Kineski državni mediji prenose kako je više desetaka ljudi ubijeno i ranjeno u nasilju na prostoru zapadne kineske nemirne provincije Xinjiang. Kako prenosi novinska agencija Xinhua, skupina naoružana “noževima i sjekirama” napala je policijsku stanicu i vladine urede na prostoru okruga Shache.U izvještaju se navodi kako je policija ubila brojne napadače te kako je u sukobima stradao i znatan broj civila. U provinciji Xinjiang već neko vrijeme izbijaju sukobi između vladinih snaga i pripadnika muslimanske manjine, Ujgura. Kineski mediji prenose kako je u ovom napadu također uništeno ili oštećeno preko 30 policijskih automobila, što ukazuje na znatan sukob.
“Policijski službenici otvorili su vatru i ubili su desetke pripadnika rulje”, stoji u izvještaju kineske državne novinske agencije.
Xinjiang na karti KineNo, druga strana iznosi drugačije podatke. Organizacija sa sjedištem u SAD-u, Ujgursko-američka Asocijacija, tvrdi kako imaju informacije s terena te kako je do eskalacije došlo nakon za vrijeme prosvjeda Ujgura protiv kineskih snaga sigurnosti. Naime, Ujguri na ovom prostoru već dugo vremena tvrde kako su izloženi marginalizaciji i kršenju prava od strane kineskih vlasti.
Druga skupina, Svjetski Ujgurski Kongres, sa sjedištem u Njemačkoj, ističe: “Ujguri su se pobunili kako bi pružili otpor ekstremnoj kineskoj vladajućoj politici”. Njihov glasnogovornik, Dilxat Raxit, ističe kako je u sukobima ubijeno i ranjeno oko 100 osoba, poziva se na lokalne izvore iz provincije Xinjiang.
Čija je verzija bliža istina, teško je reći, no čudno je da su kineski mediji tek danas objavili vijesti o ovom sukobu koji se, prema njihovom pisanju, dogodio u ponedjeljak. Okrug Shache gdje je došlo do eskalacije nasilja nalazi se na krajnjem zapadu provincije Xinjiang, uz granicu s Tadžikistanom.
Zadnja velika eskalacija sukoba dogodila se 2009. kada su se sukobile skupine Ujgura s kineskim Han stanovnicima u glavnom gradu provincije Xinjiang, Urumqi. Tada je ubijeno oko 200 ljudi, većinom Han Kineza.
No, zadnjih mjeseci ponovno dolazi do eskalacije sukoba, uključujući i terorističke napade na civilno stanovništvo od strane militanata. U ožujku su napadači, za koje kineske vlasti tvrde da su separatisti, noževima napali civile na željezničkoj stanici u Kunmingu, te pritom ubili 29 osoba. U svibnju je 31 osoba ubijena u napadu automobilima i eksplozivom na tržnici u glavnom gradu provincije Xinjiang.
Separatističke tendencije u Xinjiangu, za Kinu strateški iznimno važnoj provinciji, sve su snažnije, no koliko god se izvještavanje o ovim napadima na Zapadu koristi za istodobno prozivanje kineske slobode medija, očigledno je kako je separatizam evoluirao do stadija terorizma. Krvavi napad u Kunmingu ne može se drugačije nazvati (vidi: Brutalan teroristički napad u Kini: napadači noževima ubili najmanje 29 civila na željezničkoj postaji u gradu Kunming).
Kineske vlasti odgovorile su s pojačanom prisutnošću snaga sigurnosti u ključnim gradovima zapadne provincije Xinjiang, a poslane su i trupe.
Kratka pozadina sukoba
Prema popisu stanovništva iz 2010. na prostoru provincije Xinjiang živi preko 21 milijun stanovnika. Od toga su 43.3% Ujguri dok su 41.0% Han Kinezi.
Ujguri (plavo) većinom žive na jugu provincije XinjiangZa neke je za “razumijevanje” pozadine ovog sukoba dovoljna činjenica da imamo dvije skupine s različitom religijom i drugačijom kulturom, što je svakako pretjerano pojednostavljivanje ove situacije. No, ovaj konflikt ide puno dublje. Da bismo istaknuli sve tenzije kroz povijest, trebalo bi nam poprilično puno vremena, stoga je bolje fokusirati se na novije razloge.
Današnja priča o Ujgurima uvelike je priča o rivalstvu između Rusije i Kine. Još i prije proglašenja NR Kine, SSSR je poticao Ujgure na pobunu protiv Kineza. Nakon što je na vlast došao Mao Ce-tung i Komunistička Partija, situacija se donekle stabilizirala, a Ujguri su dobili autonomiju.
Lideri ujgurske pobune 30-ih godinaMao i tadašnji lider SSSR-a, Josif Staljin, nisu imali previše neslaganja, no to se naglo mijenja kada nakon Staljina na vlast u SSSR-u dolazi Nikita Hruščov koji će ostati zapamćen po pokretanju procesa tzv. “de-staljinizacije”. Ideološki odnosi između Moskve i Pekinga počinju pucati i nikada se neće oporaviti, bar ne do pada SSSR-a.
Hruščov počinje zagovarati ideološki zaokret, tzv. mirnu koegzistenciju s kapitalističkim Zapadom, na što Mao nikako ne pristaje. Povrh svega, SSSR nakon dolaska Hruščova ponovno uspostavlja dobre odnose s Jugoslavijom pod Titom, što također dodatno ljuti Peking gdje je Tito već ranije proglašen ideološkim revizionistom.
SSSR i Kina u vrijeme Mao Ce-tunga i Nikite Hruščova postali su ideološki rivali. SSSR je aktivno podupirao separatizam Ujgura na zapadu Kine, dok je Kina kasnije uzvratila podržavajući mudžahedine u Afganistanu protiv SovjetaKakve sve to veze ima s Ujgurima na zapadu Kine? Velike zapravo – moramo imati u vidu kako SSSR i Kina od 60-ih godina više nisu samo u “ideološkim razmiricama”, već jedna drugoj rade o glavi. Još jednom se Ujgure koristi kao petu kolonu unutar Kine, a Moskva to snažno koristi i propagandom potiče Ujgure na ustanak protiv Kineza.
Tih godina se istaknuo sovjetski radio Taškent čija je uloga uvelike bila huškati Ujgure protiv Kine, što, imajući u vidu povijesne animozitete, ali i činjenicu da su Ujguri bili skloniji Rusima, nije bilo teško. Od sredine 60-ih godina SSSR se sve aktivnije upliće u ovaj sukob te na svom teritoriju daju utočište ujgurskim gerilama i separatističkim skupinama koje izvode napade na kinesku granicu.
1966. pokreće se sovjetsko sponzorirani ujgurski napad na Kinu s oko 5,000 boraca. U isto vrijeme sovjetska medijska propaganda konstantno podsjeća Ujgure kako je SSSR podržao formiranje Druge Istočne Turkestanske Republike, ujgurske države koja je egzistirala na prostoru Kine, današnje provincije Xinjiang, u periodu od 1944. do 1949. Zapravo se radilo o sovjetskom satelitu na teritoriju Kine.
Prva Istočna Turkestanska Republika (kratko 1933.) oko Kshgara i Druga Istočna Turkestanska Republika (1944-1949) oko GhuljeKasnijih 60-ih sovjetska propaganda postaje sve snažnija, osim radio Taškenta uključuje se i Radio Alma-Ata koji direktno poziva Ujgure da pokrenu ustanak i proglase neovisnost. Pokreću se i novine Sherki Türkistan Evazi (“Glas Istočnog Turkestana”) koje imaju isti cilj.
Radio Taškent igrao je veliku ulogu u širenju sovjetske propagande koja je huškala Ujgure da napadaju KinuNakon raskola odnosa između SSSR-a i Kine 1962., preko 60,000 Ujgura napušta Xinjiang i odlazi u sovjetski Kazahstan. Na sovjetskom teritoriju operiraju lideri separatista, šire se glasine kako se pokreće ujgurska “oslobodilačka vojska” koja će iz SSSR-a marširati na Kinu.
Najveća ujgurska militantna separatistička organizacija u to doba bila je Istočna Turkestanska Narodna Revolucionarna Partija (ETPRP), financirana i poduprijeta od strane Moskve. 70-ih SSSR potporu daje i organizaciji Ujedinjeni Revolucionarni Front Istočnog Turkestana (URFET) koja se bori protiv Kineza.
Sovjetske snage treniraju i ubacuju anti-kineske gerile preko granice, a dolazi i do direktnih pograničnih sukoba između kineskih i sovjetskih vojnika. 1969. izbija znatan sukob na granici.
Ove situacije u najčišćem obliku prikazuju sovjetski imperijalizam koji nema nikakve ideološke poveznice s marksističkim principima na kojima je SSSR navodno ustrajao. U procesu destabilizacije zapadne Kine bili su upregnuti i sovjetski povjesničari turkologije koji su davali podršku za ujgurski nacionalizam.
Sovjetska propaganda tvrdi kako Kina guši ujgursku kulturu te kako su Ujguri slobodni samo na sovjetskom prostoru. KGB je također iznimno aktivan u podupiranju separatizma, pa je tako 1979. jedan sovjetski agent sastavio tezu prema kojoj bi SSSR trebao podupirati “rat za oslobođenje” protiv “imperijalističke Kine” ne samo kod Ujgura, već i kod Tibetanaca, Mongola i na prostoru Mandžurije.
Napetost naglo raste nakon što SSSR izvodi invaziju na Afganistan 1979. Naime, Peking je ovo shvatio kao pokušaj sovjetskog okruženja Kine. Stoga ni ne čudi da je Kina dala znatnu podršku afganistanskim mudžahedinima koji su se borili protiv Sovjeta. Kreće i kineska kontrapropaganda – kineski mediji na veliko pišu o sovjetskim zločinima – stvarnim ili izmišljenim – nad muslimanskom populacijom u Afganistanu kako bi donekle ublažili efekt sovjetske propagande kod Ujgura.Kina otvara na svom teritoriju kampove u kojima obuku dobivaju afganistanski mudžahedini te ih također opskrbljuje sa stotinama milijuna dolara vrijednom tehnikom, oružjem, municijom, raketama itd.
U isto vrijeme za Kinu provincija Xinjiang postaje od vitalne važnosti, linija obrane od moguće sovjetske invazije. Stoga Peking odlučuje, očekivano, masovno naseljavati Xinjiang s Han Kinezima, kako bi smanjili utjecaj Ujgura. Ove neprirodne migracije dovele su do toga da danas imamo upravo ove tenzije kojima svjedočimo.
Ujguri u XinjianguXinjiang jest tradicionalno mjesto gdje žive Ujguri, no također je činjenica da su Han Kinezi ovdje dovedeni kao zaštita. Ove dvije skupine imaju drugačije vjeroispovijesti, drugačije kulture, a nema nikakve dvojbe oko toga koga kineske vlasti favoriziraju, naravno, Han Kineze.
No, ne bi bilo pošteno za sve današnje probleme kriviti Peking, jer, kako nam novija povijest i pokazuje, jedan od ključnih krivaca je agresivna sovjetska vanjska politika. Današnja Rusija pere ruke od SSSR-a, no svima nam je jasno da SSSR na neki način jest bila Rusija, sa zemljama satelitima.
Daleko od toga da SSSR nije imao pozitivnih aspekata, ali vanjska politika Sovjetskog Saveza zaslužuje strogu kritiku. Imajući u vidu što je SSSR sve radio, Rusiji bi i bolje bilo da pere ruke od toga, što ona uvelike i čini, mada ova situacija oko Ukrajine bi mnoge mogla podsjetiti na neke od negativnih epizoda sovjetskog uplitanja. Dakako, Rusiji se to kasnije “vratilo” na njihovom teritoriju, u Čečeniji.
Što se pak Ujgura tiče, nema sumnje u to da se njih koristilo po potrebi, a vjerojatno ih se koristi i danas, ovog puta ne iz Moskve, ali iz nekih drugih pravaca. Taj narod ima poprilično tragičnu sudbinu, a ovi nemiri kojima svjedočimo – koji već pokazuju znakove infiltracije radikalne ideologije islamističkih skupina s Bliskog istoka – mogli bi biti još jedna tragedija, naročito ako Kina krene s velikim i nasilnim gušenjem pobune, a mogla bi, što bi pak idealno došlo nekim novim propagandistima koji imaju za cilj Kinu prikazati kao jednopartijsku diktaturu kojoj također treba što brže uvesti demokraciju.
Rusija i Kina su danas saveznici, ali to je više savezništvo inducirano prijetnjama od strane Zapada nego neka autentična simpatija. Neka su nova vremena i bitke se vode nekim novim sredstvima, no u trenutku dok civili brutalno bivaju ubijeni u Xinjiangu teško da se starije generacije Kineza ne sjete otrovne propagande i potpore iz Moskve koja je huškala Ujgure da jurišaju na Kinu i odlome dio teritorija od nje. Pa i ruski mediji danas poprilično nevoljko izvještavaju o nemirima u Xinjiangu, a kada to i čine, izvještaji se svode na svega nekoliko crtica.
No, kada pogledamo ne tako daleko u povijest, uviđamo kako su današnje tenzije nekoć bile i znatno veće. Tada nije izbio Treći svjetski rat, pa je teško tvrditi da bi sada izbio oko krize u Ukrajini. No, da je Rusija kroz povijest pokazala kako je itekako vična voditi separatističku pobunu na svojim granicama, u to nema sumnje. Možda neki od pobunjenika na istoku Ukrajine upravo na ta iskustva i računaju, mada Moskva ulaže veliki napor zadnjih godina u distanciranju sebe od sovjetskih dana.
Što se tiče Ujgura i provincije Xinjiang, za očekivati je da će sukobi bivati sve veći, jer svaki ovakav incident dodatno pojačava nemire. Činjenica je da je danas ujgurski separatizam ukomponirao neke jako brutalne elemente terorizma, no u isto vrijeme ne treba nimalo sumnjati u žestinu kineske spremnosti da nagazi krive i nevine Ujgure zbog toga. Kada se Ujguri bune da ih kineske vlasti zlostavljaju i marginaliziraju, bilo bi navino misliti da u tome nema istine.
Problem oko Xinjianga će eskalirati u trenutku kada se on internacionalizira, kada se na Zapadu počnu formirati nekakve udruge “Prijatelji Ujgura” i slično. U svakom slučaju, strateški gledano, Xinjiang je idealan za destabilizaciju Kine i anti-kineske sile će to itekako imati u vidu, a Peking je ekstremno naivan ako zaista misli da do tog trenutka neće doći. Mnogi u Moskvi su mislili kako stvari neće tako brzo “zaigrati pred njihovim vratima”, isti danas panično rade kalkulacije kolikom će ih silom udariti nove EU-SAD sankcije koje postaju sve žešće. Okretanje prema Kini kao rješenje? Delikatno, ali možda, i to ako Kina u tome eventualno vidi svoj interes, jer ljubavi tu sigurno nema.
Izvori / reference:
The Soviets in Xinjiang 1911-1949
http://www.oxuscom.com/sovinxj.htm
Origin of the “East Turkistan” Issue
http://www.china.org.cn/e-white/20030526/4.htm
History and Development of Xinjiang (2003)
http://www.gov.cn/english/official/2005-07/28/content_17948.htm
Autonomy in Xinjiang: Han Nationalist Imperatives and Uyghur Discontent
http://www.eastwestcenter.org/fileadmin/stored/pdfs/PS011.pdf
China Xinjiang: Violence ‘kills or injures dozens’
http://www.bbc.com/news/world-asia-china-28539762
Ethnic Conflict Prevention in the Xinjiang Uyghur Autonomous Region: New
Models for China’s New Region
http://www.incore.ulst.ac.uk/publications/pdf/xuar.pdf
Dozens of Uyghurs Shot Dead in Riots in Xinjiang’s Yarkand County
http://www.rfa.org/english/news/uyghur/reports-07292014102851.html
Religious Curbs in Xinjiang ‘Increases Potential’ For Violent Extremism
http://www.rfa.org/english/news/uyghur/campaign-07282014190503.html
A brief history of East Turkistan and its people
http://uyghuramerican.org/about-uyghurs
World Uyghur Congress
http://www.uyghurcongress.org/en/