Kako je mala općina otjerala 245 milijuna eura ulaganja

Trebala je to biti najveća investicija u hrvatskom turizmu, a s iznosom od 245 milijuna eura značajno bi popravila neveselu poduzetničku klimu u državi, oko koje Vlada zdvaja punih tri godine. 
Tom brojkom, naime, samo na otoku Hvaru – i to na njegovom istočnom, zapuštenom i nerazvijenom dijelu – ukupna godišnja inozemna ulaganja u Hrvatsku povećala bi se otprilike za 50 posto. Ipak, projekt izgradnje velikog hotelskog kompleksa u mjestu Sućuraj zapeo je, a od prošlog tjedna vjerojatno i potpuno propao, zbog gotovo otvorenog reketarenja na lokalnoj razini. Norveški investitori koji su preko tvrtke PPK Nekretnine punih sedam godina pokušavali iskopati prvu lopatu i na to potrošili oko 37 milijuna kuna povukli su se do daljnjega: nije im pomogla čak ni otvorena podrška kralja Norveške, kao ni deklarativna potpora hrvatske vlade i Splitsko-dalmatinske županije. Zapelo je u Općini Sućuraj, u mjestu koje broji tek nekoliko stotina duša.

Lažno predstavljanje

U petak, 4. srpnja, ključni sastanak odigravao se iza zatvorenih vrata ureda splitsko-dalmatinskog župana Zlatka Ževrnje: ondje je kompletna HDZ-ova vlast puna dva sata pokušavala urazumiti stranačkog kolegu i načelnika Sućurja Ivana Slavića da konačno pokrene proceduru izrade Prostornog plana uređenja (PPO), doslovno posljednjeg dokumenta potrebnog kako bi se krenulo s gradnjom turističkog kompleksa. I nisu uspjeli: Norvežanin Jan Aasmoen ljutito se digao od stola i jasno poručio Ževrnji da s načelnikom Sućurja više ni na koji način ne želi surađivati. Ukoliko država i županija žele investicije, kazao je, konačno bi i sami trebali nešto poduzeti kako bi sasjekli pipke nevjerojatne hrvatske birokracije. Sam Zlatko Ževrnja nakon sastanka otvoreno je kazao da ‘nema mehanizma prisiliti načelnika na bolju i kvalitetniju suradnju’.

Baš o ovom slučaju nedavno se oglasila ministrica prostornog uređenja Anka Mrak-Taritaš, koja ga je proglasila ‘hrvatskom sramotom’ – samo što je zaboravila napomenuti da presudan glas u Općinskom vijeću Sućurja ima upravo član njene stranke Frane Modrić, koji na vlasti održava HDZ-ovog načelnika Slavića. Nešto o ovom projektu govorio je i potpredsjednik Vlade Branko Grčić: on je teoretski širio optimizam i čak ga uvrstio na svoj popis investicija koje bi jednom navodno trebale dokinuti recesiju. Naravno, nije uspio.

Ulaganje na Hvaru ni po čemu ne predstavlja revoluciju, nego tek uobičajenu poduzetničku priliku koja je trebala biti korisna i za lokalnu zajednicu i za investitore, no po sagi u koju se izrodilo  vrlo jasno može ilustrirati zašto ozbiljan biznis i konkretni novci u širokom luku zaobilaze Hrvatsku. Započelo je još prije sedam godina, kada su Norvežani došli na otok i zatražili savjete gdje ulagati. Odgovoreno im je da u Sućurju postoji zona isplanirana za turizam i da ondje mogu početi kupovati zemljište.

Konkretno, radi se o uvalama Perna i Vinogradine, koje su kao turističko područje već bile ucrtane u urbanističke planove višeg reda. PPK Nekretnine krenule su sklapati predugovore i ugovore, ‘čistiti’, vlasničku situaciju, a sama općina u tome im nimalo nije pomogla – tadašnji nezavisni načelnik blizak SDP-u Ivan Vitali čak im je prodao velik komad zemljišta koje je lažno predstavljeno kao općinsko, a u stvarnosti je bilo u vlasništvu države. O toj činjenici čak ga je unaprijed upozorilo Državno odvjetništvo, no nije se smeo, a zarađenih 7,2 milijuna kuna Općina Sućuraj je potrošila.

Otvoreno reketarenje

Njegov nasljednik Slavić, koji je dobio izbore upravo obećanjem da će riješiti problem s Norvežanima i dovesti investiciju na otok, prije nekoliko mjeseci naglo je okrenuo ploču i zaprijetio im ovrhom na 200 tisuća eura duga za zemljište koje – kako se ispostavilo – uopće nije bilo općinsko. Investitori ni tada nisu burno reagirali, no kap koja je prelila čašu bila je njegova najava da će u općinskom prostornom planu turistička zona izgledati nešto drugačije. Iz nje, naime, Slavić želi izbaciti 28 tisuća kvadrata zemljišta koje je dosad bilo građevinsko i koje su investitori već gotovo potpuno otkupili, a ubaciti otprilike jednako toliko – od čega gotovo polovicu posjeduje njegov stranački kolega i bivši načelnik Sućurja Srđan Kačić Bartulović, koji bi se masno okoristio prenamjenom.

Norvežani su ponašanje već proglasili otvorenim reketarenjem i objavili da ne žele iskeširati dodatnih nekoliko milijuna eura, pogotovo na račun mutnih prenamjena i prekrajanja urbanističkih planova koje nekim čudom uvijek idu na korist ljudima bliskima vlasti. Umjesto toga, sve realnijom postaje njihova najava da će zatražiti povrat dosad uloženog novca – a to bi unesrećilo brojne Hvarane koji su već potrošili ili barem isplanirali gdje će uložiti milijune zarađene prodajom svoje djedovine. U još većim problemima mogla bi biti Općina Sućuraj, koja bi trebala vratiti 7,2 milijuna kuna za spornu prodaju zemljišta – što iznosi više nego dva godišnja proračuna općine. Potencijalne tužbe za naknadu štete još se formalno ni ne spominju.

Zbog tvrdoglavog načelnika općine Ivana Slavića pošteno se zacrvenio splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja: on još uvijek živi u uvjerenju da će se problem nekako riješiti, makar ni sam nema ideju kako bi se to moglo dogoditi. Žervnja je barem iskren, pa podržava projekt koji bi otvorio petstotinjak radnih mjesta, a to je dokazao i – doduše, vrlo sporim – izmjenama Županijskog prostornog plana kojima je ostvario obećanja svojih prethodnika.

Nešto pokušava i potpredsjednik Vlade Branko Grčić, no ni on teoretski nema puno mogućnosti – Zakon o strateškim investicijama, naime, jednostavno se ne može primjenjivati ako nisu stvoreni svi prostorni dokumenti i ako za ulaganje nije potpuno pripremljeno i riješeno pitanje vlasništva nad zemljištem, a u hvarskom slučaju ni nakon sedam godina to se nije dogodilo. Postoji još nekoliko spornih čestica za koje nije sigurno u čijem su vlasništvu i oko koje se vode sporovi između države i privatnih vlasnika, a na konkretan i logičan prijedlog Norvežana da novac deponiraju na poseban račun, kako bi se naknadno naplatio onaj kome zemljište na koncu pripadne, dosad jednostavno nije ni odgovoreno. Umjesto toga, prošle godine od njih je traženo po dodatnih tri eura za svaki kvadrat zemlje, samo kako bi Općina odustala od ulaganja žalbi i prigovora u sudskom procesu.

Stotinjak zona u planu

Što sad? Norvežani polako pakuju kufere: premda su posljednjih godina više puta javno izrazili nezadovoljstvo beskrajnom procedurom i sve nevjerojatnijim ponašanjem lokalnih vlasti, čini se da su ovaj put vrlo ozbiljni. U sedam godina od formalnog pokretanja projekta nisu uspjeli riješiti ključne pretpostavke iako se u međuvremenu investicija već mogla početi vraćati, dok je siromašna općina na istoku Hvara već mogla imati koristi od nekoliko stotina zaposlenih i prihode barem od komunalnog doprinosa, komunalne naknade i boravišne pristojbe.

A ova turistička zona je, vjerovali ili ne, jedna od čak stotinjak sličnih predviđenih Prostornim planom Splitsko-dalmatinske županije. I svi se čude kako se u deset godina nigdje ništa nije realiziralo.