Zašto je Hrvatski radio bojkotirao prosvjed za raskid Vatikanskih ugovora?
Najprije treba jako naglasiti kako je začuđujuće da Prvi program Hrvatskog radija samo u 7 i 12 sati najavljuje taj prosvjed, a ima vijesti svaki sat kada se bezbroj puta ponavljaju kojekakove obavijesti koje su po važnosti neusporedive. Zar se svaki dan dešavaju takvi događaji da se bori za sekularnu Hrvatsku, pa nije potrebno naglašavati ih? Kada smo zadnji puta čuli sličnu obavijest? Zar ne čujemo bezbrojni put ponavljanu vijest o kojekakvim referendumima koji ustvari ne znače nikakvo širenje demokracije, nego njezino anarhoidno podrivanje? Takva činjenica ne samo da iznenađuje, nego sve više podstiče sumnju je li taj radio, radio države ili je, kao branitelj nesvjetovne države, zapravo drugi katolički radio.
Evo još jednog primjera. Taj isti radio nas maltretira svake nedjelje prijenosom mise, a da ne govorimo o drugim emisijama. Na taj način se zapravo sužava pravo Katoličkog radija, a ugrožava pravo onih građana koji misle i nadaju se da žive u svjetovnoj državi, a da ne govorimo o pripadnicima drugih religija. Zar nije logično da u svjetovnoj državi u kojoj su sva prava zagarantirana, pa i na pripadnost nekoj religiji (religiozni osjećaj pripada privatnoj i intimnoj sferi, jednako kao i seksualni život ), Katolički radio brine o svim mogućim potrebama svojih vjernika, a da svjetovni radio brine o svjetovnim problemima?!
Nama je očito prijeko potreban Glas razuma! Na osnovi njega postavljamo pitanje zašto trebamo svi plaćati za raskošni život Katoličke crkve, umjesto da je održavaju njezini vlastiti vjernici?! Svojevremeno se jedan njezin pošteni vjernik, kao što je don Antun Grubišić, zalagao za reviziju Vatikanskog sporazuma u tom smislu. Zajedno s njime možemo opet gromoglasno uzviknuti – zar se u doba krize ove države Katolička crkva ne može odreći onih sredstava koja potječu od poreza ovih pretežno bijednih građana? Gdje je tu njezina toliko razvikana ljubav i milosrđe?
Krajnje je vrijeme da se ostvari sekularna država, jer je njezino konstantno potiskivanje na svakom koraku, da bi je zamijenila katolička država, prevršilo svaku mjeru!
Dosta je zahtjeva da se gospodari ženama (zabranama abortusa i ostalih posezanja za ingerencijima slobodnog odlučivanja žene sa samom sobom), dosta je s kritikama zdravstvenog odgoja, a ponajviše guranjem građanskog odgoja na periferiju, čime se zapravo u ovoj državi u katoličkim krugovima ne želi znati što je građanin – dapače – želi ga se u potpunosti zamijeniti s potčinjenim katoličkim vjernikom, čiji mentalitet ustvari pripada 19, ako ne i 18. stoljeću kada je car Josip II posegnuo za prosvjetiteljskim i liberalnim reformama!
Zar se vraćamo u vrijeme prije Josipa II? Glas razuma to ne može dopustiti.