Imat ćete bolju zdravstvenu uslugu ako se srežu izdaci za zdravstvo!
Jutarnji list, glasilo krupnoga kapitala, opet jaše – sad je na udaru zdravstvo, kao što je dugo vremena na udaru bilo obrazovanje. Cilj je građanima podvaliti perverznu logiku da će imati bolju zdravstvenu uslugu i zaštitu ako se režu izdaci za zdravstvo. Dakle, ako će se manje novaca ulagati u zdravstvo (čitaj: u liječenje, dijagnosticiranje i sprečavanje bolesti), onda će usluga biti kvalitetnija – samo jedna stvar: tu uslugu ćete morati skupo platiti (jer privatno je uvijek bolje od javnoga, kako nas uvjeravaju), a ako nemate, onda crknite – da ste bili iole sposobni za život, imali biste. Je li tako, apologeti kapitalizma?
Oni će reći da građani i ovako izdvajaju za zdravstvo i onda zauzvrat dobiju lošu uslugu – dugo čekanje na pretrage, nedostatak potrebnog materijala, neadekvatnu skrb i sl. Međutim, kako to može biti argument za rezanje troškova za zdravstvo, pod čime se još samorazumljivo uzima da privatno bolje funkcionira? Zašto nitko od gospode iz Jutarnjeg lista ne dovede u pitanje mogućnost da se stvar organizacije javnog zdravstva poboljša unutar okvira javnoga sektora, a ne da se odmah počne govoriti o “rezanju“ kao uvertiru za privatizaciju.
Dakako, to ne čine jer im nije u interesu. Njih najviše brine što zdravstvo “puno troši“, a ne to kakvu uslugu dobivaju pacijenti i hoće li tko umrijeti u međuvremenu ako si neće moći priuštiti liječenje. Surova ekonomska računica jedino je u glavama apologetima kapitalizma, makar ni tu nisu do kraja dosljedni – kad se opraštaju dugovi njihovom gazdi, tada šute o “neracionalnosti“. Također, kada trenutna politička vlast koja je u sprezi s njihovim medijem (a i prijašnja je isto bila u sprezi s istim medijem, dapače s istim čovjekom) oprašta dugove drugim podobnim tajkunima i magnatima, ma ni slova da bi prozborili o tome. Samo su na udaru zdravstvo i obrazovanje, radnici, seljaci i studenti. Pita li se itko od gospode koja pišu takve članke kako može stavljati izlizani pojam “ekonomske računice“ iznad zdravlja (ili obrazovanja)?
Činjenica je da u javnom sektoru doista postoje “uhljebi“ – SDP-ova i HDZ-ova politička garnitura na čelnim i birokatskim mjestima u općinama i županijama kojih diljem naše male nam Hrvatske ima mali milijun. Također, tu je i hrpa birokracije unutar zdravstvenog, obrazovnog i drugih sustava javnih usluga. I doista je ta birokracija vrlo spora kao što su doista i SDP-ovi i HDZ-ovi čelni ljudi na funkcijama dovedeni na ta mjesta po političkoj liniji, s mnogo nepotizma i korupcije, također. Međutim, spominjući “neracionalnost javnog sektora“, uopće ne govoreći o kojem je to “javnom sektoru“ riječ, u isti se koš stavljaju tete u vrtiću, medicinske sestre, liječnici, čistačice, nastavnici u osnovnim i srednjim školama, sveučilišni asistenti i profesori, itd. što je apsolutno nedopustivo i odaje ideološku poziciju onoga koji (prešutno) provodi takvo jednačenje. U krajnjoj liniji, ta je distinkcija između javnog i privatnog sektora (što se vidi najviše po ovome) neodrživa i dominantno-ideološka par excellence. Kao prvo, do devedesetih tog privatnog sektora praktički nije ni bilo, pa se sasvim dobro bez njega i živjelo. Kao drugo, ta distinkcija služi da zakrvi međusobno radnike javnog i privatnog sektora, tako što se permanentno ukazuje na njihov različit položaj i različite interese. I naravno, tu dolazi negativna solidarnost – ako ja, kao potlačeni i potplaćeni radnik u privatnom sektoru ne mogu spajati kraj s krajem, zašto bi to mogao, makar jedva, onaj “uhljeb u javnom sektoru“? I konačno, naravno da opet, u magli te podjele, nema ni riječi o privatizacijskim tajkunima, kapitalističkoj eliti koja stvarno dominira hrvatskim društvom.