Gdje je nestao Kotromanović?

Slažući ekipu nakon što je postao predsjednik SDP-a, Zoran Milanović je – tko bi ga znao zašto – na jedno od važnih mjesta odlučio postaviti Antu Kotromanovića. Premda je iz više izvora upozoren da ovaj ne mijenja stavove i mišljenja samo zato što ih nema, Milanović je ostao nepokolebljiv, pa je angažirao umirovljenog stožernog brigadira.

“Kotromanović je naš ključan čovjek za odnose s braniteljima. Neokaljan je prošao rat. Bio je jedan od zapovjednika južnog bojišta”, i sve je tako budući premijer odgovarao nevjernim Tomama koji za Kotromanovića ne bi dali ni crno ispod noktiju.

A i kako bi? Pa taj je tek koju godinu ranije na onoj čuvenoj Sinjskoj alci, kada je u dobro organiziranoj HDZ-crkva-branitelji režiji izviždana i izvrijeđana tadašnja koalicijska vlast, jer se usudila pravdi privesti kasnije osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca zbog surovog pogubljenja baba po Gospiću, rekao ovo: “Hrvatski narode, suprotstavi se kriminalizaciji Domovinskog rata, stani uz nas branitelje!”

Pa još: “Mi nismo ti, mi nismo lažni, mi smo svoju zadaću od 1991. do 1995. obavili na ponos i diku hrvatskog naroda. Hrvatska je oslobođena i stvorena je država na našoj krvi, na našim poginulima, ranjenim, nestalim. Lažni su oni koji nas osuđuju, oni koji su nas uvukli u živo blato, oni koji obećavaju, a ne ispunjavaju, licemjeri, demagozi, a oni se najčešće u nas zovu političari.”

A onda i ovo: “Daj, pokrenite se napokon, zaposlite ljude, a ne otpuštajte ih, spriječite inflaciju, pokrenite gospodarstvo, a ne rušite ga, spriječite pljačku, a ne podržavajte je, zaštitite nacionalne interese, a ne zanemarujte ih! Gospodo, to su vaše zadaće i riješite ih! Jer, odgovarate hrvatskom narodu, kao što smo mi obavili svoju zadaću od 1991. do 1995., a narod nije slijep i glup.”

Javna je tajna, kako onda tako i sada, da govore alkarskim vojvodama pišu sinjski franjevci. Ako ikad, posebno je to vrijedilo za 2001. godinu. Kotromanović je, kao zapovjednik lokalne 126. brigade i kasnije Četvrte splitske brigade, bio tu tek da ga pročita. I kao takav je, zapravo, odmah potrošen. Ako vas zanima govor u cjelini, možete ga pročitati ovdje

Ipak, bivši se vojnik snašao i, nakon umirovljenja u koje je poslan nakon što se utvrdilo da je bio na bolovanju od početka 2001. godine, dočekao na noge. Stan koji je dobio od Ministarstva obrane u Zagrebu (premda do ratne škole veze s tim gradom nije imao) od 103 četvorna metra, tvrdio je Nacional, vrlo je brzo prodao za 150 tisuća eura i taj novac potom, tvrdio je Feral Tribune, uložio u pokretanje privatnog biznisa. Najprije je s Višeslavom Vukojevićem, sinom poznatijeg Vice Vukojevića, otvorio firmu Pauk u Glini, a potom i tvrtku Zdrug za razminiranje s Damirom Goršetom. Obje su, zanimljivo, propale.

Dolaskom Milanovića na čelo SDP-a, baca se na politiku, a potom i na obrazovanje, tako da završava fakultet novinarstva u 43. godini i sjeda na mjesto glavnog Milanovićeva operativca za branitelje. Ipak, nakon pobjede na izborima umjesto da se primi tog teškog resora, radije se odlučuje postati ministar obrane, gdje se za njega rijetko čuje, osim kad tiho prigovara zbog malog proračuna ili kada se nemušto pokušava obraniti od zahtjeva za ostavkom, kao nakon pada MIG-a poslije ovogodišnje proslave „Oluje“. Da nije bilo dočeka Ante Gotovine na povratku iz haaškog pritvora, jedva bi se znalo da taj čovjek uopće postoji.

Uljuljkan na sigurnoj funkciji koje se dokopao nakon toliko godina samoprijegornog rada, bivši vojvoda ne trza čak ni na puzajući desni puč koji se zadnjih tjedana pomalja iz prosvjeda branitelja. Ne pada Kotromanoviću na kraj pameti pitati dojučerašnje suborce za zdravlje, a kamoli javno stati u podršku svom kolegi Predragu Matiću i njegovu pomoćniku Bojanu Glavaševiću, da i ne spominjemo eventualni dolazak pred Ministarstvo branitelja.

Nije, ruku na srce, jedini. Ni ostale kolege – osim samog premijera – nisu se zadnjih dana pretrgle da barem deklarativno stanu iza Matića. Od Marasa i Grčića se, međutim, podrška svakako manje očekuje nego od Milanovićeva čovjeka “zaduženog” za odnose s braniteljima koji je redovno hodočastio Gotovini u Haag ponašajući se kao glavni operativac njegove obrane.

Sve je to danas manje važno. Politički oprez kaže da nije oportuno gurati nos tamo gdje se po njemu može vrlo lako dobiti, pa je tako i dični vojvoda glavu radije zabio u pijesak i umjesto Klemmu, Ljubičiću i Vučemiloviću, zaputio se na regionalni sastanak ministara obrane u Crnu Goru. A tebe Matiću, da oprostite, tko jebe!

Uostalom, što bi se drugo moglo očekivati od čovjeka koji je prije deset godina govorio isto što govore ovi klemmovi i švepsovi. S jednom sitnom razlikom, on je postao ministar, a njima je to tek na listi želja…