Drago mi je da vam se uglavnom svidjelo kaj sam napisal, al morat ću vas razočarat. Nisam nikakav revolucionar. A još manje neko kog boli kurac „što narod misli”.
Europa sve to zna, pa nas tak i tretira.
Ni lijevima ni desnima zapravo ne odgovara europska elita. Odgovara im da dođe Toma Grobar, srpski provincijski redikul ispao iz Nušićeve komedije. Desnima da od toga pokušaju napravit skandal – iako bi ga oni isto primili uzdignuta kurca, a lijevima zato kaj privatno Beograd još uvijek smatraju nečim jebeno bitnim. Jer da je na vlasti ostao Beč, njihove familije bi i dalje čuvale ovce u pasivnim krajevima, a ne živjele na Šalati, u vili rekviriranoj od mrske buržoazije.
Uz to, šupci se podsvjesno boje da će europske investicije napokon stvorit jaki srednji sloj koji nije pupčano vezan za njihovu smrdljivu oligarhiju. Desni cvokoću da se ne dogodi Istanbul di mladi marširaju zato kaj im je pun kurac autoritarnih bogomoljki, a lijevi da se ne dogodi Rio di je škvadra podivljala jer im se riga od gladne i korumpirane socijalističke državetine koju vode ljudi kaj nemaju dve minute iskustva u ozbiljnom biznisu.
Najveća tragedija današnje Hrvatske je da ovaj tekst zastupa totalno marginalnu, politički skoro nepostojeću poziciju. Pol ljudi se štipa za obraz i pita – čiji je sad ovaj kreten!??! To je zato kaj i lijeva i desna bagra non stop stvaraju atmosferu kao da je 1941. – ili si s nama ili protiv nas. Ta 1941. je ujedno i prva godina u našoj povijesti kad se takve idiote nekaj pitalo.
I jedni i drugi nam sa svojom vojskom parazita i uhljeba stalno nameću šarlatanske i zastarjele ekonomske i društvene koncepte, a u isto vrijeme liberalni fridmanovski kapitalizam proglašavaju zaplotnjačkim užasom i navodnim krivcem za hrvatske probleme. Svakom je pametnijem savršeno jasno da je Hrvatska kleptosocijalistička kanalizacija s bolesnom korupcijom, par korporativističkih projekata i proglašenom fetvom na poduzetništvo, a ne normalna zemlja slobodnog tržišta.
Stravično podsjećamo na neko pleme s Bornea koje kuha protivnike i halapljivo im jede iznutrice s rižom kao prilogom. Niti na Borneu ne slušaju lika koji hrani selo jer s kopljem na 19 metara skine vepra posred pičke, niti frajera koji gradi najjebenije sojenice sposobne izdržat sezonu monsuna. Svi paze što će reći obnevidjeli stari vrač koji proriče sudbinu iz pilećih kostiju, egzaltirano urliče, davi praznovjerjem i demagoškim gluparijama i nije se opral od siječnja 1977.
Jebiga, na kraju je kolumna odlutala udesno, al ne hrvatski, neg američki desno. U Hrvatskoj desnica ne postoji. Postoji anarhistička banda kleptomana i rođačkih skakavaca koja samo koristi desne argumente da bi se domogla pozicije. Ko što ne postoji ni ljevica, nego potomčad nomenklature mentalitetom zapela u vremenu crvenih mediokriteta, nakon što je sve pametne i moralne posmicao Staljin, a sve hrabre Hitler, pa su vladali njihovi očevi i djedovi…
Danas su za mene jedini ljudi koji su u isto vrijeme i domoljubni desničari i socijalno osjetljivi ljevičari, oni koji su nekom dali posao. Bilo kakav. I plaću. Bilo kakvu. Sve ostalo je populistički drek.
Izvor: SEEbiz