Teolozi mržnje

Ako išta/itko dođe glave Bijednoj Našoj kao državi koja bi vladavinom prava i institucionalnim redom mogla imati smisla na civiliziranom, demokratskom dijelu globusa, bit će to hrvatski vehabije. Nacionalni talibani, ako je nekom razumljivije tako pojmiti kobnu zauzetost skupina “domoljuba” i “pravih Hrvata”, koji već godinama operacionaliziraju ideologiju kaosa i nereda. Zadnjih nekoliko mjeseci osobito žestoko i ciljano eskalira govor mržnje, umjetno razbuktavanje psihoze ratnog stanja. Do otvorenog pozivanja na oružje i, valjda, građanski rat.

Studentski kapelan zagrebački, po nacionalističkom ekstremizmu i svjetonazorskom konzervativizmu poznati salezijanac don Damir Stojić, slavio je Polnoćku u šatorskoj “katedrali” pred Ministarstvom hrvatskih branitelja. Ne slučajno, molitvu je u svetoj noći zamijenio lažima, protusrpskom mržnjom i pokličem: “Rat nije gotov!” Izvijestio je “hrvatske branitelje” kako “i nakon 20 godina” upravo dolaze s “one strane Dunava” srbijanski ginekolozi “ubijati hrvatske bebe” u Vinkovačkoj bolnici. Tamošnji su liječnici, kaže, “po katoličkoj savjesti” odbili obavljati pobačaje. Dakako da je to debela, ciljano smišljena laž.

Odvratno ekstremistički govor mržnje začinio je podsjećanjem kako su Srbi i prije dvadeset godina “dolazili preko Dunava” ubijati u Hrvatskoj, “ali smo onda znali tko puca, zašto puca i odakle puca”. Na Isusov je rođendan bačena sjena i na stotinama drugih mjesta, u katedralnim i skromnim seoskim bogomoljama, gdje su se politikantski pregrijani “duhovni pastiri” našli pozvanima nadmetati se u anatemiziranju aktualne vlasti. Sasvim bez veze s mjestom i smislom slavljenja jasličkog događaja u Betlehemu, prije 2014 godina!

Na Badnjak je pobunjenički šator na Savskoj cesti 66 u Zagrebu, znakovito, pohodio osobno zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i dopustio najteže osuđenom ratnom zločincu (pokolj u Ahmićima, BiH) Dariju Kordiću da mu ljubi ruku. Kordić se, zajedno s notornim Ljubom Česićem Rojsom, eto, “sasvim slučajno”, baš toga trenutka zatekao među ljudima koji ne znaju suvislo objasniti zašto već više od dva mjeseca na asfaltu traže kruha nad pogačom. Narogušeno društvo “braniteljske zvijezde” Đure Glogškog i družine, pokazalo s, kardinalu je Bozaniću bilo neusporedivo priraslije duhovničkom srcu od oko 400 branitelja i vjernika u ministarstvu vukovarske legende Predraga Matića Freda. Tek desetak koraka od šatorske “katedrale”, previše za kardinala.

Večernji list je nekako u isto vrijeme objavio božićni razgovor s nacionalističko-politikantski zadrtim sisačkim biskupom Vladom Košićem. Ne s nekim teologom od imena i prezimena, koji bi razumno i poučno govorio o fenomenu i recepciji Božića u aktualnom trenutku. Biskup, sasvim u skladu s evanđeoskim poimanjem vjere koju ispovijeda, poručuje predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću i premijeru Zoranu Milanoviću neka mu ne dolaze na božićnu misu, da su i spremni na obraćenje.

Ideologija kaosa i nereda, govor mržnje, huškanje na unutar/međunacionalne razdore i sukobe, permanentno podgrijavanje psihoze ratnog stanja, provociranje vanjskopolitičkim “srpskim pitanjem”… Kamo to vodi Bijednu Našu? Je li to u interesu njezinih opljačkanih i obespravljenih građana? Zar ekstremistička desna retorika i posijano sjeme zla na već zagađenoj parceli balkanskog kiflića može ratarima zla donijeti ičega dobrog? Nema šanse. Pokopat će ih vlastita mržnja.

Militantan dio Katoličke crkve – samozvana “Crkva u Hrvata”(!?) – ništa nije naučila iz dvomilenijske povijesti kršćanstva. Historia est magistra vitae? Dajte, najte… Skupina duhovničkih glava pod mitrama, umislivši si zrelost za kohabitaciju sa svakom desnom vlašću u Hrvatskoj, odnosi se s indignacijom prema sekularnoj proklamaciji u Ustavu. Od razdoblja “slavnog” ne samo političkog pobratimstva dvojice današnjih pokojnika – predsjednika države Franje Tuđmana i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića – Crkva se permanentno upinje držati Bijednu Našu na kratkoj uzici. Neprirodno i čak bezobrazno.

Činjenica o blizu 87 posto statističkih katolika u stanovništvu Hrvatske, naravno, nije nikakav razuman argument za klerikalnu agresiju na sekularnu dušu države. Također ne može biti alibi za bilo kakvu svjetonazorsko-ideološku simbiozu katoličke vjere i određenih (isključivo desnih) političkih opcija. Osobito ne za poistovjećivanje vjere i nacije. “Crkva u Hrvata”, međutim, do nosa je u politici koja se širenjem ideologije kaosa i razdora, izazivanjem nereda i retorikom mržnje najgrublje/najopasnije kocka s izglednijom budućnošću ove zemlje.

Otkako je kompromitirani i za pljačkanje vlastitog naroda prvostupanjski osuđen HDZ demagoški, za formalne javne potrebe, prepravljen u “novi HDZ” (novi? – sic) Tomislava Karamarka, ta je politička stranka krenula putem koji neće završiti dobro. Mnogi su analitičari već ispisali na toj “novoobojenoj” svjetloplavoj fasadi posprdno “Džaba ste krečili”. Pod izlikom retuđmanizacije, rehrvatizacije i redomoljubizacije, uključujući populističke slogane o lustraciji i eutanaziji crvene zvijezde petokrake, nudi se “hrvatskom narodu” ljuska bez jezgre. Obećanja bez jamstva. Program bez sadržaja. Stara politika u novom celofanu. Državna praksa kakva je Bijednu Našu i dovela na prosjački štap i međunarodno obrukala.

Ta se politika i slijepcima razobličila “spontanim” događanjem “nezadovoljnog” naroda na traktorskim barikadama, blokiranim prometnicama, štrajkom bijelih kuta, čekićanjem ćirilice i huliganskim atakom na državne čelnike i diplomatski zbor u Vukovaru… Napokon i primitivnom im provizacijom kijevskog Majdana pred Ministarstvom hrvatskih branitelja, za koji još nitko živ ne zna kako će završiti. Kolovođe svih tih “spontanih” provala “ogorčenja ovom nesposobnom i protuhrvatskom vlašću” ili su članovi “novog HDZ-a”, ili su njegovi spavači u kojekakvim udrugama i institucijama ili ni ne kriju od javnosti tko su im instruktori i logističari iz ZNA SE družine. Klijentelistička struktura koja na razne načine životno ovisi isključivo o “novom HDZ-u”, odnosno njegovom šefu.

U tom su kolu i “Crkva u Hrvata” i dio najpovlaštenijih čelnika nekih od 1276 veteranskih udruga (šest ih organizira kampiranje na Savskoj 66), koji obmanama o smanjenju “stečenih prava” manipuliraju braniteljskom populacijom. Sve se svodi na borbu za vlast “novog HDZ-a” i njegovih klijentelističkih partnera, a Karamarko se već vidi Angelom Merkel u hrvatskom opet kancelarskom sustavu. Već mu se izlizao jezik od zahtjeva za prijevremenim izborima i danonoćnog opetovanja o “ovoj nesposobnoj i protuhrvatskoj vlasti”, koja “vodi zemlju u propast”. Sjaši Kurta da uzjaši Murta!

Sva je tragikomedija Bijedne Naše u tome što već četvrt stoljeća trpi teror nesavjesnih, nemoralnih i kriminogenih “velikih Hrvata” i “domoljuba”, koji floskulama, demagogijom i izmišljenim nacionalnim mitovima uporno mažu oči građanima. Ideologija kaosa, razdora, govor mržnje, netrpeljivost… na djelu su kada razum trokira. Tko zna, vidjet će se uskoro je li već i sasvim blokiran. Bijedna Naša nikad u prošlih četvrt stoljeća nije bila više/opasnije socijalno raslojena, politički i vjerski devastirana i u sebi ideološki suprotstavljena.

h-alter