Talijanska La Stampa je 29. prosinca 2014. objavila jedan izuzetno važan članak (1), odnosno, osvrt Georga Sorosa, poznatog magnata i finnacijskog špekulanta, 84-godišnjaka koji je bio u središtu gotovo svih skandala proteklih desetljeća. Soroseva razmišljanja su objavljena pod naslovom „Zašto pomoći Ukrajini!“, posebno su važna, budući da taj čovjek, prema Williamu Engdahlu, želi postati vlasnik Središnje banke Ukrajine i zagospodariti financijama te nesretne zemlje (2).
George Soros – „Zašto pomoći Ukrajini!“
Izvršivši invaziju na Ukrajinu u 2014., Rusija je uputila značajan izazov vrijednostima i načelima EU i sustavu pravila koja su čuvala mir u Europi od 1945. Ni lideri ni građani Europe nisu u potpunosti svjesni razmjera tog izazova, a kamoli da znaju kako se nositi s njim. Putinov režim se temelji se na snazi, koja se očituje u represiji u zemlji i agresiji u inozemstvu. Međutim, on je uspio dobiti taktičku prednost, barem u kratkom roku, nad Europskom unijom i Sjedinjenim Državama, jer su odlučili izbjeći izravan vojni sukob s Rusijom. Prekršivši svoje obveze utvrđene sporazumima, Rusija je anektirala Krim i uspostavila separatističke enklave u regiji Donbas, u istočnoj Ukrajini.
Kad se prošlog ljeta činilo se da će ukrajinska vlada dobiti rat u Donbasu, Putin je naredio redovnim oružanim snagama Rusije da izvrše invaziju. Pripreme za drugu fazu vojne akcije su započele u studenom, kada je Putin separatistima poslao nove kolone oklopnih vozila i vojnika. Nažalost, potpora Zapada Ukrajini u tom napadu je bila samo prividna. Jednako zabrinjavajuće je što svjetski lideri ne pokazuju volju da pruže novu financijsku potporu Ukrajini. Prema tome, čak i sama prijetnja vojnom akcijom može biti dovoljna da izazove ekonomski kolaps Ukrajine.
Izgleda da Putin u rezervi ima perspektivan dogovor. Rusija obavlja svoj dio posla u borbi protiv Islamske države – na primjer, ali ne isporučuje sustave S-300 Siriji, dakle čuva premoć američkog zrakoplovstva na nebu. U zamjenu za to, SAD ostavlja Rusiju da nadzire takozvano „svoje strano dvorište”. Ukoliko Obama odluči prihvatiti takav sporazum, cijela struktura međunarodnih odnosa će se opasno mijenjati u korist uporabe sile. Bila bi to tragična pogreška. Kolaps Ukrajini će biti veliki gubitak za NATO i, posredno, za EU i SAD. Pobjednica Rusija će predstavljati ozbiljnu prijetnju baltičkim zemljama, koje imaju veliku populaciju etničkih Rusa. Umjesto da sad pomogne Ukrajini, NATO će se kasnije morati braniti na svom tlu, a tek tada će EU i SAD otkriti da je stigla opasnost zbog koje su bili toliko zabrinuti i koju su izbjegavali, a to je izravna vojna konfrontacija s Rusijom.
Prijetnja kohezijske politike Europske unije je još ozbiljnija od vojnog rizika. Kriza eura je zajednicu suverenih država pretvorila u zajednicu zemalja vjerovnika i dužnika, u kojoj se dužnici bore kako bi se zadovoljili uvjete nametnute od strane vjerovnika. To je ta unutarnja slabost koja je dopustila Rusiji da se nametne kao snažan suparnik EU. Napad Rusije na Ukrajinu je neizravno napad na EU i njezina načela i nije prikladno za zemlju, ili zajednicu zemalja, ratovati oko nametanja fiskalne discipline u ovom trenutku, kao što to čini EU. Svi raspoloživi resursi trebali biti posvećeni zajedničkom cilju, čak i ako to znači negativnu financijsku bilancu.
Sreća je za Europu da se njemačka kancelarka Angela Merkel, u pogledu opasnosti od Rusije, ponašala kao pravi lider Europske unije. Prvo je pristala na sankcije, koje su se pokazale korisnima, iako su bile izazov za njemačke javne i komercijalne interese. No, Njemačka je zemlja koja više od bilo koje druge podupire potrebu fiskalne štednje i Angela Merkel mora razumjeti kontradiktornu prirodu tih pozicija. Sankcije protiv Rusije su potrebne, ali oni nisu bez posljedica. Depresivni utjecaj sankcija pogoršava recesiju i deflatorne snage koje su već prisutne. Umjesto toga, bolje je pomoći Ukrajini da se obraniti protiv ruske agresije, što će imati stimulirajući učinak i na Ukrajinu i Europu. Ukrajina hitno treba injekciju likvidnosti, kažu 20 milijardi eura, uz obećanje da će dobiti i više, ako bude potrebno, kako bi se izbjegao financijski kolaps. Međunarodni monetarni fond je mogao osigurati ta sredstva, ako EU obeća dati svoj financijski doprinos.
Stvarni troškovi Ukrajine će ostati pod nadzorom MMF-a i moraju se provesti duboke strukturne reforme. U Ukrajini postoji još jedan faktor za EU: nova vlast u zemlji se pokazala spremnom obračunati se s korupcijom, lošom državnom upravom i lošom politikom prethodnih vlada. U stvari, vlada u Kijevu je već razvila detaljnu strategiju za smanjenje za više od pola potrošnje plina u kućanstvima, s ciljem uklanjanja korumpiranih monopolista u Naftogazu i želi okončati energetsku ovisnost Ukrajine o Rusiji.
“Nova Ukrajina” je odlučno proeuropska i braneći sebe ona brani i samu Europu. Neprijatelji Ukrajine nisu samo Putinova Rusija, nego i njihova birokracija i financijska oligarhija koja je nevjerojatno jaka, a to Ukrajina ne može učiniti sami. Podrška u 2015. „novoj Ukrajini“ je daleko najprofitabilnija investicija koju EU može učiniti. To bi također moglo pomoći EU da vrati duh zajedništva i zajedničkog prosperiteta koji je doveo do njenog stvaranja. Spašavajući Ukrajinu, EU bi također mogla spasiti samu sebe.
George Soros
Što reći čitajući sve navedene besmislice? Pozivati EU, SAD i NATO da interveniraju sada i da se bore protiv „već prisutnih ruskih hordi u Ukrajini, kako bi se spasile europske vrijednosti“, ili da „EU pronađe načina kako da zajedno s MMF-om da Ukrajini 20 milijardi, pa i više, eura pomoći, jer se nova vlada grčevito bori protiv korupcije, oligahije i birokracije, a to ne može sama i bez pomoći“, stavrno nema potrebe komentirati. Osvrt Georga Sorosa, kojega inače svi drže za velikog stratega, ovog puta liči na budalaštine koje smo navikli čuti od senatora Johna McCaina i njemu sličnima.
 |
| Jedna od rijetkih fotografija prve predizbone kampanje Barcka Obame |
Dalje, George Soros je postavio Baracka Obamu za predsjednika, pravnika iz Chicaga koji je“ svojom elokventnošću i govorničkim sposobnostima zadobio je status najvećeg osvježenja i nade Demokratske stranke“. Postoji li itko tko vjeruje u ovu budalaštinu? Možda i da, ali isto tako je uprvo George Soros bio vječno prisutan prvih dana Obamina „političkog probitka“ i kada Soros kaže „kako se nada da će Obama…“, on već zna što će zapovjediti svom odabraniku i koje će poteze vući Washington.
Iza ovog članka se nanzire kandidatura Georga Sorosa kao čelnika Središnje banke Ukrajine. On nije jedini, ali je vlada u Kijevu već zarobljena s njegovim kandidatima, od kojih su neki i opskurni likovi, kao bivši ministar zdravstva Gruzije (koji je uništio javno zdravstvo te zemlje), koji sad tu funkciju obnaša u Ukrajini, potom „američka ministrica ukrajinskih financija“ i drugi (3). Osvjedočeni filantrop, dakle, poziva na preventivni rat protiv Rusije na teritoriju Ukrajine (toliko o njegovom čovjekoljublju i ljubavi prema Ukrajincima).
Dakle, prema Sorosu su „Rusi zločinci koji će napasti svijet ako se ne spasi Ukrajina“, a vlada u Kijevu će, bez obzira na časne pojedince, „pokrasti sav novac koji dobije i kontrolu nad financijama te zemlje treba dati geniju, čovjeku koji može trošiti novac europskih poreznih obveznika za dobrobit nas, demokracije i vladavine prava“, to jest – njemu.
Unatoč dramatičnom stanju u zemlji, u osnovi je Ukrajinski BDP i dalje oko stotine milijardi eura, a više desetaka milijardi eura treba baciti baci u bezdan duga, očito na teret poreznih obveznika Europe, nikako na teret Sorosevih fondova. Soros u ukrajinskim financijama bi doslovno bio kao lisica u kokošinjcu.
1. George Soros: Perché aiutare l’Ucraina
- William Engdahl: Soros as Kiev’s Central Banker and Ridiculous US Laws
http://journal-neo.org/2014/12/28/soros-as-kiev-s-central-banker-and-ridiculous-us-laws/
- Američka ministrica ukrajinskih financija silom nametnula proračun kojim se krši sporazum između Ukrajine i EU
http://voxbblog.blogspot.com/2014/12/americka-ministrica-ukrajinskih.html