U Kninu se očekuju pompozne riječi i mala djela. Bit će obećanja, a u vijestima će zasigurno trčkarati partizani i ustaše, lijevi i desni, crveni i crni. Od sveg važnog što se događa u našoj zemlji bit će najvažnije dokazati tko je veći Hrvat među nekolicinom likova koji ratu nisu ni prismrdili.Da, mali čovjek ostat će na zapećku cijelog događaja, a pozornost u tom posebnom danu odnijet će oni koji bi se usrali i da su gulili krumpire u intendantskom vodu za vrijeme rata. Nabusiti političari koji sve znaju, koji na svaku imaju odgovor i koji šute kad se traži konkretno djelovanje. Jučer gledam ”maršala” Ivu kako je problijedio kad su na Alci prozvali njegovu protukandidatkinju Grabar Kitarović. I on bi trebao voditi hrvatske ”alkare” u boj. Ne bi ih znao odvesti do supermarketa.
Milanović se nije ni pojavio na Alci. Valjda mu ego ne bi stao u počasnu ložu. Čitam o tome pod kakvim je smiješnim uvjetima njegova družba dala koncesije na vodu. Od svih koncesionara utrže 3 lipe po litri zahvaćene vode u zaradi. Vidi se da u Vladi sjedi menadžer do menadžera. Da barem uprihodimo po 3 lipe po provaljenoj gluposti naših političara. Gdje bi nam kraj bio?
Odavno smo pisali o hrvatskim rezervama vode i tome kako je to naša buduća ”nafta”. Netko je gadno ”pogriješio” kad je dopustio ovakve uvjete za koncesiju. Dok na jednoj strani slave Oluju, na drugoj strani rasprodaju hrvatsko bogatstvo u bescjenje. Sve me grčevi hvataju u želudcu kad si natočim čašu vode. Na Rabu kad ti dođe račun za vodu misliš da si mjesec dana zalijevao dine u pustinji. Slično je i s eventualnim izlaskom u birc. Hoćeš proći što jeftinije i naručiš si bocu vode koju ti naplate 15 kuna. Više mi se isplati žedan napiti piva. I onda ti koncesionari uprihode barem 10 kuna po bočici.
Hrvatska grca u dugovima, maheri iz Vlade štede na trudnicama i osobama s invaliditetom, a žedan narod piša svakih tri sata 15 kuna drito u rijeke, jezera i more. Voda bi trebala biti obnovljiva. I jest. Kao što je i obnovljiva glupost u političara. Neiscrpna. Umjesto da zaradimo nešto, u nas se uvijek trguje sitnim interesima. Nikada nismo znali gospodariti. Kad netko dopusti ”zaradu” od 3 lipe po utrženoj litri onda je to izravna odgovornost za izdaju hrvatskih interesa. Samo, tko još u nas trza na izdaju? U nas su ovakvi nonsensi postali pravilo. Od željeznica, autocesta pa sad do voda. Netko će gadno natući lovu na koncesijama za koje nitko ne odgovara. Račun i računica nikako da se usklade u našoj zemlji.
Sjetite se kako se branio svaki pedalj naše domaje. Sad samo popišite stvari u kojima se rasprodaje pedalj po pedalj krvavo plaćene slobode. Još malo i za budzašto će nam dovesti glavnog koncesionara za vodoopskrbu. Na kraju ćemo plaćati nekom konditoru vodu na koju ustavom imamo zajamčeno pravo. Imamo političare koji su u ove 24 godine zorno pokazali svoje ”domoljublje”. Većina njih zgrtala je ”ponosno” svoje hrvatstvo na skrivene račune i igrala se osjećajima malog čovjeka. Sad će činiti isto. Kad ne znaš riješiti problem – zveckaj oružjem i igraj na sigurno.
Dok mali čovjek broji krvna zrnca na Thompsonovoj fešti dotle veliki igrači broje lipu po lipu na raznoraznim provizijama. Čini se malo, no litre teku li ga teku. Netko će reći da je voda pojeftinila jerbo padaju kiše Gospodnje. Ništa od toga. Voda koju ti donese konobar opet je 15 kuna. U trgovini je pet. Pet po pet i eto novih odlikaša s vilama i bazenima. A Hrvatska tone li ga tone, što u poplavama, što u dugovima, što od koncesija koje dajemo šakom i kapom.
Ova Vlada ima još godinu i pol mandata. Koliko su sposobni ne bih se čudio da presušimo. Opustošili nas i jedni i drugi i treći. Da na premijerskom mjestu imamo Paška Patka možda bi i imali neke šanse, ovako ćemo se utopiti u čaši koncesijske vode. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti pretvoren je tako u Dan parola. Naslušali smo ih se u socijalizmu, naslušali u ”tuđmanizmu”, a naslušat ćemo ih se i u hrvatskom ”futurizmu” (ako ga doživimo). Hrvatska se pretvara u d.o.o. za malobrojnu elitu, a voda teče i teče; tri lipe po litri.
Veliki Hrvati za kokošarska posla. Kasnije ćemo se pitati gdje nam je bila pamet? U ladici onih koji nemilosrdno trguju i razbacuju se našim prirodnim bogatstvima. Padaju kiše, a grijeh nikako da speru.