Od početka ukrajinske krize je jedna europska zemlja imala posebnu zadaću u promicanju američkih interesa, čak i na štetu Europske unije, a to je, sve do sada neupitni saveznik Washingtona, Poljska.
Tijekom destabilizacije Ukrajine su Poljski dužnosnici u okviru Višegradske skupine neuspješno vršili pritisak na Češku, Mađarsku i Slovačku, članice Europske unije koje su ipak zadržale pravo da vode politiku vođenu nacionalnim interesima svojih zemalja, a ne američkom avanturom u Ukrajini. (Višegradska skupina i uloga Poljske u destabilizaciji Ukrajine: Varšava godinama promovira separatizam)
Dalje, postoji niz dokaza koje smo predočili u analizi “Doktrina “upravljanja iz pozadine” i faktor destabilizacije – Poljska je Ukrajini isto što i Turska Siriji”, , koji potvrđuju da je službena Varšava u dogovoru sa Sjedinjenim Američkim Državama na sebe preuzela ulogu zemlje koja destabilizacijom Ukrajine “upravlja iz pozadine”. Poljska je na svom teritoriju vršila obuku aktivista s tzv. “EuroMaidana”, primala i liječila ranjenike, davala podršku ukrajinskoj prevratničkoj vladi još dok su njeni članovi umjesto u predsjedničkom uredu i Vrhovnoj Radi u Kijevu vrijeme provodili na bini na Trgu Neovisnosti u Kijevu, promicala antirusku propagandu, itd. Potom je bivši poljski savjetnik za nacionalnu sigurnost, Jerzy Dziewulski, snimljen u borbama u predgrađu Slavianska, što ozbiljno dovodi u pitanje poljsku “neutralnost”, a Dziewulski kao blizak prijatelj bivšeg poljskog predsjednika Aleksandera Kwaśniewskog i vlasnik privatne vojske u Poljskoj ne može ne biti u kontaktu s aktualnim političkim vrhom, posebno s premijerom Donaldom Tuskom i ministrom vanjskih poslova Radosławom Sikorskim. (Bivši poljski savjetnik za nacionalnu sigurnost, sada vlasnik privatne “sigurnosne agencije”, Jerzy Dziewulski, snimljen u borbama u predgrađu Slavianska, što ozbiljno dovodi u pitanje poljsku “neutralnost”)
Američki predsjednik Barack Obama je početkom lipnja boravio u Poljskoj i u Varšavi na konferenciji zemalja bivšeg istočnog bloka, sada NATO saveznika, na kojoj je sudjelovao i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, najavio “kako će SAD izdvojiti milijardu USD za jačanje vojne prisutnosti u regiji, nastaviti s rotiranjem dodatnih kopnenih snaga i F-16 vojnih zrakoplova u Poljskoj”, a raspravljalo se i o slanju 10 000 američkih vojnika u Poljsku, , što su tražili poljski premijer i ministar obrane. (Obama u Varšavi – SAD izdvaja milijardu USD za jačanje vojne prisutnosti na prostoru Istočne Europe i uloga Hrvatske kao baze za američke dronove u jačanju NATO saveza)
Dodajmo tome i ključnu ulogu Poljske u jačanju američke nuklearne prijetnje Rusiji, dobit ćemo kompletnu sliku o politici koju vodi vlada premijera Donalda Tuska. Nisu samo aktualni poljski državni dužnosnici odani partneri američke administracije. Poznata afera o sinu američkog potpredsjednika Bidena, Hunter Biden, postao je član upravnog odbora kompanije Burisma Holdings, najveće ukrajinske privatne plinske kompanije. Sam Biden “senior” posjetio je Kijev neposredno pred početak vojne ofenzive na istoku zemlje i bilo bi zaista teško pretpostaviti da je ulazak mlađeg Bidena u ukrajinski biznis samo puka slučajnost, ali je još manja slučajnost da je u istoj kompaniji član upravnog odbora i bivši poljski predsjednik Aleksander Kwaśniewski. (Preočiti sukobi interesa – Sin američkog potpredsjednika Bidena ušao u upravni odbor najveće ukrajinske privatne plinske kompanije)
Ruska Pravda piše kako je vlasnik kompanije Burisma Holdings Nikolay Zlochevskiy, bivši ministar za okoliš u vladi Viktora Janukoviča od 2010. do 2012.
Početkom svibnja Aleksander Kwaśniewski tvrdi kako su Nikolay Zlochevskiy i Petro Poroshenko, također bivši ministar Janukovičevog kabineta, bili “dobri momci u zločinačkom režimu”, dok Poljaci ne vide ništa loše u tome što je Zlochevskiy istovremeno ministar i vlasnik naftne i plinske tvrtke.
Washington je također priopćio kako zapošljavanje mlađeg Bidena u Ukrajini ne vidi kao podršku Kijevu od strane američkih vlasti. Ured američkog predsjednika je poručio “kako se sin visokog dužnosnika pridružio vodstvu ukrajinske plinske tvrtke kao dobar odvjetnik i ništa više”.
Međutim Kwasniewski ističe kako je njegov ulazak u upravni odbor Burisma Holdingsa “ujedno i podrška za oslobađanje Ukrajine od ovisnosti o ruskom plinu, jer će ga proizvoditi Burisma Holdings i na taj način osloboditi Ukrajinu od Rusije”.
Uzmimo da je sve ovo i “legalno”, iako više podsjeća na dobar politički triler, ali je posao Kwasniewskog da plaću i porez na dohodak iz ukrajinske kompanije Burisma Holdings uredno plaća u Poljskoj, što je dokumentirano u nadležnim tijelima. Pravda završava članak “kako je ovdje očigledno riječ o sprezi političke i poduzetničke oligarhije iz Sjedinjenih Država, Poljske i Ukrajine i da ovakva suradnja nikako ne može dovesti do ukrajinske neovisnosti o ruskom plinu, osim što će se puniti bankovni računi svih aktera ove priče”.
Za kraj ovog uvodnog dijela spomenimo prevrat u Kijevu, koji se nikad ne bi dogodio da su jamci sporazuma između ukrajinskog predsjednika Janukoviča i prozapadne oporbe, njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier, francuski šef diplomacije Laurent Fabius i poljski ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski, održali riječ i spriječili oružani prevrat koji se dogodio samo nekoliko sati nakon potpisivanja sveobuhvatnog sporazuma o političkim reformama u Ukrajini.
Ovo je važno napomenuti da se ukrajinska oporba nikada ne bi usudila učiniti takvo što na svoju ruku i bez zelenog svjetla nekog od europskih saveznika i Washingtona. Sada se postavlja pitanje jesu li izaslanici njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Françoisa Hollandea znali što će se dogoditi te noći. Bez obzira na njihove političke stavove, to je teško povjerovati, što se za poljskog ministra ne bi moglo reći. Osim toga Francuskoj i Njemačkoj je u cilju bilo smirivanje situacije na europskom kontinentu, dok se za Poljsku, koja je revno izvršavala sve zadaće koje je postavljao Washington, to ne može reći. Osim toga, postoje brojni dokazi o vrlo upitnim etičkim i moralnim kriterijima Radosława Sikorskog, o čemu ćemo malo kasnije.
Poljski list Wprost otvara Pandorinu kutiju
Srećom po Poljsku, ta zemlja još uvijek ima hrabrih i neovisnih novinara koji nisu pod utjecajem vladajuće oligarhije i poljski list Wprost 18. lipnja objavljuje snimke koje su poprilično uzdrmale političku scenu u zemlji. Na njima se čuje kako guverner Poljske središnje banke otvoreno raspravlja o izboru novog ministra te traži smjenu prethodnog. Razgovor koji je procurio u javnost snimljen je u jednom restoranu u Varšavi, a snimljen je ministar unutarnjih poslova, Bartlomiej Sienkiewicz, kako razgovara s čelnikom Središnje banke, Marekom Belkom, koji mu poručuje kako ministra financija, Jaceka Rostowskog, treba smijeniti s dužnosti. Ministar Rostowski je zaista i smijenjen 4 mjeseca kasnije, no premijer Donald Tusk danas tvrdi kako njegova smjena “nije povezana” s detaljima snimke koja je tek sada procurila u javnost. Zbog objave sporne snimke se glavno uredništvo dnevnog lista Wprost našlo na meti pravosuđa, a u pretresu uredništva je sudjelovalo 4 tužitelja, 8 pripadnika unutarnjih snaga sigurnosti, 5 policajaca, a još 8 policajaca je stajalo ispred zgrade.
Čelnik poljske stranke lijevog centra “Tvoj pokret” (Twój Ruch ), Janusz Palikot, zatražio je neopozivu ostavku vlade zbog ovog skandala”.
Wprost 18. lipnja otkriva bezakonje u poljskom državnom vrhu
“Vlada treba dati ostavku, bez obzira tko je snimao političare. Ako ovu vladu već dugi niz mjeseci slušaju ruske tajne službe, ona treba podnijeti ostavku, jer je u tom slučaju previše informacija o članovima vlade u rukama stranih obavještajnih službi. Međutim čak i ako nije tako, i ako snimke nisu djelo stranih obavještajnih službi, nego su ih prisluškivali konobari, Tuskova vlada svejedno treba dati ostavku, jer je u tom slučaju nesposobna i smiješna”, rekao je Janusz Palikot.
Tada poljski premijer Donald Tusk izjavljuje kako su mogući prijevremeni parlamentarni izbori, jer je “Poljska u dubokoj krizi”, te da su objavljene snimke “državu učinile ranjivom, jer će njegova vlada biti podložna ucjenama”.
Wprost je osnovan 1982. kao regionalni časopis, ali od tada je izrastao u vodeći časopis u zemlji. U uredništvu su rekli tada da dobivaju snimke od treće osobe, čiji identitet je dopušteno zaštititi po poljskom zakonu o medijima, a “planira se objaviti više snimljenog materijala u ponedjeljak, 23. lipnja”. (Sloboda novinarstva u Poljskoj: policija usred noći izvela raciju na urede lista Wprost zbog objave snimaka koje otkrivaju zavjeru između Središnje banke i Vlade premijera Tuska)
Međutim, šok dolazi dan ranije i Wprost u nedjelju, 22. lipnja, objavljuje transkript razgovora između poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog i tadašnjeg ministra financija Jaceka Rostowskog.
Radosław Sikorski: “Idemo u sukob s Nijemcima i Rusima i mislit ćemo da je sve super, jer smo p*pušili Amerikancima. P*pušili! Baš smo p*pušili!”.
RT navodi kako u snimci razgovora koju je objavio Wprost poljski ministar vanjskih poslova u razgovoru s Jacekom Rostowskim izjavljuje “kako savez njegove zemlje sa SAD-om ne vrijedi ništa” i nimalo primjerenim rječnikom opisuje podanički odnos njegove vlade prema Washingtonu, “od kojeg Poljska ništa ne dobiva zauzvrat”.
Izvadci iz navodne konverzacije Radoslawa Sikorskog i Jaceka Rostowskog, parlamentarnog zastupnika i bivšeg ministra financija, su objavljeni su u nedjelju, a puni transkript je objavljen jučer u ponedjeljak, a obećan je i audio zapis.
Kako piše poljski časopis, Sikorski je skeptičan po pitanju oslanjanja Poljske na američko savezništvo i zaštitu u istočnoj Europi.
“Poljsko-američki savez ne vrijedi ništa. On je čak i štetan, jer u Poljskoj stvara lažni osjećaj sigurnosti “, navodno je rekao Sikorski.
“Kakva glupost. Mi ćemo se sukobiti s Rusima i Nijemcima i mislit ćemo da je sve super, jer smo p*pušili Amerikancima. P*pušili! Baš smo p*pušili”, navodno je rekao Sikorski.
Sikorski dodatno krivi i poljski mentalitet zbog prirode odnosa između Varšave i Washingtona.
“Problem je u Poljskoj što imamo vrlo malo ponosa i nisko samopoštovanje”, navodi se dalje u transkriptu razgovora, a takvo razmišljanje Sikorski opisuje kao “murzyńskość”, uvredljivi pojam koji bi se mogao prevesti kao “razmišljati poput crnca”.
Sikorski je na svom Twitter profilu to preveo kao “negritude” “, čime je htio reći da je mislio na “antikolonijalni pokret u Europi”, iako u Poljskoj svi znaju kakvo značenje ima riječ “murzyńskość”.
Poljska vlada je u početku odbila komentirati novo curenje informacija, rekavši da to ne može učiniti prije nego što bude imala pune transkripte na raspolaganju, a premijer Donald Tusk je izjavio “kako je objavljivanje ovakvih informacija usmjereno na destabilizaciju političke situacije u Poljskoj”. Rekao je i da neće biti prisilne rekonstrukcije vlade.
Američki veleposlanik u Varšavi, Stephen Mull, odbio je komentirati bilo što, ali je rekao da je “američko-poljski savez uvijek bio jak”.
Poljski mediji sada nagađaju o tome tko bi mogao isporučivati Wprostu ove snimke, a veći dio ih upire prstom na ruske obavještajne službe.
U Poljskoj sada svi uspoređuju ovo curenje informacija s razgovorom pomoćnice američkog državnog tajnika Victorie Nuland s američkim veleposlanikom u Kijevu, Geoffreyem Pyattom, kada se američka šefica diplomacije za Europu “proslavila” psovkom “J*beš EU” i mnogi opet upiru prstom u Rusiju. (Osvrt na “J*beš EU” – Napad kao najbolja obrana od velike sramote: Nuland se ispričala zbog izjave, no iz SAD-a za puštanje snimke prozivaju Rusiju)
Sikorski je poznati kritičar Rusije i potiče jače veze sa Sjedinjenim Državama, iako je sve više skeptičan prema Washingtonu i to od 2009. kada su se pokušali “resetirati” američki odnosa s Rusijom, što je uključivalo moguću promjenu plana za postavljanje elemenata proturaketnog štita NATO saveza na poljskom teritoriju.
U posljednje vrijeme se ministar protivi ruskom stajalištu o ukrajinskoj krizi i poziva na jaču prisutnost američkih vojnika u Poljskoj. Smatra se i jakim kandidatom za nasljednika Catherine Ashton i želi zauzeti mjesto čelnika vanjske politike Europske unije, pozicija za koju je službeno predložen od strane Varšave prošlog mjeseca.
Kao što smo rekli ni premijer Tusk, ni ministar Radosław Sikorski nisu htjeli komentirati ništa dok ne vide transkripte, da bi na kraju jučer kasno Associeted Press naveo kako poljski premijer stoji iza svog ministra i drugih dužnosnika i tvrdi kako je cijela afera “izrežirana od strane organiziranog kriminala”.
Poljski ministar vanjskih poslova nije htio optuživati Rusiju, nego je uvjeren kako “iza tajnih snimki stoji organizirani kriminal”.
“Vladu je napala skupina organiziranog kriminala. Mi još uvijek ne znamo tko stoji iza svega. Nismo sigurni, ali još uvijek provjeravamo i nadam se da će pravosuđe utvrditi identitet članova skupine i, iznad svega, mozgova ove operacije”, na sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije u Luxembourgu je rekao je Sikorski, ali nije ponudio nikakve dokaze koji bi potvrdili istinitost njegove izjave.
Poljski mudžahedini u Afganistanu ’80-ih – Među njima i aktualni ministar Radosław Sikorski
Malo je tko primijetio da se u naslovu transkripta spominje istražno povjerenstvo za propuste bivšeg ministra pravosuđa u operaciji ZEN i da Radosław Sikorski na drugoj stranici transkripta spominje “dobru suradnju s Amerikancima u Afganistanu”, potom priča o propalom pokušaju hvatanja lidera Al Qaede, Aymana Al-Zawahiria, kojeg su u operaciji ZEN zajedno s Afganistancima organizirali i trebali provesti u djelo upravo Poljaci, a najveću odgovornost za neuspjeh snosi Antoni Macierewicz, bivši ministar u poljskoj vladi, koji bi trebao odgovarati pred istražnim povjerenstvom i “na dno povući i samog Kaczynskog”.
Možda će se netko pitati kakve veze ima Sikorski s Afganistanom? Odgovor na to pitanje će dobiti ako pogleda film poljske televizijske kuće Discovery Historia, a kojeg je na svojoj službenoj stranici najavio i sam Sikorski krajem 2010. i to pod naslovom – “Afganistanska misija Radoslawa Sikorskog”.
Naime, Radosław Sikorski se afganistanskim mudžahedinima pridružio zajedno s Jacekom Winklerom, Andreyem Skrzhipkovyakowim i Lechom Zondekom 1980.
Andrey “Andy” Skrzypkowiakow je taj sukob vidio kao priliku da se osobno osveti Rusima, a Sikorski je napisao “kako su riskirali svoje živote da pomognu afganistanskom narodu, jer je njihova borba za slobodu ujedno i borba Poljske”.
Sikorskog su snimili novinari BBC-a i njegova fotografija je obišla cijeli svijet. Lech Zondek je u avanturi i borbi protiv komunizma vidio svoj smisao postojanja, a fotograf Jacek Winkler, kojega su mudžahedini zvali Shah Masoud, postao je istaknuti vođa mudžahedinskih postrojbi i u sudjelovanju u ratu u Afganistanu je pronašao smisao svog života, navodi se u filmu.
Iako Sikorski tvrdi da je u Afganistanu boravio kao dopisnik Spectatora i Observera, 2011. je zbog slike na kojoj se Sikorski vidi s ruskom strojnicom, popularnim “kalašnjikovom”, na društvenim mrežama došlo do diplomatskog sukoba s tadašnjim ruskim predstavnikom u sjedištu NATO saveza u Bruxellesu, Dmitriyem Rogozinom.
Tada ukrajinski mediji pišu kako je Rogozin, nakon što je na osobnom Facebook profilu vidio sliku Sikorskog s oružjem, a znajući s kim je otišao u Afganistan, pitao “koliko je sovjetskih vojnika ubio dok je bio u mudžahedinskoj odori”?
“Objavljivanje fotografija Sikorskog u mudžahedinskoj odjeći s oružjem u rukama, Dmitriy Rogozin je popratio komentarom: “To je Sikorski , ministar vanjskih poslova Poljske. Pitam se koliko je ubio naših ljudi u Afganistanu?”. Radolsaw Sikorski je tada postao meta društvenih mreža i mnogi su osudili njegovu afganistansku avanturu. Sikorski sam često podsjeća na dane koje je pod oružjem proveo u Afganistanu. Na primjer, rekao je “kako ta odluka nije bila laka, jer je on bio novinar, a ne vojnik, stoga nije trebao nositi oružje, ali … koji je smisao držati se konvencija, ako je pred tobom neprijatelj”. Tvrdi kako je istina da je uzeo oružje, ali “kako se vidi da nema arapskih parola i zelene vrpce”. Rekao je da je tada naučio pucati i ciljati , čistiti oružje, “ono što bi svi trebali znati”, nakon prikazivanja filma u veljači 2011. piše ukrajinski portal Ronin.
“Ipak, mislim da ne bih koristio strojnicu da sam se morao suočiti s profesionalnim ubojicama – sovjetskim padobrancima ili specijalnima snagama – kojima je cilj ubijanje iz zasjede na neprijateljskom teritoriju. Takve zadatke ne obavljaju obični vojnici. Osim ako ne bi bio žrtva tih “eksperata”, koji ne oklijevaju kada trebaju ubiti. Obični vojnici, to je druga stvar. Većina njih su bili dobri dečki koje su uplašili zapovjednici. Znao sam njih nekoliko. Uskoro smo izvršili napad na sovjetsku vojarnu. U dnevniku ranije sam napisao da su mi riječi “ako umrem” ili “ako preživim do slijedećeg dana” izgledale smiješno. No, pred napad na sovjetski punkt mi više nije bilo smiješno, jer sam znao da će uskoro početi zviždanje metaka. Najvjerojatnije će netko od nas umrijeti. Na koljenima mi je ležao “kalašnjikov” i oružje mi je dalo mir. To je bio rat, a ja sam imao oružje. U jednom džepu sam imao slatkiše, u drugom granatu. U torbici za pojasom sam imao šest okvira s po 30 metaka svaki i još jedan u strojnici, što je bilo dovoljno. Tijekom noćnog napada na vojarnu sam potrošio tri okvira, ali kako ja mislim, svi su meci potrošeni uzalud”, rekao je Sikorski u intervjuu za Litvanski Kurir 4. kolovoza 2011. , a kasnije ponovio u autobiografskoj knjizi “Sveti pepeo – Putovanja u ratno vrijeme”.
Kasnije je bio “promatrač” i u bivšoj Jugoslaviji i Angoli. Zanimljivo je da se ove informacije mogu naći u poljskim oporbenim medijima i ruskim, naravno, dok zapadni mediji kratko navode “kako je Sikorski, prije no što se počeo baviti politikom, bio specijalni ratni dopisnik i radio za američke, europske i poljske medijske kuće”.
Poljski ministar vanjskih poslova, Radosław Sikorski, kao što vidimo, ima dugogodišnje iskustvo, no hoće li se uspjeti izvući iz ovog skandala u kojem proziva aktualnog premijera Donalda Tuska i ministra obrane Thomasa Semonyaku za pogrešne odluke i potpuno beskoristan savez sa Sjedinjenim Državama?
Ne treba zaboraviti da Sikorski prije 25 godina u Afganistanu nije mogao boraviti bez blagoslova Washigntona koji je pomagao mudžahedinsku pobunu protiv Sovjeta, a kao što vidimo, tijekom kampanje ISAF-a je obnovio svoje stare kontakte i dao se u potjeru za prvim čovjekom Al Qaede, Aymanom al Zawahirijem.
U poljskoj vladi su mnogi zabrinuti neće li skandal s prisluškivanjem okončati karijeru Sikorskog, ali analitičari kažu da se on izvukao i iz puno gorih situacija (u što ne treba sumnjati op.a.). Najviše u cijeloj ovoj priči iznenađuje stvar da su poljski državni dužnosnici potpuno svjesni jednostranosti njihove vanjske politike, a hoće li što učiniti po tom pitanju, to nitko ne zna.
Što se tiče časopisa Wprost, oni obećavaju “kako će u Poljskoj nastaviti rad Edwarda Snowdena”, što znači da će biti noćna mora visokih državnih dužnosnika u Varšavi.
Izvor: advance