Tetris, nejednoznačna forma sreće

„Nintento” verzija Tetrisa iz 1989. na platformi Gameboy. Oznaka „A-Type” govori da je kao glazba odabrana ruska narodna pjesma „Kutijica”. Izvor: ARođenje TetrisaTetris je 1984. osmislio Aleksej Pažitnov, u to vrijeme programer u Kompjuterskom centru Akademije znanosti SSSR-a „A.A. Dorodnicin”. Na internetu ćete često pronaći tvrdnje da je to učinio jer mu je tadašnji posao istraživača u području umjetne inteligencije bio dosadan, ali on sam kaže da je igru ​​izumio „radi vlastitog zadovoljstva”, uz napomenu da je „samo tako nešto i moguće izmisliti”.

Aleksej Pažitnov, tvorac tetrisa (2008). Izvor: Gloria Langreo

Oblik figura koje padaju dolaze iz igre pentamino, koju je Pažitnov, veliki ljubitelj matematičke strane igara, želio rješavati kompjuterski. Budući da su tadašnji procesori bili preslabi da analiziraju kombinacije figura od pet elemenata, Pažitnov se koncentrirao na TetraMin, verziju igre sa četvorodjelnim figurama. I tako, jednog dana u lipnju 1984. pala mu je na pamet ideja o figurama koje se u realnom vremenu slažu padajući u „čašu” dimenzija 20×10 i o nestanku popunjenih redova. Tako je rođena sasvim nova igra. A za ime je nedostajao omiljeni sport Pažitnova, pa su TetraMin i tenis zajedno dali – tetris.

Prvu implementaciju ideje tetrisa izradili su na sovjetskom kompjuteru Elektronika-60 Pažitnov osobno i njegov kolega Dmitrij Pavlovski. Zatim je tada 16-godišnji Vadim Gerasimov „preveo” kôd tetrisa s Elektronike-60 na PC. Tako je nastala najpotpunija verzija ranog tetrisa, 3.12.

Kako Gerasimov kaže, nastanak tetrisa je bio dio šire suradnje na stvaranju „zabavnog parka” kompjuterskih igara u prijateljskoj atmosferi. U SSSR-u je privatna proizvodnja i prodaja bilo čega bila zabranjena, tako da o „komercijalizaciji” nitko od programera nije ni razmišljao.

Međutim, prenošenje na rasprostranjenu kompjutersku arhitekturu dovelo je do brzog širenja igre, i to ne samo u Moskvi i SSSR-u, nego i izvan granica zemlje. Tada počinje zamršeni dio priče, u kojem su se doslovno sukobila dva svijeta: najveći računalni divovi Zapada i vješti trgovci-prevaranti su se u međusobnoj borbi otimali oko veoma teške stvari – uzeti nešto iz države čiji pravni sustav nije bio dizajniran ni za kakvu trgovinu s inozemstvom. Problem oko naizgled bezazlene igre toliko je narastao da je u jednom trenutku došao i do samog političkog vrha Sovjetskog Saveza.
Otimanje oko tetrisa

Na Internetu možete pročitati mnogo romantiziranih članaka o borbi za licencu na prodaju tetrisa iz kojih se može steći dojam da su zapadne tvrtke, oduševljene „prvom igrom iza Željezne zavjese”, željele legalno poslovati sa SSSR-om. Ipak, nije teško pretpostaviti da je njihova želja za „dobivanjem potpisa” iz Moskve bila naprosto jedini način da osiguraju poziciju u međusobnoj borbi. Istina je, dakle, daleko od uobičajenog prikaza, vrlo je komplicirana, teško ju je naći izvan ruskog Interneta i ukratko izgleda ovako…

Engleska verzija tetrisa bliska prototipu iz 1984., prikazana na muzejskom izlošku sovjetske Elektronike-60. Kvadratići figura bili su predstavljeni uglatim zagradama []. Izvor: ImageForum

Zapad je bacio oko na tetris u Budimpešti kroz oči Roberta Steina, britanskog trgovca softverom, „specijaliziranog” za Istočnu Europu. On je znao odakle tetris potječe, ali je, da ne bi puno gubio vrijeme, naprosto „prodao prava” na igru ​​informacijskom magnatu Robertu Maxwellu, koji je, slučajno ili ne, imao jake veze u Kremlju. Stein se nadao se da će se, ako se Rusi umiješaju, „s njima lako dogovoriti” dokazujući da je kupio igru ​​sličnu tetrisu napravljenu u Mađarskoj.

Maxwellove tvrtke počele su prodavati tetris. No, Stein je bio zabrinut: iskusni igrači sa Zapada lako su mogli ustanoviti pravo porijeklo tetrisa i iz Moskve dobiti „pravi potpis”, koji bi njegov trud i zaradu sasvim uništio. Stoga je krajem 1986. ipak otišao na pregovore u Akademiju znanosti SSSR-a. Pregovori nisu uspjeli.

U međuvremenu, nakon što je novi „vlasnik” preprodao dio prava „Atariju”, dogodilo se ono čega se Stein pribojavao: „Nintendo” se zainteresirao za dokaz o posjedovanju originalne licence. Budući da on nije postojao, predstavnici svih spomenutih korporacija su 1989. istovremeno pohrlili u Moskvu „na pregovore”.

Problem je bio, međutim, u tome što u sovjetskom pravnom sustavu ni programeri ni Akademija znanosti nisu bili vlasnici bilo čega, i pregovarati se moglo samo s jednom institucijom: „Elektronorgtehnikom” („Elorg”), koja je pri Ministarstvu za vanjsku trgovinu SSSR-a odgovarala za uvoz i izvoz kompjutera i softvera.

Kako svjedoci tvrde, „križarski ratnici” računalnih divova u Moskvi su nastupili s mnogo histerije i nepristojnosti, što je lako razumjeti imajući u vidu basnoslovne sume koje su im se smiješile u slučaju uspjeha (i koje bi mogli izgubiti u slučaju neuspjeha, zbog već uloženih sredstava).

Na prvi pogled, sovjetski pregovarači su se i pored potpunog neiskustva u ovakvim poslovima ponijeli prilično razborito. Prodali su prava Hanku Rogersu, koji je radio za „Nintendo”, jedinu kompaniju koja nije došla na pregovore pošto je već počela nelegalnu prodaju tetrisa. Razjareni Maxwell je stvar podigao do sovjetskog vrha, prijeteći svom poznaniku Mihailu Gorbačovu kvarenjem sovjetsko-britanskih odnosa, no ništa nije pomoglo. A prvi otkrivač tetrisa, Stein, kasnije se ispovijedao kako je napravio pogrešku života jer tetris u početku nije predstavio kao mađarski, u kojem slučaju „Rusi ne bi mogli ništa učiniti”.
Bogatstvo od tetrisa

No, može se postaviti pitanje zašto je SSSR uopće prodao prava na tetris bilo kome i zašto država sama nije organizirala prodaju kada je jasno uviđala potencijal nove igre. Na ovo pitanje, svakako, nikada nećemo dobiti odgovor. Istini za volju, rasplet pravnog statusa tetrisa i nije toliko loš imajući u vidu da je u to vrijeme bilo mnogo krađa intelektualnih tvorevina iz SSSR-a.

„Nintendova” verzija tetrisa je na platformi Gameboy brzo krenula u osvajanje svijeta. Kako je prenio moskovski list Kommersant 1995. godine, za samo 6 godina „Nintendo” je zaradio preko dvije milijarde dolara, Rogers oko 40 milijuna, a sovjetska, odnosno uskoro ruska država zadovoljila se s 10 milijuna.

Pažitnov je 1991. otišao u SAD. Kada je 1996. istekla originalna „Elorg” licenca, on je s Rogersom na Havajima osnovao The Tetris Company (TTC); TTC je otkupio preostala prava od „Elorga” i 1996. je i sam Pažitnov počeo zarađivati novac od svog djela.

Borba plamti i dalje. Kao što je poznato, postoje bezbrojni klonovi tetrisa s malim modifikacijama (recimo 3D-tetris) i Pažitnov smatra da te male razlike nisu dovoljne da ih kvalificiraju kao nove igre. Tako je 2010. Google na zahtjev TTC-a uklonio s Android Marketa 35 klonove igre pod drugim imenima, a slično su morale učiniti i mnoge druge tvrtke, uključujući i Apple.

Pažitnov ipak smatra da se nije upleo u zamku bogaćenja. Devet godina je radio u „Microsoftu”, ali je zasada tetris ostao njegov jedini hit. Iako danas Smartphoneovi otvaraju nove horizonte velikih zarada, on kaže da „nikada nije ozbiljno mislio o tome” jer „uvijek možete zaraditi ‘malo više’.”

 

Sreća, opasnosti i ljekovitost tetrisa

Ova priča, čija se pravna, ljudska i tehnička strana može protumačiti na razne načine, nimalo ne smeta tetrisu da i dalje donosi ljudima zadovoljstvo. Prodano je preko 70 milijuna kopija igre i, prema raznim podacima, igralo ju je od više stotina milijuna do čak milijarde ljudi. Ni gotovo 30 godina nakon kreiranja nije izgubila popularnost, što je čini pravim fenomenom.

Prototip tetrisa iz 1984. bio je urađen na zeleno-crnom monitoru sovjetskog kompjutera Elektronika-60, a kvadratići figura bili su predstavljeni uglatim zagradama []. Izvor: leningrad.su / museum

Sam Pažitnov smatra da je dao ljudima „sreću” i ne osjeća se odgovornim za mlade koji satima sjede za monitorima, jer igre smatra „jedinom konstruktivnom zabavom osim sporta”. Također, ponosi se time što njegova djeca igraju baš njegove igre.

Tvorac neke kompjuterske igre teško može poželjeti mnogo više. No to nije sve. Sreća koju tetris donosi ljudima ponekad nema granica, i Pažitnovljevo čedo izašlo je iz svijeta kompjutera i otišlo u medicinu.

Tetris je svoje tajanstvene psihološke moći, koje su neke navele da ga nazovu „igrom koja se ponaša kao virus”, pokazao još kao embrij, prije rođenja. Te moći su zapravo ometale i njegov nastanak – Pažitnov kaže da se razvoj tetrisa usporio jer sam nikako nije mogao prestati igrati probne verzije.

Ubrzo nakon dolaska na svijet, tetris je počeo ometati radnu disciplinu. Nakon što je dobio kopije igre od svog prijatelja Pažitnova, klinički psiholog Vladimir Pohilko iz Moskovskog medicinskog instituta se požalio: „Ne mogu više živjeti s tvojim Tetrisom!”. Svi su suradnici u njegovom institutu, naime, prestajali raditi ako su igru instalirali na računalima.

Iskusni psiholog se nije zbunio i problem je pretvorio u korist: inspiriran „emocionalnom dinamikom tetrisa” ostatak života je posvetio izrađivanju psiholoških testova u obliku igara. Sada živi u SAD-u i ima kompaniju Animateka koja razvija „interaktivne mentalne svjetove s pravilima”.

Pitanje kako tetris komunicira s neuronskim spletom u ljudskom mozgu postalo je ozbiljan znanstveni izazov. Na odgovor se prvi namjerio Richard Haier sa Sveučilišta Kalifornije u Irvineu, koji je skenirao mozgove igrača tetrisa i došao do vrlo zanimljivih podataka.

Tetris koji se mogao igrati na jednoj od zgrada Massachusetts Institute of Technology (MIT) 2012. Konzola s gumbima bila je instalirana ispred zgrade i u ogromnom tetrisu mogao se okušati bilo koji prolaznik. Izvor: Chris Devers

Na primjer, mozak zahtijeva manje energije za više i brže razine tetrisa nego za niže. Kako to? Početak igranja tetrisa utječe na naglo intenziviranje metabolizma cerebralne glukoze. Ali, igra trenira mozak da ne koristi neefikasnu sivu masu: nakon par mjeseci treninga, učinkovitost igrača se višestruko povećava, a metabolizam glukoze se vraća u normalu. Stoga tetris, prema ovom istraživaču, predstavlja „metaforu kreativnosti i invencije”, na koju se svode sve ljudske mentalne aktivnosti.

Na primjer, mozak zahtijeva manje energije za više i brže razine tetrisa nego za niže. Kako to? Početak igranja tetrisa utječe na naglo intenziviranje metabolizma cerebralne glukoze. Ali, igra trenira mozak da ne koristi neefikasnu sivu masu: nakon par mjeseci treninga, učinkovitost igrača se višestruko povećava, a metabolizam glukoze se vraća u normalu. Stoga tetris, prema ovom istraživaču, predstavlja „metaforu kreativnosti i invencije”, na koju se svode sve ljudske mentalne aktivnosti.

Druge aspekte ističe Tom Stafford u svom autorskom članku o „psihologiji tetrisa” objavljenog na BBC-ju. On smatra da je moć tetrisa zasnovana na (1) dubokoj psihološkoj potrebi za „(o) čišćenjem” – čiju funkciju u igri ima uklanjanje popunjenih redaka, (2) neprestanom nizu nedovršenih zadataka, (3) činjenici da svaki neriješeni zadatak ujedno predstavlja i svoje vlastito potencijalno rješenje i (4) činjenici da svaki od tih problema – za razliku od stvarnog života – sada navodi na akciju. Stoga je Tetris „pametni parazit” koji koristi najosnovnije zadovoljstvo ljudskog uma.

Sila kojom tetris nagoni stotine milijuna ljudi da iz kaosa prave red u neprestanom ciklusu malih zadataka koji nikada ne dosade dovela je i do toga da se razmotre ideje o korištenju ove igre u liječenju psihičkih bolesti. Najperspektivnije istraživanje na tu temu obavljeno je na Oxfordu, gdje su liječnici došli do ohrabrujućih rezultata u prevenciji posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) igranjem tetrisa.

A što o svemu ovome misli autor? U intervjuu za online magazin Wired Pažitnov kaže: „Mnogi kažu [da je Tetris „farmatronik” - elektronički opijat], ali on je po meni više poput glazbe. Igranje igara je vrlo specifično ritmičko i vizualno zadovoljstvo. Za mene je tetris kao pjesma koju pjevate i pjevate u sebi, i ne možete prestati.”

Izvor: Ruski vjesnik