ČITAM Index: “UDRUGA B.a.B.e. reagirala je na jučerašnju izjavu predsjednika Ive Josipovića u kojoj je na upit novinara komentirao kandidaturu Kolinde Grabar Kitarović na idućim predsjedničkim izborima. Prema njihovom mišljenju, izjava je bila nedopustiva i politički nekorektna te je aludirala na podcjenjivački i seksistički stav prema protukandidatkinji.”
Riječ je o izjavi: ‘Mislim da je vrlo važno da osim fotografije imamo i ton. Veselim se raspravama i mislim da je vrlo važno da naše građanke i građani za svakog vide tko su, što su i kako vide Hrvatsku’.
Optužba kaže da je Josipović prenaglasio fizičku pojavu protukandidatkinje što nije bio slučaj kada se radilo o protukandidatima koji su muškog roda.
Optužba je besmislena i pristrana.
Besmislena, jer nije krivo ogledalo nego lik koji se u njemu ogleda: Ivo Josipović je samo konstatirao činjenicu; činjenica je da je sam predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, sasvim točno i istinito kazao da gospođa Kolinda Grabar Kitarović, koja je sada i službeno predsjednički kandidat HDZ-a, “nije ni progovorila, a već ima 27 posto”. Ponavljam: Karamarko je kazao dakle što i Josipović: nema tona, nije ni progovorila.
Dakle, to je činjenica: Kolinda Grabar Kitarović još nije u javnosti ni progovorila, a njene su fotografije preplavile naše tiskovine, u deliriju burnumovskog marketinga.
Još jednom, ponovimo to polako, jer ovdje emocije rade, u slow e-motionu: imamo sliku, nebrojene fotografije Kolinde Grabar Kitarović, ali ne i ton, jer, kao što je to pokazano, to tvrdi i sam predsjednik stranke čija je gospođa Grabar Kitarović kandidat, ali, što je jednako važno a ako ne i važnije, pojavljivanje tekstova s raznim fotografijama Kolinde Grabar Kitarović, svedene tek na ime, bez prezimena, ali i bez njenih izjava, osnov su PR-a same gospođe Grabar Kitarović! Budući da je dužnosnica NATO-a do jeseni, naime, očito je da se gospođa Grabar Kitarović ustručava dati bilo kakvu izjavu. Ili, možda se gospođu Grabar Kitarović namjerno dizajnira po uzoru na Obamin savjet posuđen iz njegove biografije: “Ja sam kao prazan ekran na koji ljudi prejektiraju vlastite želje”. Da bi je se ispraznilo od bilo kojeg sadržaja, prezentiralo kao ekran želja, gospođu Grabar Kitarović nitko ništa ne pita, sasvim u skladu s njenom PR-strategijom. Moguće je to i legitimno, što kažete? Njen izbor. Ali, kad se te činjenice konstatiraju, onda one nikako ne mogu biti inkriminirane kao – seksizam. Opaska koja se tiče pojavnosti gospođe Kitarović ne smjera na njenu ženstvenost, barem kad je riječ o Josipoviću: on samo kaže da vidimo desetke njenih fotografija, ali ni jednu izjavu. No, ta se ženstvenost itekako ističe u brojnim pojavnim oblicima njenog public relationsa: nema vikenda bez kampanje Kolinde Grabar Kitarović – btw. bilo bi zanimljivo vidjeti koliko to već do sada košta – bez biblije za siromašne: slikovnice kojoj je za cilj omiliti Kolindu Grabar Kitarović u puku, lišavajući auditorij napora čitanja, čitatelja pretvarajući samo u gledatelja. Uostalom, to je ono što i jest krajnji cilj kampanje: javnost kao nijemi svjedok, ali, pustimo sad to.
Fascinantno je da B.a.b.e. ne reagiraju ni na jednu od ovih okolnosti, iako su one notorno seksističke: najprije, gospođa Kolinda Grabar Kitarović svedena je na ime Kolinda. U hrvatskoj javnosti čak i Seve ima svoje prezime, čak je i Seve Nazionale Severina Vučković, ali za PR gospođe Grabar Kitarović ona je samo ime, ne i prezime: dakle, ne osoba, ili, ako je osoba, onda je svedena u svojoj osobnosti na šturu tabloidnu matricu: oprostite, ali posljednji put kad je netko u ovoj kulturi predstavljan samo imenom, bilo je to na duplericama revije “Start”, u maniri: Stela, 22. E, sad, pitaj ja B.a.B.e.: A zašto se ne reagira na tu vrst seksizma?
B.a.b.e. ne reagiraju ni na samu srž promotivne kampanje gospođe Kolinde Grabar Kitarović: na svođenje predsjedničke kandidatkinje, koja je osoba, ne muško ili žensko, nego osoba, na puku pojavu: ona je slika bez glasa, ona je čisti izgled, k tome sasvim seksistički posredovan: njena PR-služba, a ne Ivo Josipović, aludira i računa na njenu “ženskost”: Kolinda, kako bi oni kazali, u Afganistanu kao ‘toug girl’; Kolinda u prezidencijalnoj pozi, kao “iron lady”… iz fotografije u fotografiju, niže se katalog njenih socijalnih uloga u kojima je presudna – ženskost. Zašto se ne reagira na taj seksizam? Seksizam njenog PR-a!
I, kad se taj prosede uoči, kad se opomene na nj, onda B.a.B.e. reagiraju sasvim besmisleno, jer nije Josipovićev seksistički komentirao, nego je, upravo nasuprot, kritičan spram seksističkih sadržaja promotivne kampanje njegove konkurentice, pri čemu B.a.B.e. reagiraju pristrano, jer zastupaju “žensku” poziciju, ne pitajući se o diskriminaciji Ive Josipovića kojemu se suprotstavlja kampanja slavljenja ženskosti po mjeri malograđanske predstave o lijepoj, pametnoj i uspješnoj, nadasve dobroj ženici, valjda još i pravednoj vladarici, što li, ali se pitajući otkud njemu pravo primijetiti, zamislite, ono što i predsjednik stranke čiji je Kolinda Grabar Kitarović kandidat, baš kao i njen vlastiti PR, pa dakle za pretpostaviti je i ona sama, vide kao forte njene kampanje: njenu “ženskost” u seksistički, jer mačistički viđenom svijetu: Kolinda u maskirnoj uniformi, Kolinda po ratištima, Kolinda i generali NATO-a… Kolinda usred sveopće militarizacije politike, nijema i bez riječi, čista slika i prilika, za što je odjednom kriv i dužan – Ivo Josipović.
Tjednima traje ta kampanja u koju su se sada upregle i B.a.B.e., da stvar bude sasvim nevjerojatna, za svoju poziciju sasvim nepismeno, ili se praveći da ne shvaćajući elementarne lekcije o spolu, rodu i identitetu, pa umjesto da reagiraju na seksizam reklama o Kolindi kao “ženi u muškom svijetu” – svaka reportaža o Kolindi Grabar Kitarović s ratišta – one reagiraju na savršeno točnu Josipovićevu deskripciju situacije: imamo pojavu, ali ne i tekst.
Da, Josipović komentira pojavnost Kolinde Grabar Kitarović samo i jedino zato jer tu pojavnost ističe njen vlastiti PR, i, što je bolje, on ne komentira samu tu pojavnost, nego činjenicu njenog isticanja! Sam Ivo Josipović sugerira da PR gospođe Kolinde Grabar Kitarović nastupa seksistički, ali, nevjerojatno, B.a.B.e. to ne vide i ne reagiraju! Čudesno!
Ipak, umjesto da se čudimo, protumačimo još jednu zagonetku:
A zašto nemamo tekst?
Jest, objasnio sam razloge perception managementa, ali, postoje i oni uskopolitički: to i jest problem Kolinde Grabar Kitarović, HDZ-a i cijele kampanje: teksta nemamo ne zato jer su ovi promo-tekstovi za sada teaseri, pa imamo samo: Maju na ljetovanju, Maju na zimovanju, Maju…., nego teksta nema uopće budući da ga ne može ni biti! To je problem Kolinde Grabar Kitarović: ona nikada u cijeloj svojoj karijeri nije zaustila jednu jedinu relevantnu rečenicu u hrvatskoj ili svjetskoj politici, o Hrvatskoj ili svjetskoj politici. Nema svog teksta, pa to je problem! I zato teksta nema. Uočavaju to i PR maheri, pa guraju pojavu, kad već nema tona. Nema te jedne jedine zapamćene rečenice pa nema!
Nema je. Nitko ne zna za tu jednu jedinu rečenicu. Jer, dok je radila u MVP, bila je Kolinda Grabar Kitarović samo transmisija šefove volje: vanjskim se poslovima bavio Ivo Sanader, kakva Kolinda Grabar Kitarović, dajte, molim vas, tko pamti bilo koji domet njenog ad-ministriranja za Sanaderova mandata. U Washingtonu nije izjavila nikada ništa što bi itko u SAD ili Hrvatskoj čuo ili znao. Na dužnosti u NATO-u, Kolinda Grabar Kitarović nije kazala ništa što bi zapamtio bilo tko u tom transatlanskom savezu ili pak u domovini. O hrvatskoj politici Kolinda Grabar Kitarović nikada nije rekla, u riječ: ama baš ništa! I, zato nema teksta. Ne zato jer je ta osoba žena. Ne, mogla bi biti što god hoće, no, naprosto, ona je – nijema! Politički nijema, naime: nije sve ove godine imala što za kazati, pa zašto bismo morali povjerovati da samo zbog potreba HDZ-ove predsjedničke, i parlamentarne, jer na to se naravno, kampanje, Kolinda Grabar Kitarović sada odjednom ima nešto za reći?
I, to je konstatirao Ivo Josipović: već cijelu jednu karijeru od Kolinde Grabar Kitarović nismo čuli niti riječi!
A vidjeli smo silan broj fotografija, zadnjih mjeseci, i, to B.a.B.e. nije začudilo: nije, jer u njihovo ih je malograđanskom bitku to nekako i ganulo, Kolinda fotografira u maskirnoj uniformi, Kolinda vs. Ivo Josipović, a pitanje zašto je Ivo Josipović i prezime, a Kolinda samo ime u anketama naših najčitanijih dnevnih listova, ili ono: Kako to da Kolinda Grabar Kitarović hrvatske vojnike, koji imaju svoga vrhovnog zapovjednika, slučajno Ivu Josipovića, kao dužnosnica NATO-a koristi u svoje promotivne svrhe?, to nije zabrinulo i zapitalo B.a.B.e., jer, koncepcija predleži percepciji: i one su, naime, samo ženice, pa kako bi onda B.a.B.e. uočile da tu nešto s konceptom promotivne kampanje gospođe Kolinde Grabar Kitarović fundamentalno ne štima?!
Da, to ne štima: nema ona teksta, pa nema teksta, nego ima slike, jer su krenula prestrojavanja, pa gledamo slikovnicu “Kolindine” (na to se sama, očito, gospođa Grabar Kitarović želi svesti) taštine. I to je sve.
Seksizam je imanentan promotivnoj kampanji Kolinde Grabar Kitarović, a ne konstataciji da je ta kampanja seksistička: da svodi gospođu na puku pojavu a pojavu na ženskost, naliježući na najjeftiniji senzibilitet publike podešene na frekvenciju rada domaćih tabloida.
Time što B.a.B.e. ne reagiraju na tu kampanju, pokazuju svoju pristranost.
Izvor: index