Grabar Kitarović u bespućima hrvatske politike

Lako za kičastu, cmizdravu patetiku. Ali da će dugogodišnje izbivanje iz Hrvatske predsjedničkoj kandidatkinji HDZ-a Kolindi Grabar Kitarović i nesnalaženje na domaćem terenu tako brzo i očito doći na naplatu, e, to je već ozbiljni faux pas nekoga tko želi da ga se smatra ozbiljnim izazivačem za fotelju na Pantovčaku.

Posjetila je tako Grabar Kitarović u bolnici Ružicu Ćavar, katoličku aktivisticu i predsjednicu Hrvatskog pokreta za život i obitelj, sramotno pretučenu u subotu na zagrebačkom Cvjetnom trgu na prosvjedu u organizaciji civilne Udruge Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku, Inicijative “Nisam Vjernik” i Udruge “Protagora” na kojem se tražilo raskidanje ugovora Hrvatske i Svete Stolice, koji su omogućili godišnje budžetske transfere na račun Kaptola u stotinama milijuna kuna. Uz bolnički photo-session, HDZ je objavio i priopćenje u kojem se navodi kako je “u srdačnom razgovoru, gospođa Ćavar zahvalila na dolasku i razgovoru s budućom predsjednicom RH te rekla da se osjeća bolje”. Piše, nadalje, i da je “nakon posjeta, Kolinda Grabar Kitarović izjavila da je i iz neprimjerenog ponašanja prema gospođi Ćavar jasno da politika aktualne vlasti izaziva podjele i sukobe u društvu koje vode nasilju, što je nedopustivo i neprihvatljivo”. Tu je i forte ‘buduće predsjednice’ – “Poštujem činjenicu da gospođa Ćavar ne osjeća nimalo gorčine, a kamoli mržnje, prema počinitelju te naglašava da treba voljeti svakog čovjeka. Njezin pozitivni stav inspiracija je svima za prevladavanje podjela i širenje tolerancije u društvu”.

Nije znano tko je pisac tog remek-djela od priopćenja, ali gospođa Grabar Kitarović morala bi mu neodložno uručiti neopozivi otkaz, ne želi li se i dalje bjesomučno blamirati.

(Za neupućene putnike namjernike, dr. Ružica Ćavar jedna je iz plejade onih koji predsjedniku RH piše otvorena pisma u kojima ga pita “zašto je ustaštvo, po njemu, i po kojim kriterijima bilo najmračnija pojava u 20. stoljeću i Hrvatskoj, te nanijelo golemo zlo našim ljudima i zemlji?”.)

Idemo redom po tom nesretnom priopćenju. Za agresivni ispad nekog nedotupavog lika iz nestajućih laburista kojega roditelji nisu naučili da se nikoga ne smije tući, pogotovo ne starice, pa čak i kada su ti suprotstavljenoga svjetonazora (a od kojega su se organizatori prosvjeda odmah jasno ogradili), Grabar Kitarović optužila je “politiku aktualne vlasti”. Tehnologija je silno uznapredovala, vijesti više ne stižu dimnim signalima, diližansama, parobrodima ili golubima pismonošama, pa je ‘buduća predsjednica’ još prije četiri godine, ako joj već nitko nije rekao, iz medija ili putem interneta mogla saznati da laburisti nisu dio Kukuriku koalicije i da su aktualnoj vlasti opozicija veća i od rođene joj stranke.

To što u svakoj stranci ima teških budaletina, ipak ne može biti kriva “politika aktualne vlasti koja izaziva podjele i sukobe u društvu koje vode nasilju, što je nedopustivo i neprihvatljivo”. Ili je ta politika kriva i kada se, recimo, ljetos na Pagu nakon izbora za mjesne odbore potuku tri HDZ-ovca s dva HSP AS-ovca? Osim šaka, sijevale su i sjekire i drvene palice. Možda je ‘buduća predsjednica’, kada je saopćavala o nedopustivom i neprihvatljivom nasilju, mislila na svoje riječke HDZ-ovce, Hrvoja Burića i Predraga Mancea, od kojih je prvi bio HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Rijeke, koji su se pred godinu i pol metalnim šipkama i drškom pištolja mlatili po glavama. I te nasilne podjele i sukobi, jasno, u prostodušnom svijetu Grabar Kitarović idu na konto aktualne vlasti.

Priopćenje ipak otkriva da bi ‘buduća’, za razliku od trenutačnog, ipak mogla imati ponešto smisla za humor. Puna poštovanja tako kaže da gospođa Ćavar “naglašava da treba voljeti svakog čovjeka, a njezin pozitivni stav inspiracija je svima za prevladavanje podjela i širenje tolerancije u društvu”. Naglašavamo ovdje da je naša osuda nasilja svake vrste ustrajna i neupitna. Ipak, nismo obaviješteni je li gospođa Grabar Kitarović već uspjela preseliti televizor iz Bruxellesa, je li uplatila priključak za internet i dostavljaju li joj dnevne novine, ali pacijenticu koju je ushićeno obišla, a koja je svojim bijesnim trganjem plakata civilne udruge na uredno prijavljenom skupu što ga je došla ciljano ometati i destruirati, čak ni ako smo iznimni ženerozni ili teško alkoholizirani, ne možemo ugurati u gabarite “voljenja svakog čovjeka”, “inspirativnog pozitivnog stava” i “širenja tolerancije”.

No, dobro, to može pod vrckavi, šarmantni, kozeriji sklon duh svakog pravog HDZ-ovca, pa tako i Grabar Kitarović. Ali upućivati na to da iza prosvjeda protiv Vatikanskih ugovora stoje aktualni vlastodršci, e, to već govori o elementarnom neznanju o političkom kontekstu u kojem želiš biti neki, štoviše, vodeći faktor.

Predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović valjda bi radije svaki dali po bubreg nego progovorili o potrebi revizije Vatikanskih ugovora. Što je jedan bubreg za vlast!? Jedini dosljedan zagovoru preispitivanja tih problematičnih ugovora bivši je predsjednik Stjepan Mesić, koji je, uostalom, i u najveći grijeh svom nasljedniku pripisao to što nije potaknuo reviziju ugovora s Vatikanom.

Josipović i Milanović za to ne žele ni čuti. Pacta sunt servanda, njihov je argument. To što su to jedini ugovori-sisavci proračuna u ovoj državi koji nisu podložni preispitivanju ili, božemiprosti, mijenjanju razloge treba tražiti u njihovu smrtnom strahu od agresivne i politički vrlo angažirane Crkve i pastve koja smjerno sluša izborne upute s oltara. Crkveni porez? Apage! – uglas će Josipović i Milanović.

Zna predsjednik Josipović, lukavac stari, nije zgorega ni otkunjati sat vremena na misi u svetištu Majke Božje Bistričke. Sve to tamo ima pravo glasa pa nije loše i na hodočašću biti viđen, da se ništa ne prepusti slučaju. Ne žali se truda, fotelja je, braco, u pitanju.

Ima ova vlast i friškog ministra znanosti koji je odmah po imenovanju usred sekularne države najprije otrčao na Kaptol na poklon i rukoljub, a ovih dana ne vidi baš nikakav problem u tome što je u zadarskoj osnovnoj školi postavljena preružna kopija kipa Gospe Lurdske s pripadajućom stijenom, jer, kaže, 97 posto učenika ide na vjeronauk.

Aktualna vlast koja se (s pravom) ponosi time da ne prebrojava krvna zrnca i pokušava se (ne baš uspješno) boriti protiv onih koji to još uvijek čine, ima drugu zanimaciju. Ona, na žalost, revno registrira tko se među nama križa, koji krsti, a tko klanja.

Dala se neki dan ‘buduća’ i prigodno uslikati s nadbiskupom Josipom Bozanićem u ugodnom ćaskanju u kardinalsko crvenom uredu. Nije bilo tona, samo slike, ali sve je bilo jasno. Zato je trenutačni požurio pohvaliti taj susret, nehajno dometnuvši kako se on s nadbiskupom sastao već deset puta da slučajno netko ne bi pomislio da kardinal Bozanić njega ne voli. Gluho bilo. A i da kampanja ostane, kako je i krenula, na razini dvoje zapišane djece u pijesku koja se frfljavo prepiru čiji je tata veći.

Utoliko će ovo priopćenje sigurno ući u red epohalnijih promašaja kampanje Grabar Kitarović.

Izlazi taj promašaj i izvan vjerskih okvira u koje se za potrebe narečenog priopćenja smjestila kandidatkinja, prema vlastitoj legitimaciji, “Hrvatica i vjernica”. Da se ima, valjalo bi staviti neke novce na to da je, kada je u priopćenju spomenula “prevladavanje podjela i širenje tolerancije u društvu”, sigurno na pameti imala svog šefa Tomislava Karamarka. Taj je dan ranije u Saboru “odobrio” prijetnje Stožera za obranu hrvatskog Vukovara predsjednicima države, Sabora i Vlade da neće biti dobro došli u Vukovaru 18. studenoga na obilježavanju obljetnice pada grada ne udovolje li nizu njihovih zahtjeva. Karamarko je za zabranu kretanja legalno izabranima predstavnicima vlasti pun razumijevanja. Pretpostavljamo onda i Grabar Kitarović. Zanima nas samo hoće li ‘buduća’ po bolnicama obilaziti i sve nas kada nas premlate ti njezini “volitelji pozitivna stava koji šire toleranciju” zato što mislimo da je to najobičnija svinjarija i gangsteraj, u ozbiljnom problemu sa zakonom i ustavnim poretkom? Unaprijed usrdno molimo da nas poštedi časti svoga posjeta.