HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović pridružila se brojnim hrvatskim političarima koji zakone i druge pravne akte rastežu na sve strane i prežvakavaju ih kao žvakaće gume: prilagođavaju ih svojim parcijalnim političkim interesima i tumače ih kako god im padne na pamet, a sve da bi manipulirali biračima i dočepali se vlasti.
Grabar Kitarović biračima obećava kako će njezin prvi potez kao buduće predsjednice države biti da “nazove premijera Milanovića i sazove sjednicu Vlade”. Ustav RH, međutim, određuje da “Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja” te da “Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi”. Zakon o Vladi propisuje, pak, da sjednice Vlade saziva njezin predsjednik, a u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, jedan od potrpedsjednika koje premijer odredi.
Predsjednik Republike, pa bila to i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, ne može sazvati sjednicu Vlade, nego može samo predložiti njezino sazivanje, a hoće li se ona i sazvati, odlučuje njezin predsjednik, tko god to bio.
U HDZ-u kao da su zaboravili da je predsjednik Franjo Tuđman odavno umro, ali i da su umrle i mnoge njegove autokratske ovlasti koje je imao i koje su priječile razvoj parlamentarne demokracije u Hrvatskoj. Kad slijepo slijedeći svojega stranačkog šefa Tomislava Karamarka, obećava da će kao buduća predsjednica države odmah sazvati sjednicu Vlade, Kolinda Grabar Kitarović ili svjesno laže biračima, ili je izgubljena u prošlosti, a moguće je i da u ime HDZ-a najavljuje povratak modela Tuđmanove autokratske vlasti u kojoj će “jedinstvo državne politike” opet poništiti diobu vlasti i dodatno uškopiti parlamentarnu demokraciju.
Kad ignorira Ustav, onda nije čudo da se Grabar Kitarović lakonski odnosi i prema “običnim” zakonima, pa čak i onda kad joj takav pristup osobno šteti. Braneći se, naime, od optužbi da je lagala kad je tvrdila da je zbog predsjedničke kandidature dala otkaz u NATO-u i da se zajedno s obitelji vraća u Hrvatsku, buduća predsjednica Grabar Kitarović “otkrila” je javnosti da je zbog “zamrzavanja” svoje službe u NATO-u i povratka u Hrvatsku ostala bez zdravstvenog osiguranja.
Eto, jadna, jedna je od rijetkih u Hrvatskoj koja nije zdravstveno osigurana i svaku i najmanju zdravstvenu uslugu mora platiti. Gotovo da bi čovjek pustio suzu zbog toga, ali i površan pogled na propise o obaveznom zdravstvenom osiguranju otkriva da bi HDZ-ova predsjednička kandidatkinja bila zdravstveno osigurana samo da se prošetala do nadležnog sjedišta HZZO-a i predala zahtjev.
Zakonom je, naime, propisano tko sve i kako ostvaruje pravo na obavezno zdravstveno osiguranje, a među ostalima imaju ga i “osobe s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj zaposlene u drugoj državi članici ili trećoj državi koje nemaju zdravstveno osiguranje nositelja zdravstvenog osiguranja države članice ili treće države, odnosno koje nisu obvezno osigurane prema propisima države rada na način kako je to određeno propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom”.
Da je htjela i da se samo malo potrudila, Kolinda Grabar Kitarović bila bi zdravstveno osigurana u Hrvatskoj, jer joj zakoni ove zemlje to omogućavaju, samo ih treba poštivati i pridržavati ih se, ali onda ne bi mogla biračima govoriti o žrtvi koju prinosi na oltar Domovine kandidirajući se za predsjednicu države.
Ili je i to samo posljedica toga što je “zamrznuta” pomoćnica glavnog tajnika NATO-a zadužena za javnu diplomaciju, odnosno za, kako sama kaže, “komunikacijsku strategiju i približavanje NATO-a običnim ljudima”, i problem svojeg zdravstvenog osiguranja loše “iskomunicirala” s običnim biračima i građanima.