Nakon gotovo tri godine mandata aktualne Vlade, oni koji pokušaju analizirali i sumirati ostavštinu ove Vlade vjerojatno će se moći usuglasiti da su izostali očekivani veliki reformski potezi poput toliko spominjane reforme javne i državne uprave te lokalne odnosno regionalne samouprave počevši od njihovih ovlasti do teritorijalnog preustroja. Unaprjeđenje izbornog procesa također nije dobro prošlo uz izuzetke kvalitetnijeg uređenja popisa birača i „peglanja“ Zakona o lokalnim izborima.
Ostalo je nešto više od godinu dana da se barem započne s reformama, iako se radi o izbornoj godini pa je pitanje koliko tu ima prostora za optimizam. Zašto baš to ne bi bio razlog za gradnju ozbiljnije ostavštine ove Vlade po onoj uzrečici „nikad nije kasno“, pa tako niti za unaprjeđenje izbornog i referendumskog zakonodavstva u pravcu veće moći odlučivanja građana na izborima, ali i odgovornosti izabranih predstavnika, odnosno kvalitetnijoj ponudi na izborima.
GONG se godinama zalaže za cjelovitiju izmjenu izbornog zakonodavstva o kojem nisu marile niti bivše Vlade, kako u smislu tehničkog poboljšanja i smanjenja mogućnosti za manipulacije, tako niti u slušanju sve glasnijih primjedbi građana da se osjećaju bespomoćno, da u biti ne mogu stvarno odlučivati na izborima, izabrati svoje kandidate, da se odluke ne donose u javnom interesu što onda dovodi do pasivizacije i kopanja sve dubljeg jaza između političara i građana – MI i ONI - što je pogubno za demokraciju.
Izborno zakonodavstvo, uz široku raspravu sa zainteresiranom javnošću, treba se mijenjati u Saboru (FOTO: Lupiga.Com)
Nakon što nije bilo zanimanja od strane Vlade za kvalitetnije uređenje izbornih pravila, GONG se okrenuo Saboru smatrajući da i dalje ima vremena za postizanje dogovora između parlamentarnih političkih stranaka kako bi se izborno zakonodavstvo, uz široku raspravu sa zainteresiranom javnošću, izmijenilo u Saboru. Radeći sa skupinom zastupnika koji su podržali izmjene na tragu GONG-ovih prijedloga, u proceduru je poslan konkretan prijedlog izmjena zakona. Svjesni smo da zbog trenutnog raspoloženja vladajućih nisu realne šire izmjene pa je u proceduru upućen minimum koji bi bio dobar temelj za neke buduće cjelovitije promjene.
Naši prijedlozi idu u pravcu uvođenja preferencijalnog glasanja na parlamentarnim izborima gdje bi birač mogao odabrati tri kandidata/kandidatkinje unutar liste, a prag bi bio pet posto, odnosno niži u odnosu na izbore za Europski parlament, ali i u smjeru zabrane kandidiranja osobama koje su osuđene za neka od teških kaznenih djela poput ratnog zločina, gospodarskog kriminala … Nadalje taj naš minimum sadrži i odredbu prema kojoj saborski zastupnik više ne bi mogao istovremeno biti i načelnik općine, odnosno gradonačelnik, kao i uvođenje obveza prikupljanja potpisa za kandidiranje i političkim strankama, i to s 1.500 potpisa po izbornoj jedinici. Potom predlažemo da se produže rokovi za pripremu izbora, dok kampanja ne bi počinjala od dana objave pravovaljanih lista nego 30 dana prije izbora. Također se predlaže daljnja profesionalizacija DIP-a te obveza podnošenja financijskih izvještaja putem interneta kako bi podaci o donacijama i donatorima bili dostupniji, a onda bi ih se moglo povezati i s drugim bazama podataka, primjerice, javnim nabavama.
Od Sabora tražimo da što prije uvrsti u dnevni red i započne raspravu o svim prijedlozima za izmjene izbornih zakona koji su u proceduri te da se Vlada, ali i klubovi zastupnika SDP-a i HDZ-a očituju o prijedlozima, odnosno jasno kažu zašto ne žele promjene.
Najveće političke stranke moraju preuzeti odgovornost i iskoristiti postojeće institucionalne mehanizme kako se sredstva poreznih obveznika ne bi morala trošiti na referendum kad već imamo Vladu, Sabor, zastupnice i zastupnike koji su za to plaćeni. Isto tako, moraju biti svjesni činjenice da bi se mogla donijeti loša izborna pravila koja se predlažu na referendumu, od zabrane predizbornih koalicija, uvođenja jedne izborne jedinice uz smanjenje izbornog praga do uvođenja u Ustav glasanje putem interneta i poštom.
GONG-ove prijedloge nisu slušale ni ranije Vlade (FOTO: Lupiga.Com)
Izborna pravila moraju biti dobro izbrušena, a pravi put za to su konzultacije i dogovori sa zainteresiranom javnošću, kroz saborsku proceduru u dva čitanja, a ne putem referenduma gdje imate samo „crno – bijelu tehniku“ i gdje se kroz „udicu“ i „navlakušu“ preferencijalnog glasanja žele u paketu progurati drugi loši prijedlozi. Naravno, ovako loš uređen institut referenduma nekima itekako može poslužiti kao odskočna daska za neke buduće izbore i sve to bez da znamo tko snosi troškove pokretanja referenduma i prikupljanja potpisa.
Političke elite, odnosno najveće političke stranke morale bi biti svjesne zahtjeva građana, pojave različitih referendumskih inicijativa i prikladno reagirati, uključiti građane u donošenje odluka, poticati ih na sudjelovanje, dati im više utjecaja kroz kvalitetno uređena izborna i referendumska pravila gdje onda neće biti prostora za njihovu zloupotrebu. To nikako ne znači da zbog nekih loših iskustava i referendumskih inicijativa koje su bile uperene protiv manjina, treba zatvoriti vrata građanima i onemogući njihov bilo kakav utjecaj na donošenje odluka.
Upravo suprotno, nezadovoljstvo i prijedloge građana mora se kanalizirati kroz jasno propisane mehanizme što će možda značiti da ukoliko, primjerice, građani pokreću referendum, Vlada treba saslušati građane, pokušati postići s njima dogovor kako ne bi bilo potrebe za raspisivanjem referenduma. Međutim, za kvalitetno uređenje referenduma potrebno je između ostalog promijeniti Ustav i Zakon o referendumu, a onda se treba urediti i transparentnost financiranja referendumskih kampanja koja je u potpunosti neregulirana. Također je apsurdno da je lakše donijeti odluku na državnom referendumu gdje nema nikakvih kvota nego na lokalnom referendumu.
Kako bi stranke mogle kvalitetno prepoznati društvenu i političku situaciju, kako bi mogle ponuditi kvalitetne politike koje će provoditi kad dođu na vlast, moraju početi ostvarivati dijalog i unutar stranaka, ali i dijalog s građanima… Preduvjet za takav početak, koji bi možda donio i novi način vođenja politike, rješavanje je straha unutar pojedinih stranaka jer strah i demokracija ne idu zajedno.