Povodom obilježavanja američkog Dana neovisnosti, američki predsjednik Barack Obama se 4. srpnja iz svog predsjedničkog ureda prvo obratio naciji, da bi se potom na velikom primanju na južnom travnjaku Bijele kuće obratio gostima, američkim vojnicima i članovima njihovih obitelji, te im se zahvalio riječima “kako oni predstavljaju “ono najbolje što Amerika ima”.
Pozdravio je “generaciju heroja zbog njihove žrtve u obrani američke slobode”, posebno se zahvalivši “za privođenje Osame Bin Ladena pravdi i onome što su učinili u Afganistanu”, te im obećao kako će “Amerika uvijek biti uz njih”.
Zahvalio se svim pojedincima za doprinos i žrtve u cjelokupnoj američkoj povijesti, podsjetivši na utemeljitelje Sjedinjenih Država, a posebno na muškarce i žene pripadnike američke vojske koji služe u zemlji i inozemstvu, prenosi The Huffington Post.
Svoje tjedno obraćanje naciji povodom Dana neovisnosti Barack Obama je iz svog ureda doduše počeo s uspjehom američke nogometne reprezentacije, na koju svi trebaju biti ponosni, a vratara Tima Howarda je u šali predložio kao pomoćnika ministru obrane Chucku Hagelu. Međutim, nakon uvoda je Obama ubrzo skrenuo u “američku izuzetnost”, koja je primjetna u svim njegovim govorima još od sredine prošle godine i vrhunca sirijske krize, ali je ovaj put imala i militaristički prizvuk. (“Opasna” ideologija američke izuzetnosti i historijska važnost Putinove kritike)
“Prije 238 godina su se naši utemeljitelji okupili u Philadelphiji kako bi pokrenuli naš američki eksperiment. Bilo je poljoprivrednika i poslovnih ljudi, liječnika i odvjetnika, ministara i znanstvenika.
Ti prvi domoljubi su možda došli iz različitih sredina i imali su različite živote, ali su bili ujedinjeni vjerom u prostu istinu – da smo svi stvoreni jednaki, da nam je naš Stvoritelj svima dao određena neotuđiva prava i da su među njima pravo na život, slobodu i potragu za srećom. Tijekom godina smo prošli kroz rat i depresiju, mir i blagostanje. To nam je pomoglo izgraditi najjaču demokraciju, najveću srednju klasu i najmoćniju vojsku koju je svijet ikada upoznao. Danas ne postoji nacija na Zemlji koja ne bi rado zamijenila mjesto sa Sjedinjenim Američkim Državama.
No, naš je uspjeh bio moguć samo zato to su generacije Amerikanaca marširale, organizirale peticije, borile se, pa čak i umirale za proširenje tih prava drugima, kako bi dugima stvorili bolje prilike se i ojačale ovu zajednicu koju volimo toliko.
Zato se treba posebno zahvaliti muškarcima i ženama naših oružanih snaga i njihovim obiteljima. Oni su bez sumnje najbolje što Amerika ima i svjetionik nade za cijeli svijet. Vi i vaše obitelji zaslužujete ne samo uvažavanje cijele nacije, nego i našu trajnu predanost da vam služimo kao što ste vi nas služili. Bog vas sve blagoslovio i neka vam je sretan vikend”, rekao je Barack Obama.
Američki predsjednik je obraćanje gostima iskoristio kao prigodu da naglasi “kako će insistirati na implementaciji novog zakona o imigraciji”, piše Washington Examiner te dodao da će “poduzeti vlastite korake ako to ne učini Kongres”.
“Ja ću nastaviti činiti sve što mogu da bi naš imigracijski sustav bio što bolji i učinkovitiji”, rekao je Obama, osvrnuvši se na rasprave koje su se vodile nekoliko dana ranije.
Republikanci su otvoreno izrazili zabrinutost da bi aktualna imigracijska politika mogla samo pogoršati probleme, te da neće riješiti problem vala ilegalnih useljenika maloljetnika koji u SAD ulaze iz Meksika. Neki su zabrinuti da će Obama tražiti da se dodatno ublaže deportacijske mjere koje su već na snazi, ali je Obama na sreću republikanaca čak zatražio dodatne ovlasti da se ubrza deportacija maloljetnika uhvaćenih pri ilegalnom prelasku granice. Strože mjere koje Obama navodno želi uvesti “kako bi spasio djecu koja žele ući u SAD od opasnosti koje ih čekaju na putu ili skupina organiziranog kriminala koje zarađuju na njihovoj nesreći” sigurno nisu u skladu s uvjerenjem generacija Amerikanaca “kako je Stvoritelj svima dao određena neotuđiva prava i da su među njima pravo na život, slobodu i potragu za srećom”.
Političari u Teksasu su posebno uznemireni zbog vala imigranata i pozvali su Obamu da posjeti američko-meksičku granicu.
“Ako ne dođe do granice, mislim da je to pravi odraz njegovog nedostatka brige o tome što se tamo zapravo događa”, rekao guverner Teksasa, Rick Perry.
Bijela kuća je priopćila “kako predsjednik trenutno nema planova za posjetiti granicu, a takav put bi mogao dovesti u neugodnu situaciju za predsjednika, koji bi se vjerojatno susreo s mladima koji čekaju deportaciju ili s odvjetnicima koji zastupaju imigrante i protive se takvim mjerama”.
Na žalost, politika prema maloljetnim imigrantima američkog predsjednika, bezuvjetna potpora brutalnoj agresiji Izraela na Pojas Gaze u kojoj je od ponedjeljka u samo tri dana ubijeno preko 70 ljudi, među kojima je mnogo djece, a ranjeno je 450 Palestinaca, također nije u skladu sa statusom Amerike kao “svjetionikom demokracije za cijeli svijet”.
Glasnogovornica State Departmenta Jen Psaki je izjavila “kako Pojas Gaze nema pravo na samoobranu”, pravo koje je svim narodima svijeta zajamčeno međunarodnim konvencijama i ugovorima, ali Palestincima izgleda ne.
“Ja mislim da nijedna zemlja ne bi trebala biti gađana projektilima, niti se smiju ugrožavati životi, zdravlje i blagostanje građana i stoga se Izrael ima pravo braniti”, izjavila je Jen Psaki.
Na pitanje novinara: “Imaju li se pravo Palestinci u Gazi braniti od izraelske agresije i odgovoriti na rušenje svojih domova, institucija i škola?”, glasnogovornica State Departmenta je odgovorila “kako je ovdje riječ o napadima terorističke organizacije, a ne o palestinskim civilima za koje Washington brine kao i za sve druge narode i zato radi na de-eskalaciji krize”.
Prepoznatljiva je američka politika dvostrukih standarda u regiji i bez obzira koliko civilnih objekata srušio Izrael, bez obzira koliko će nevinih Palestinaca još biti ubijeno i osakaćeno, SAD nikada neće priznati opkoljenim i izmučenim stanovnicima Gaze pravo na samoobranu.
Umjesto toga će američki dužnosnici i dalje davati jamstva, te čvrstu i bezuvjetnu potporu izraelskoj agresiji, deklarativno, ali i izravnom vojnom pomoći, kao što je to učinio predsjednik Barack Obama, koji je za izraelski Haaretz prije dva dana izjavio:
“Proračun u Washingtonu je tijesan, ali naša predanost sigurnosti Izraela ostaje neupitna. Sjedinjene Države se zalažu za pružanje više od 3 milijardi dolara pomoći svake godine do 2018. kako bi se financirala izraelska sigurnost.”
Važno je napomenuti da Izrael kontrolira Gazu iz zraka, s kopna i mora, te je stoga po međunarodnom pravu dužan zaštititi civile u područjima koje zauzima. Analitičarka Noura Erakat nazivanje izraelskih vojnih upada u Gazu “činom samoobrane” objašnjava kao “dugogodišnje zajedničke napore Izraela i Sjedinjenih Država da se oslabi i nesmetano krši međunarodno pravo”. (Izraelska ofenziva na Gazu: raste broj mrtvih civila – Abbas: “Ovo nije rat protiv Hamasa, ovo je rat protiv palestinskog naroda”)
Koliko god se američki predsjednik Barack Obama trudio u svojim govorima naglasiti “kako je Amerika najveća, najslobodnija, najbogatija i najmoćnija zemlja i jamac mira u svijetu”, nešto je u posljednje vrijeme ipak pošlo po zlu i sve više nezadovoljnika u svijetu, ali u samim Sjedinjenim Državama.
Istoga dana kada je američki predsjednik izjavljivao Izraelu “vječno prijateljstvo”, američki visoki dužnosnici su sve glasnije počeli govoriti o ideji o uklanjanju Obame, odnosno, među američkim političarima se osvaja teren za prijedlog o njegovom opozivu (impeachment op.a.).
Bivša guvernerka Aljaske, Sarah Palin, 08. srpnja izjavljuje “da je vrijeme da se ukloni američki predsjednik Barack Obama, koji svjesno i namjerno krši dužnost koju obnaša”.
Ta ideja izgleda da ima sve više pristalica i među ostalim političarima.
“Dosta je više zlouporabe ovog predsjednika. Granica njegove krize je prelila čašu”, rekla je Palin za agenciju Breitbart.
Naravno da se bivša guvernerka na Obamu okomila iz posve drugih razloga i ljuta je zbog politike predsjednika koji je, prema njenim riječima, “namjerno ostavio granicu između Meksika i SAD-a bez odgovarajućeg nadzora”. Jednako tako misli i guverner Teksasa, Rick Perry, koji se ovog tjedna odbio sastati s američkim predsjednikom u zračnoj luci u Austinu.
Prijepor između republikanaca i Obame se vodi i oko gospodarske krize koja potresa Ameriku, a Sarah Palin je predložila da se Obamu “optuži za krizu javnog duga” i to što je u zemlji izazvao “nepopravljivu štetu”.
“Vrijeme je da se Obama opozove u ime američkih radnika i legalnih imigranata iz svih slojeva društva. Mi se žestoko protivimo svim političarima, na lijevoj ili desnoj strani, koji se ustručavaju glasati za njegovo razrješenje”, rekla je Palin i dodala “kako se brojni zločini Baracka Obama više ne mogu ignorirati”.
Još od 2010. se iz države Wisconsin se širi ideja o opozivu Obame. U srpnju iste godine je bivši kongresmen iz Colorada, Tom Tancredo, napisao članak za Washington Times u kojem se zalaže za utvrđivanje odgovornosti američkog predsjednika, piše RT.
U međuvremenu je Republikanska stranka u Južnoj Dakoti nedavno donijela rezoluciju kojom se poziva za utvrđivanje posebne odgovornosti američkog predsjednika jer je “prekršio zadanu zakletvu.”
Sve ove inicijative su se intenzivirale izbijanjem ukrajinske krize, a sada se i američki poduzetnici otvoreno protive daljnjem uništenju američkog gospodarstva nametanjem kontraproduktivnih sankcija Rusiji.
Ekonomist i bivši savjetnik u američkom ministarstvu financija, Paul Craig Roberts, piše kako će Obama uništiti i savezništvo s Europom, budući da je “tri četvrtine Nijemaca okrenuo protiv sebe, a Republika Češka mu je jasno dala do znanja što misli kada je odbila raspoređivanje američkih trupa na svom teritoriju”.
“Nažalost, idioti u Washingtonu su izabrali opasnog neprijatelja – Rusiju, koja je nuklearna sila, zemlja ogromnih dimenzija i koja ima strateški savez s Kinom. Samo američka vlada, puna bahatosti i oholosti, koju vode psihopati i sociopati, može izabrati takvog neprijatelja”, piše Craig Roberts.
Međutim, ako su među političarima Sarah Palin i guverner Teksasa u manjini, a Paul Craig Roberts ima vrlo malo utjecaja na kreiranje američke vanjske politike, to se sigurno ne može reći za dnevni list Bloomberg i kampanju američkih milijardera koju promoviraju The New York Times, The Wall Street Journal i The Washington Post, kojom se američki poduzetnici oštro protive dodatnim sankcijama protiv Moskve, a najveći udarac Obami su zadali američka Trgovinska komora (US Chamber of Commerce) i Nacionalna udruga proizvođača (National Association of Manufacturers), koji su nakon objavljenih rezultata o recesiji od -2,9% u prvom kvartalu ove godine opružili američku administraciju “kako će u ovoj situaciji posljedica njihove samoubilačke politike u Ukrajini biti katastrofalne”. (Američki BDP u prvom kvartalu pao za 2,9% u odnosu na planirani, što je najveći pad u zadnjih 5 godina, a prati ga rekordan pad korporativnog profita)
“Danas više nitko u svijetu ne vjeruje američkoj vladi, osim mozga polumrtvih Amerikanaca koji čitaju i slušaju mainstream medije. Propaganda Washingtona, uz podsmijeh i prezir cijelog svijeta, vlada njihovim umovima.
Siromašni američki gospodarski izgledi su primorali dva najveća američka poslovna lobija – Američku gospodarsku komoru i Nacionalnu udrugu proizvođača, ili ono što je nje ostalo – na sukob s Obaminim režimom koji zagovara daljnje sankcije protiv Rusije.
Bloomberg News 26. lipnja počinje s predstavnicima poslovnih skupina kampanju koju će reklamirati The New York Times, The Wall Street Journal i The Washington Post koji se protive bilo kakvim daljnjim sankcijama Rusiji. Američke poslovne organizacije kažu da će sankcije naškoditi i njihovoj dobiti, ali i rezultirati otkazima američkih radnika.
Dakle, američke dvije najveće poslovne organizacije, važni izvori doprinosa bilo čijoj političkoj kampanji, na kraju su se pridružile njemačkim, francuskim i talijanskim i poslodavcima.
Svi, osim američke javnosti ispranog mozga, znaju da je “kriza u Ukrajini” u potpunosti djelo Washingtona. Europske i američke tvrtke se pitaju: “Zašto bi naš profit i naši radnici bili žrtvovani u ime propagande Washingtona protiv Rusije?”
Obama nema odgovora. Možda ćemo ga čuti od neokonzervativca Victorie Nuland, Samanthe Power i Susan Rice. Obama može čitati The New York Times, The Washington Post, The Wall Street Journal i Weekly Standard, pa nam pokušati objasniti zašto bi milijuni Amerikanaca i Europljana trebali patiti zbog krađe Ukrajine koja nije bila ugrožena.
Laži Washingtona je vidjela i njemačka kancelarka Merkel i njemačka industrija govori da je vrijednost njenog poslovanja s Rusijom veća nego što su vrijedi patnja u ime carstva Washingtona. Francuski gospodarstvenici traže od Hollandea da im kaže što da čine sa svojim nezaposlenim radnicima, ako on bude slijedio Washington. Talijanske tvrtke podsjećaju da je američka vlada do te mjere bezobzirna i da Amerikanci ne znaju da sankcije protiv Rusije znače propast najpoznatijih i najboljih sektora talijanske industrije, visoke mode i luksuznih proizvoda.
Svaki slobodni ekonomist, koji nije na platnoj listi Wall Streeta, znao je da su predviđanja gospodarskog rasta od 2,6% bila glupost. Istina je da američko gospodarstvo ne može rasti, jer su korporacije koje su u sprezi s Wall Streetom realno gospodarstvo izmjestile izvan američkih granica. Cjelokupna američka proizvodnja je prebačena u inozemstvo i sada su se napokon sjetili da pitaju Obamu da zaustavi ofenzivu protiv Putinove Rusije, prije nego skroz propadnemo.
Europa, Rusija i Kina imaju i velik dio muslimanske populacije, a sada se moraju brinuti da nasilje koje je izazvao Washington destabilizira europske, ruske i kineske pokrajine. Nitko nigdje u svijetu nema bilo kakav razlog da bi volio Washington. Najmanje od svih Amerikanci, koji se tješe da Washington ima najveću vojnu silu na svijetu. Obama ima tužnih 41% podrške, dok nasuprot njemu dvije trećine ruskog stanovništva želi da Putin ostane predsjednik i nakon 2018.
U ožujku je agencija Public Opinion Research Center objavila izvještaj koji govori da Putin ima potporu od 76 posto, i to unatoč propagandi ruskih nevladinih organizacija koje financira Amerika i stotine institucija pete kolone koje je Washington utvrdio u Rusiji tijekom posljednja dva desetljeća”, prije dva tjedna piše Paul Craig Roberts , bivši savjetnik u američkom ministarstvu financija u vrijeme Reaganove administracije.
Američki ekonomist i urednik časopisa Orion, Scott Gast, za Alternet u analizi od sedam stranica piše o “dubokoj krizi američkog kapitalizma”, dok Noam Chomsky
aktualnu krizu u Sjedinjenim Državama ne odvaja od vanjske politike američke administracije, koju zbog brojnih ratova pokrenutih u sprezi s multinacionalnim kompanijama optužuje “da je svjetski lider po počinjenim zločinima protiv čovječnosti”.
Izgleda da u cijeloj ovoj priči samo Obama i njegovi bliski suradnici, vojno-industrijski lobi i multinacionalne kompanije, koje guše čak i američko srednje poduzetništvo, Pentagon, obavještajne agencije i Izrael misle “kako politika Washingtona ide u pravom smjeru”, iako i službeni Tel Aviv na svaku naznaku “popuštanja palestinskim teroristima od strane SAD-a” krene s lavinom optužbi za “izdaju”. No, opet ulijeva neku nadu činjenica da je u svijetu sve više onih koji jasno govore kako vide o čemu se zapravo radi.
Na primjer, cijeli svijet se zgrozio kada je glasnogovornica Bijele kuće Marie Harf izjavila da tisuće izbjeglica koji iz Ukrajine bježe od genocidnog napada režima u Kijevu “možda idu u posjetu bakama u Rusiju, potom se vraćaju nazad”.
Pokušaj da se ljudska patnja opiše na tako prezriv način jasno ukazuje na ono što se događa u samoj Americi. Sjedinjene Države od 2008., a posebno od 2012., odlikuje ozbiljni sukob u političkom, gospodarskom, socijalnom i ljudskom smislu i primjetan je stalni porast međunarodnih i domaćih napetosti. Javljaju se snage koje se protive hegemoniji (Roberts, Chomsky), napetosti na relaciji demokrati-republikanci (Palin, Perry) i među poduzetničkim krugovima (Gospodarska komora/Nacionalna udruga proizvođača). Primjetno je i da taj jaz postaje sve dublji.
Međutim, oni koji se još uvijek slabo čuju to su “obični Amerikanci”, iako postoji niz razloga da konačno izbije i “Američko proljeće”.
Znamo da su sve “Obojene revolucije” i “Arapsko proljeće” bili izazvani i orkestrirani od strane američkih stratega, što su konačno potvrdili i službeni dokumenti State Departmenta, , ali ne treba podcijeniti neke od objektivnih razloga koji bi mogli ozbiljno potresti Sjedinjene Američke Države, a vidjet ćemo koliko američka vlada i Penetagon računaju na takav razvoj situacije i što čine kako bi to spriječili.
Amerikanci su izrazito nezadovoljni Obaminom vanjskom i unutarnjom politikom, koja ne rješava ozbiljne probleme, što je u konačnici dovelo do kritične ekonomske situacije koja je pogodila široke slojeve stanovništva. BDP je pretrpio udar kakav nije zabilježen u posljednjih pet godina (-2,9% prvi kvartal 2014.), a negativne prognoze govore da će se 2015. dogoditi inflatorna eksplozija.
SAD u tom slučaju neće moći intervenirati, jer je posve sigurno da zlata koje bi trebalo biti u trezorima FED-a tamo više nema. Kada je Njemačka zatražila povrat svog zlata, SAD su pokušale odugovlačiti do 2020., da bi na kraju Berlin odustao od zahtjeva, što baca sumnju da je to zlato istopljeno ili zapravo ne postoji. Na sličan zahtjev američkih štediša, kada bi masovno počeli tržiti svoj novac od banaka, ne bi bilo moguće provesti izvanredni mehanizam kojim bi dokazali da je sve u redu. Kao što je potvrđeno, ne postoje dokazi da je oko 1 500 tona njemačkog zlata u New Yorku. (Zašto je Berlin odustao od kategoričkog zahtjeva da američki FED vrati njemačko zlato u trezore Bundesbanke?)
Paul Craig Roberts tvrdi da su sve zlatne rezerve SAD-a, uključujući i one drugih zemalja, nestale i da zato Angela Merkel neće zahtijevati povratak onog njemačkog, jer bi istog trena uzrokovala propast SAD-a.
Udarac Obami je zadao i utjecajni milijarder Donald Trump, koji je ovih dana naglasio da se američka nacija može naći na rubu financijske propasti i postati još jedna Španjolska ili Grčka, te da je podatak o nezaposlenosti od 8,2% izmišljen i da je realan postotak čak 21%. Trump je rekao i da američki dug iznosi oko 22 000 milijardi dolara, a ne 16 000 milijardi, kako tvrdi vlada.
Važno je napomenuti da negativna ekonomska situacija navodi neke analitičare da opravdavaju rat kao izlaz iz krize, jer je povijesna činjenica da su veliki ratovi uvijek preporodili američko gospodarstvo”.
U američkim medijima se već počela promovirati ideja da su rat i uništavanje drugih naroda uvijek odigrali pozitivnu ulogu u gospodarskom opstanku nacije.
Kada je Craig Roberts opisivao stanje u kojem se nalazi Amerika, rekao je “kako vladi ne vjeruje više nitko, osim onog dijela Amerikanaca ispranog mozga mainstram medijima”. Istina je i da u SAD-u sve manje građana vjeruje takvim medijima, a kada su se u slučaju špijunaže i Edwarda Snowdena, te Sirije, mobilizirali na društvenim mrežama protiv agresije, uvjerili su se da im mainstream mediji bezočno lažu i došlo je do novog trenda. Budući da sve više ljudi shvaća da mediji imaju ulogu da ograniče pristup istini ili da iskrivljivuju činjenice, te koliko to može utjecati na njihove živote, Amerikanci su postajali sve svjesniji realnosti i sada sami izabiru na koji će način, vlastitim uređajima ili društvenim mrežama, biti informirani i prenositi osobne podatke za željenim sadržajem.
Nisu slučajni napori sigurnosnih agencija u kontroli mobitela, elektroničke pošte, usluga Whatsap, Facebook, Yahoo, Gmail i Hotmail, među ostalim, kao i izrada zakona za ograničavanje svih mogućih komunikacija, te stvaranje monopola nad nacionalnim i međunarodnim informacijama u kojima djeluje NSA.
Nedavno je na vidjelo izašla afera psihološkog eksperimenta u kojem se manipuliralo emocijama korisnika Facebooka, kako bi se “saznalo kako reagiraju na pozitivne i negativne poruke”, a dobro se zna da je Facebook izravno povezan s Pentagonom i programom “Minerva Research Initiative”. U ovom slučaju se na sveučilišnoj razini provodilo istraživanje kako bi se razumijele društvena, kulturna i politička dinamika u različitim svjetskim područjima od strateškog interesa.
Već su potvrđene veze i provodi se istraga oko povezanosti ovog istraživanja i NSA, a sveučilišni profesor Jeffrey Hancock Cornell iz američkog ministarstva obrane je dobio sredstva i nove izvore pod uvjetom da utvrdi kada ogorčenje na društvenim mrežama prerasta u ulični prosvjed, da prati zabrinutost i nadzire moguće akcije ili revolt skupina koje se žele boriti za svoja ugrožena socijalna prava.
Dr. Nafeez Ahmed je sredinom lipnja za The Guardian pojasnio na koji se način Pentagon priprema za sprečavanje ili ograničavanje velikih socijalnih nemira i na koji način se provodio program “Minerva Research Initiative” u kojem su sudjelovali korisnici Facebooka, zbog čega je kompanija sada pod istragom u Velikoj Britaniji.
Međutim nije samo Facebook Uključen u nadzor širokih slojeva stanovništva. The Guardian prije dva dana piše da je jedna od vladinih agencija podređena Pentagonu, DARPA, osmislila program Strateških komunikacija društvenih mreža (SMISC), novu znanost o društvenim mrežama izgrađenoj na tehnologijama u nastajanju.
Zadaća agencije može imati vrlo dalekosežne posljedice, ali službena stranica ne nudi nikakvo objašnjenje o tome kakve veze program ima s obranom.
Program planira stvoriti “zatvorene i kontrolirane uvjete” unutar mreža koje pristanu na suradnju s kompanijama i znanstvenim institucijama koje se uključe u njegovu provedbu. The Guardian ističe da su već pristali na suradnju Sveučilište u Južnoj Kaliforniji (University of Southern California), “Institute of Georgia Tech Research Corporation” i IBM.
SMISC, prema službenom priopćenju, među metodama uključuje prikupljanje podataka (agencija ne navodi kojih op.a.), online eksperimente i “igru uloga”.
“Popis projekta uključuje istraživanje korištenja Twittera aktivista skupine Occupy Wall Street, kao i raznih testova i drugih internetskih informacija, a cilj je razumjeti utjecaj i ponašanje određenih funkcija (“sviđa mi se”, “retweets”, “slijedi”…) u cijelom rasponu društvenih mreža kao što su Twitter, Pinterest, Kickstarter, Digg i Reddit”, piše
Postavljajući pitanje agenciji DARPA o produljenju tog popisa, The Guardian je dobio slijedeće objašnjenje:
“Društvene mreže se pretvaraju u medij kada se njima koriste ljudi koji tamo razmjenjuju ideje i organiziraju se interesne skupine, uključujući i neke koje su namjeravale nauditi Sjedinjenim Američkim Državama. Razumijevanje ove dinamike moguće je samo kroz analizu rasprava koje se odvijaju na društvenim mrežama.”
Trenutno je primjetna i sve veća razina aktivizma u različitim dijelovima svijeta. Latinoamerikanci počinju shvaćati kako je njihov kontinent bio posljednji koji je u cijelosti služio za punjenje američkih fondova, a Argentina je trenutno najglasnija u insistiranju da su SAD odgovorne za globalnu nesigurnost. Nekoliko vlada je počelo zahtijevati izručenje i progon velikog broja terorista i ubojica, koji su tražili i dobili azil u Americi, dok s druge strane imamo apsurd Juliana Assangea, Snowdena ili Manninga, koje se progoni jer govore istinu.
Sve to uzrokuje znatno povećanje broja ljudi koji odbacuju politiku američke vlade u samoj zemlji i protive se deportaciji djece, niskim primanjima, slabljenju zdravstvenog sustava i socijalne ugroženosti.
U Europi već mnogi misle da su topovsko meso Washingtona za prekooceanske sukobe, te da o našoj slabosti ovisi moć “saveznika” s one strane Atlantika. Ništa ne treba čuditi što se skrivaju podaci o broju poginulih i ranjenih u Afganistanu gdje su američki vojnici u relativnom omjeru po gubicima na zadnjem mjestu. Najviše poginulih u postotku u odnosu na broj pripadnika misije ISAF imaju Danska, Estonija, Kanada, Rumunjska i Gruzija, dok je SAD na 14. Mjestu, a kada je riječ o ranjenim, prva je Norveška, Velika Britanija, potom Kanada, Estonija i Danska, a SAD opet na posljednjem 12. mjestu.
Sada je Obama zatražio milijune dolara za obuku sirijskih pobunjenika, što znači da će financiranjem terorizma povećati patnje stotina tisuća građana, a s druge strane Europska unija, zbog straha od tog istog terorizma, 8. srpnja usvaja “hitan akcijski plan za zaustavljanje mladih europskih džihadista”, prenosi EuroBusiness.
Međutim, unatoč represiji i prikrivanju činjenica, proporcionalno raste broj prosvjeda u cijelom svijetu, dok najnovija Gallupova istraživanja govore da 80% Amerikanaca nema povjerenja u aktualnu administraciju, a Sveučilište Quinnipiac je Baracka Obamu proglasilo najgorim predsjednikom u posljednjih 69 godina.
Ovakva situacija je dovela i do svađe među samom političkom elitom. Predsjednik Zastupničkog doma američkog Kongresa, John Boehner, namjerava podnijeti tužbu protiv predsjednika, optužujući ga za zloporabu položaja i kršenje zakona vlastite zemlje, jer je političkom odlukom da zamjeni pet talibana za jednog američkog vojnika bez suglasnosti Kongresa potkopao vladavinu prava u nacionalnu sigurnost.
Moć na globalnoj razini gube i američke multinacionalne kompanije, a okidač je bio Chevron-Texaco koji je uzrokovao jednu od najvećih prirodnih katastrofa u Južnoj Americi kada je toksičnim otpadom u Amazoni zatrovao više od 400 000 hektara netaknute prirode. Novi strahovi dolaze od detronizacije petrodolara, gdje se nakon Njemačke, Velike Britanije, Luksemburga i Francuske očekuje i odgovor ostalih zemalja na poziv francuskog ministra za de-dolarizaciju Europe. Novi pozivi na zamjenu dolara će uzrokovati spiralu straha i ostale valute će zahtijevati da se pokažu zlatne rezerve i utvrdi je li američko gospodarstvo održivo ili može otići u stečaj. (Francuski ministar financija Michel Sapin šokirao “saveznike” u Washingtonu tražeći de-dolarizaciju Europe)
Može li Amerika spriječiti opasni rast nelagode i očuvati unutarnju stabilnost?
Definitivno da, ali samo u slučaju da američka vlada i predsjednik usklade svoju politiku koja počiva na istinski demokratskom ustavu i da 4. srpnja Obama ili netko drugi može govoriti pred 250 000 ljudi, a ne među 25 odabranih vojnika i članovima njihovih obitelji, koliko ih je ove godine pozvano u Bijelu kuću.
Vanjska politika ne smije biti vođena dvostrukim mjerilima i svi trebaju biti sigurni da njihova zemlja neće intervenirati u stranim sukobima. To će dovesti do ulaganja velikih svota novca u američko gospodarstvo, što će riješiti problem nezaposlenosti i siromaštva koje ozbiljno utječe na američku populaciju.
Trebalo bi zauzeti čvrst stav prema zemljama čija je sigurnost usko povezana s politikom Washingtona i smanjiti mogućnost izravnog uplitanja u sukobe, te povećati percepciju unutarnjeg mira. Uporedo s tim treba prestati plašiti ljude s predstojećim nasilnim napadima, što je u biti taktika State Departmenta već godinama. Iskorištavanjem svoje visoke tehnologije Amerika bi mogla vratiti povjerenje u svoje kompanije, pa tako i one kojima se dosta toga može prigovoriti, ali to mora činiti bez ratova.
Obama mora promijeniti svoju patološku uvjerenost u potrebu da intervenira i “riješi” sve probleme ovog svijeta i prestati misliti da je nezamjenjiv. Ne učini li to, znači da će SAD tonuti u sve dublju krizu.
Ukoliko se to ne dogodi, situacija će postati sve napetija i ljudi će biti sve glasniji u zahtjevima za normalnim životom. Američka vlada može učiniti sve kako bi pokušala uvjeriti ljude da se ništa ne događa ili primijeniti trik da su oni “neprijatelji domovine”.
Međutim, to će samo biti dokaz slabosti režima i sve izraženije nedosljednosti u upravljanju vanjskom i unutarnjom politikom. Na površinu će izaći sva proturječja, od kojih smo ovdje naveli samo nekoliko, ali će Amerikanci konačno postati svjesni realnosti i da nisu nikakav “svjetionik demokracije”, te da se u ovom trenutku doista rijetki na svijetu žele mijenjati s njima.
Zaključak da je da režim Baraka Obame zaista ima u svojim rukama rješenje kako bi kroz ozbiljnu politiku mira poboljšao globalnu sliku o sebi, ostavljajući agresiju kao vječni standard. Treba razvijati gospodarstvo i pravednu preraspodjelu, širiti demokratsku marginu i ljude uključiti u političke procese, a ne ih stjerati u nevladine udruge u kojima su uvjereni da “mijenjaju svijet”, dok se u stvari svatko od njih bavi jednim konkretnim problemom, dok potpuno zaboravlja druge i onaj ključni – način na koji funkcioniraju Washington i Wall Street u proteklih sto godina.
To je opcija koja će odrediti američku budućnost ili će se Pentagon morati dobro pripremiti da očuva privilegije uskog kruga ljudi, ali ovog puta unutar vlastitih granica.
Izvor: advance