Na HTV-u je ta čistka bila doslovce ubijanje kadrovskog kontinuiteta i raspad najkreativnijeg dijela te medijske kuće. Pokušali su je čak i nazvati državnom radio televizijom. To je, međutim, priča za sebe, priča iz crnog vala tuđmanizma.
Dalićkin “nesporazum s njima”, ako je točno da je rat u pitanju, dirnuo je i u osinje gnijezdo partitokracije. Stranke su bile “zavod za zapošljavanje” uz dakako i brojna kupovanja fakulteta, diploma i slično. Mnogi su preko noći postajali čak i magistri. Suprotstavljanje toj nakaradi bilo je žigosano nacionalnom izdajom, jer HDZ je stalno apostrofiran “ocem i majkom državotvorstva i demokracije”.
Čuvajte nas, pazite nas… (FOTO: muralist.com)
U takvoj močvari “njihovi” su punili sve uprave, javna poduzeća, pa čak i marginalne strukture vlasti. Ako je Dalićka ciljala baš na to i dakako na neefikasnu upravu koja odgovara samo svojim partitokratima i opstruira “neprijateljsku” nomenklaturu – onda bi ovaj poučak mogao imati i dalekosežnu vrijednost. Spojiv je i s Lalovčevim jaukom o tromim i nekreativnim kadrovima oko sebe. Ljutnja zbog tog njegova prokazivanja bjelodano je potvrda toga.
U to nas uvjerava i “ekonomski konzilij” HDZ-a koji danas unisono napada Martinu Dalić, iako su njihove “gospodarske doktrine” uvelike zavile Hrvatsku u crno i u tolikoj su opreci da su potpuno neupotrebljive. I da ne zaboravimo: ni partitokracija, ni uhljebljenje “svojih” nemaju niti jednu plemenitu nakanu. Nakana im je sačuvati “zlatni rudnik” u kojem su se porodili i korupcija i mito. Podmićeni stranački ljudi u upravama bili su samo ljudi koji, logično, nisu mogli uskratiti niti jednu “želju” svojim dobročiniteljima.
Nisu se toga libile niti druge stranke, ali HDZ je zakonski zaštitio “radno pravo” svojih pa su drugi imali manji manevarski prostor. Ipak, nisu svi isti. Tu su zlobnu misao nametnuli rodonačelnici kriminala pa se stoga nadamo nekoj drugoj i stručnoj upravi bez stranačkih boja. Ili smo, u Dalićkinom poučku, naivni optimisti bez pokrića!