Izbor iz tjedna u medijima: od začudne popularnosti Pikettyjeva Kapitala u 21. stoljeću, preko problema gentrifikacije, do fotografske dokumentacije juga SAD-a.
FOTO: Vanja Radovanović / Nepoznati Zagreb
“[O]ni koji žele razgovarati o porezima moraju pročitati knjigu Thomasa Pikettyja ‘Kapital u 21. stoljeću’ (…) Ja sam čitao englesku verziju i to je knjiga koja je puno ozbiljnija od Marxovog ‘Kapitala’ koja je obična improvizacija”, odgovorio je Zoran Milanović na pitanje o svojim ljetnim čitateljskim navikama i još jednom ušao u legendu. Kako god bilo, svjedočimo nevjerojatnoj popularnosti ekonomske studije koja se proteže na 700-tinjak stranica. Zašto je tome tako u razgovorima sa ekonomistima pokušala je istražiti Heidi Moore u Guardianu.
Jednostavno i direktno, stvari treba nazivati njihovim pravim imenima: “Gentrifikacija nije kulturni fenomen. Gentrifikacija je klasna ofenziva predvođena moćnim kapitalistima”. Mapiranjem klasnih, rasnih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih kontradikcija grada Washingtona, Gavin Mueller u tekstu Liberalism and Gentrification u Jacobinu upravo to i čini.
Jeste li znali da je svega jedan posto ulica u Zagrebu nazvano po ženama? “[To] predstavlja diskriminaciju koju treba ispraviti”, kaže Saša Šimpraga u intervjuu povodom inicijative da se zagrebačke ulice ponovno nazovu po antifašističkim heroinama Anki Butorac i Nadi Dimić objavljenom u prošlotjednom izdanju Novosti.
“[O]sobni automobil je u međuvremenu postao ključnom potvrdom srednjoklasnog uspjeha. Kupljen na kredit, doduše, otplaćivan godinama; ali lijep, brz, aerodinamičan. Nezadrživi uspon nove srednje klase pratili smo tako, iz godine u godinu, na ulicama naših gradova: iako su joj američki auti uglavnom ostali izvan dohvata, ondje je svakodnevno paradirala u ništa lošijim Toyotama, Audijima i Volkswagenima. Tek tu i tamo, sve rjeđe, među blistavim dizajnerskim karoserijama promaknuo bi poneki stari, rasklimani Yugo: smiješan podsjetnik na godine naivnog socijalizma i skučenih mogućnosti”. Što nam samo pogled na situaciju u autoindustriji može reći o društvu kojem živimo čitajte u tekstu Borisa Postnikova Kružni tok tranzicije na Biltenu.
O “proturječjima potrošnje” piše Maša Grdešić na Mufu: “[A]utori se postavljaju u položaj izvan i iznad ljudi o kojima pišu, prisvajajući ulogu moralnih arbitara koji znaju kako treba živjeti, iskazujući zabrinutost, prezir i gađenje prema onima koje smatraju žrtvama konzumerizma, kao da sami nikada u životu nisu ušli u trgovinu kupiti WC papir ili pastu za zube”.
Posljednjih tjedana svjedočimo amplitudama u globalnoj histeriji uzorkovanoj lansiranjem novih Appleovih proizvoda: imali smo uspješno lansiranje no nakon odvajanja modula od bazne stanice umjesto sigurne orbite Cupertino, čini se, ima problem. I dok u domaćim medijima čitamo kako će Apple Watch zacijelo zdrobiti švicarsku urarsku industriju, oni strani sposobni su nam pokazati kako možemo – i to na stranicama istih novina – dobiti dva dijametralno suprotna mišljenja o istome fenomenu.
The New York Times Magazine jedan je od rijetkih medija koji i dalje ima privrženost žanru foto-eseja. Naravno, da bi ga se doživjelo u punom sjaju mora ga se osjetiti ispod prstiju, u tiskanom formatu, no njegova elektronička verzija i dalje daje impresivan uvid u temu i poduzeto putovanje. Južnjačka gotika reportaža je fotografa Aleca Sotha i novinara Brada Zellara koja ponire duboko u svakodnevicu juga SAD-a. O pozadini priče koja stoji iza njihove južnjačke avanture možete čitati ovdje.
Za kraj, jedna tužna vijest. Iz medijskog priopćenja lokalnog ogranka Federacije za istraživanje humane tekstoksike doznali smo da je Doktor Ostojić, cijenjeni litoterapeut koji nas zadužio svojim providnim savjetima u području buchschmertza, preuzeo poziciju potpredsjednika Komisije za promišljanje književnosti u Velikoj Britaniji. Što reći, osim ponoviti: Bon voyage, doktore! I mirno vam more!
