogovornica State Departmenta Jennifer Psaki
Ako su Obamine riječi bile pune praznih fraza i nespornih neistina, ono što je tijekom prošlog mjeseca uspjela izjaviti glasnogovornica State Departmenta, Jennifer Psaki, izazvalo je podsmjeh diljem svijeta, ali i zabrinutost i to iz razloga što se nameće pitanje kako je ta 36-godišnja dužnosnica Demokratske strane došla do tako visokog položaja, ali i na koji je način 2000. dobila diplomu koledža W&M u Virginiji.
Naime, na brojna pitanja novinara Jen Psaki odgovara frazama: “Moram provjeriti…” i “Kasnije ćemo se vratiti na to pitanje…”, što su mnogi novinari komentirali “kako su umorni od slušanja njenih konferencija”. Međutim, njene izjave bude ozbiljnu sumnju u vezi njene sposobnosti da uopće obavlja taj posao.
Zbog toga politiku Washingtona prema Moskvi sve više dovode u pitanje čak i sami Amerikanci. Tijekom ukrajinske krize je Jen Psaki u nekoliko navrata privukla pozornost jer nije znala kako odgovoriti na pitanja novinara. Često je čitala rečenice ne znajući što one znače ili prekidala novinare ne dajući im jasne odgovore. Njene izjave su u Washingtonu su već počeli komentirati Sokratovom uzrečicom: “Znam da ništa ne znam!”, no, poslušajmo nekoliko izjava Jennifer Psaki.
“Plin se transportira iz zapadne Europe u Rusiju preko Ukrajine”
Psaki ne izgleda nimalo upućena u energetska pitanja i vjeruje da Europa isporučuje plin Rusiji, a ne obrnuto. U razgovoru s novinarima sredinom svibnja je rekla “kako želi da Ukrajina dobije dodatni pristup opskrbi plinom, ako bude potrebno”.
“Kao što svi znate, prirodni plin se transportira plinovodom iz zapadne Europe preko Ukrajine prema Rusiji”, rekla je Psaki, što je, naravno, u Rusiji izazvalo i podsmijeh i zgražanje.
Psaki nije znala objasniti zašto Ukrajina ne želi platiti ruski dug od 3,5 milijardi za već potrošeni ruski plin.
“Zar mislite da Rusi samo žele da im se plati za proizvod koji su već dali”, rekla je Psaki, a kada su je novinari pitali “Misli li da Rusi imaju pravo tražiti novac za svoju isporučenu robu?”, glasnogovornica je rekla “da će bolje proučiti detalje kad se vrati u svoj ured”.
Tada su Ruski mediji pisali “kako Washington upozorava Moskvu da koristi energiju kao političko oružje, a ni sami ne znaju objasniti kako je moguće da netko ne plati isporučeni proizvod i to u vrijednosti 3,5 milijardi dolara.
“Dakle, ne vjerujete da Rusija može samo željeti da joj se plati za proizvod koji je već isporučila? Slažete li se s osnovnom teorijom o prodaji robe?”, pitali su novinari.
“Ja razumijem što oni kažu, ali očito je da postoji veliki broj ugovora koji su sklopljeni između dviju zemalja u prošlosti. Ako pogledate što se događa u kontekstu aktualnih zbivanja, to nije samo poslovni spor. To je očito…. “, započela je Psaki.
“No, slažete li se da Rusija ima pravo tražiti da joj se plati za proizvod?”, uporan je bio novinar.
“Matt, ponavljam. Spremna sam ponovno provjeriti u detalje kad se vratim u moj ured, ali samo znam da u svim ugovorima ima nekoliko nijansi, a Rusija se već koristila plinom za prijetnje u prošlosti”, bio je razgovor kojeg su prenijele ruske Vijesti, koje se pitaju da li bi takvo što bilo moguće u Sjedinjenim Državama.
“Bjelorusija ima izlaz na more”
Glasnogovornica State Departmenta je na svom Twitter profilu napisala “kako će, ako Bjelorusija izvrši invaziju na Ukrajinu, američka Šesta flota istog trenutka biti upućena prema obalama Bjelorusije”. Olivier Fehr , američki ekspert za društvene mreže koji je vidio taj status, ostao je bez riječi, a Jen Psaki je nekoliko dana za redom bila tema ruskog središnjeg dnevnika (voditeljica kuće 1TvRU u prilogu na 0.40′ kako “razumije prijetnju, ali ne razumije da u SAD-u ne znaju kako Bjelorusija uopće nema more).
Jen Psaki: “Rekla sam vrtuljak? Da budem iskrena ne znam što to uopće znači.”
Jen Psaki očigledno ponekad ni sama ne zna ili nije u stanju shvatiti što je napisano u govorima koje joj prethodno pripreme njeni suradnici.
“Sjedinjene Američke Države ne priznaju rezultate referenduma u pokrajinama Donjeck i Lugansk”, na konferenciji za novinare 12. svibnja je rekla američka glasnogovornica, tvrdeći, između ostaloga, “kako su separatisti organizirali takozvane carousel birače (prijevaru kojom su se ljudi “kao na vrtuljku” autobusima vrtjeli od jednog glasačkog mjesta do drugog i tako glasali više puta).
No, kada je jedan od novinara htio znati što “konkretno” znači termin kojeg je koristila Psaki, visoka dužnosnica je rekla: “Da budem iskrena, to sam pročitala, ali nisam previše upoznata s tim terminom.”
“Kijev ne provodi vojne operacije na istoku Ukrajine”
27. svibnja, dan nakon napada na Donjeck i Slaviansk, Jen Psaki je izjavila “kako ukrajinska vlada situaciju na istoku zemlje ne pokušava riješiti upotrebom sile”.
“Ne mislite li da je to što radite vojno rješenje za krizu? Zašto mislite da ukrajinska vlada radi pravu stvar”, upitao je jedan od novinara.
Prethodno je predstavnica State Departmenta ponovila da ne postoji vojno rješenje i navela da ukrajinske vlasti imaju sva prava da uspostave red u svojoj zemlji. Međutim, činjenice pokazuju drukčije. Došlo je do eskalacije napetosti i raste broj smrtnih slučajeva.
Oružani sukobi u istočnoj Ukrajini su se intenzivirali, a broj poginulih u toj regiji svakodnevno raste. Prema tadašnjim podacima, tijekom vojne kampanje ukrajinske vojske u istočnoj Ukrajini je ubijeno više od 100 ljudi. Međutim, Washington poriče da je riječ o “vojnom rješenju”.
Vojno rješenje bi moglo biti rezultat ove krize, ali mi ne planiramo osigurati ubojitu pomoć. Mi ćemo i dalje proučavati zahtjeve ukrajinske vlade”, rekla je Psaki na konferenciji za novinare.
“Samo trenutak. Ne mislite li da je ovo što radite vojno rješenje za krizu? Zašto mislite da je ukrajinska vlada radi pravu stvar?”, prekinuo je jedan od novinara, na što je ona ponovila “kako ukrajinske vlasti imaju pravo uspostaviti red u zemlji”
“Ali nije li to vojno rješenje?”, ponovo je pitao novinar.
“To nije vojno rješenje”, naglasila je američka dužnosnica.
” Ne? Pa….”, nastavlja novinar.
“Mi i dalje vjerujemo da će to biti riješeno kroz dijalog između stranaka, a to je ono što ćemo i dalje promicati”, rekla je Psaki, dodavši kako su Sjedinjene Države usmjerene “na ekonomsku potporu i diplomatske napore”, iako su u to vrijeme cijeli svijet obišle fotografije i snimci ubijenih u Donjecku i bombardiranom Slaviansku.
Samo tri dana poslije je za Kijev otputovala delegacija Pentagona.
Reći da je vojna kampanja posljedica posjete američkih političara Kijevu znači ponavljati izjave Sergeja Lavrova”
Glasnogovornica za RT nije mogla objasniti kako operacije u Ukrajini nisu povezane s posjetom Kijevu američkih dužnosnika Joea Brennana (CIA) i potpredsjednika Bidena.
Novinar Gaiane Chichakián je pitao Psaki je li “slučajno da nakon svakog posjeta američkih dužnosnika Kijevu, Johna Brennana prije, a zatim Bidena, Kijev šalje vojsku na jugoistok zemlje”.
“Mislim da ste kopirali izjave Lavrova”, rekla je jednostavno Psaki.
Međutim, novinar je nastavio: “Kakvo je vaše mišljenje o toj slučajnosti?”.
“Mislim da možemo preći na sljedeće pitanje”, rekla je Psaki .
“Ruski novinari pritvoreni i maltretirani u Ukrajini nisu novinari”
Psaki također navodi kako u State Departmentu sumnjanju da su novinari ruskog portala LifeNews, Oleg Sidyakin i Marat Saichenko, uhićeni u Kramatorsku 18. svibnja, zaista novinari i prihvaća izvješće iz Kijeva u kojem se navodi da su “uhićeni iz drugih razloga”.
“Prema izvješćima, dvojica su u prtljažniku vozila prijenosne sustave protuzračne obrane. Nisam pitala što vi imate u prtljažniku svog automobila, ali je malo vjerojatno da bi se moglo pronaći nešto slično. Mora se postaviti pitanje da li su ti ljudi stvarno novinari”, na tiskovnoj konferenciji rekla je Psaki.
Međutim, pokazalo se da su Oleg Sidyakin i Marat Saichenko doista novinari, s iskaznicama i novinarskim akreditacijama, a pripadnici profašističke Nacionalne garde snaga su ih maltretirali i ponižavali, čime su se čak pohvalili snimkama na internetu.
U međuvremenu je OESS poslao pismo ministru unutarnjih poslova Ukrajine, Arsenu Avakovu, tražeći oslobađanje dvojice novinara.
“Borba protiv neželjenih novinara nije najbolji način da se ljude u Kijevu uvjeri u posvećenosti demokraciji”, priopćilo je rusko ministarstvo vanjskih poslova, a na tisuće novinara, kojima su se pridružili ljudi diljem svijeta, pokrenuli su kampanju za oslobađanje Sidyakina i Saichenka, koji su nakon tjedan dana zatočeništva oslobođeni 24. svibnja 2014.
Toliko o “američkoj izuzetnosti” i paralelnom svijetu u kojem žive američki predsjednik Barack Obama i glasnogovornica State Departmenta, Jennifer Psaki, no, možda bi se ipak trebali zapitati je li sve gore navedeno ništa više od tragikomedije ili se trebamo ozbiljno zabrinuti zbog činjenice da ovakvi ljudi – formalno ili ne – upravljaju zemljom koja samo za vojsku izdvaja oko 600 milijardi dolara godišnje.
Izvor: advance