Adrian Montgomery: Kako Walmart obučava svoje upravitelje

Hrabri radnici Walmarta, članovi organizacije OUR Walmart, tvrde kako je strah glavna stvar koja sprječava njihove kolege zaposlene u maloprodaji da se organiziraju. Kao pomoćnik upravitelja jedne od Walmart trgovina, otkrio sam kako se upravitelje obučava da nadničarima utjeraju strah u kosti.

Kada sam se prije četiri godine zaposlio, novi pomoćnici upravitelja morali su završiti osmotjednu obuku. Dobili smo 500 $ na potrošačkoj kreditnoj kartici za plaćanje dnevnih obroka, nakon čega su nas pospremili u hotel, uz slobodne vikende za odlazak kući.

Mislio sam da ćemo proći ubrzan tečaj povijesti Walmarta kako bismo se potom posvetili savladavanju računalnih sustava, politikâ firme, raspoređivanja ljudi. Bio sam debelo u krivu. Zapravo, u tom sam se trenutku nalazio na početku osmotjedne indoktrinacije koja me trebala podučiti kako je Walmart firma u kojoj su uvjeti rada bez premca najbolji, te kako uočiti zaposlenika koji u to sumnja. Od mene se očekivalo da budem sretan u svakom trenutku.

Obuka se održavala u „Trgovinama za edukaciju“. Pomoćnici upravitelja bili su novi zaposlenici u Walmartu, poput mene, dok ih je otprilike trećina promaknuta iz postojećeg kadra firme.

Edukacijske aktivnosti obuhvaćale su i walmartski pozdrav. Svakoga bismo jutra, kao i ostali poslušni zaposlenici trgovine, sudjelovali u pozdravu. Nekoliko bi ljudi ustalo i pročitalo dnevne stavke, nakon čega bi krenulo skandiranje – „’Ajmo svi, W-A-L-M-A-R-T“, dok bi im ostatak ljudi u prostoriji odgovarao izvikujući pojedina slova. Tada je Wal-Mart u imenu još uvijek imao povlaku, pa bi između slova L i slova M povikali, „’Ajmo crtica!“, našto bi svi zavrtjeli stražnjicom.

U najmanju ruku, moglo bi se reći da nisam bio baš oduševljen kada god bi došao red na mene da povedem, što je višim slojevima uprave zasigurno poslužilo kao rani indikator pri procjenjivanju tko je, a tko nije prikladan materijal za Walmart.

Većinu smo danâ gledali video snimke u kojima su nam generalni direktori objašnjavali koliko smo dobar izbor napravili došavši raditi u Walmart. Drugi su video materijali prikazivali ljude koji se sada nalaze na visokim rukovodećim pozicijama u Bentonvilleu (Arkansas), no koji su još u svojim mladim danima započeli karijeru na blagajni.

Svi smo na čitanje dobili knjigu Sama Waltona naziva Sam Walton: Made in America. Dodijeljeno nam je 15 do 30 minuta dnevno za čitanje u tišini, ili si umjesto toga mogao pomagati u trgovini. Bio sam među rijetkima koji su odabrali skupljati kolica po parkiralištu ili pomoći pri istovaru u stražnjem dijelu trgovine. S obzirom da je Trgovina za edukaciju također bila i prodavaonica u kojoj ću biti zaposlen, htio sam iskoristiti priliku da se upoznam s radnicima i drugim upraviteljima. Zanimalo me može li mi itko reći koja je funkcija pomoćnika upravitelja jer se u učionici nije moglo previše čuti o toj temi.

Na rasporedu je bilo i sedam dana anti-sindikalnih radionica. Iako ih nisu tako nazivali, u osnovi smo se u sklopu njih bavili metodama identificiranja potencijalno buntovnih zaposlenika.

Posvetili smo cijeli dan fraziranju, razmatranju na koji način zaposlenici koriste riječi, i na koje ključne riječi obratiti pozornost. Računalni test sastojao se od igre „uoči uljeza“. Pokazali bi vam štopericu i dio ekrana iz kojega bi iskakale različite, računalom ili rukom izrađene obavijesti. Jedna je od njih glasila „Odbor za proslavu rođenja djeteta, 26. siječnja u 20:00h“. Na drugoj je stajalo „Švedski stol srijedom cijeli dan u sobi za odmor, donesite klopu“. Koja bi od ovih obavijesti trebala uznemiriti upravu?

„Odbor za proslavu rođenja djeteta“. Zbog upotrebe riječi „odbor“, upravitelj bi bio zadužen pronaći osobu koja je izradila obavijest, saznati zašto je upotrijebljena upravo ta riječ, te procijeniti povlači li taj postupak tek upozorenje ili pismenu prijavu. Ako bi pak upravitelj trgovine pronašao obavijest, gotovo bi sigurno došlo do pismene prijave. Nazivali su to nepropisnim walmartskim jezikom, nedostojnim zaposlenika Walmarta – radi se o riječima poput „odbor“, „organizirati“, „sastanak“. Čak je i riječ „dobrovoljac“ bila sumnjiva, a na spomen riječi „grupa“ podizale bi se obrve.

Najveći dio naših materijala za čitanje i edukaciju sastojao se od anti-sindikalne obuke. Prikazivali su video materijale u kojima su nam objašnjavali zašto su sindikati loši, te kako su oni u Walmartu ponosni što u vlastiti sustav ne pripuštaju sindikate. Puštao sam da mi sve to uđe na jedno uho, a izađe na drugo. Osjećao sam da bih izdao svoje sindikalno aktivne roditelje kada bih tome posvetio i pet minuta svoje pažnje.

Istina, osigurana nam je edukacija u sprječavanju štete u trajanju od dan i pol. Kako uočiti kradljivce, što se događa ako uhvatimo zaposlenika u krađi, kao i rutinsko sprječavanje štete. Doveli su okružnog upravitelja za sprječavanje štete čiji je tridesetominutni govor trebao u naše kosti utjerati strah od Sama Waltona. Priopćio je vježbenicima kako će se, ukoliko dozna da smo nekome dopustili da se provuče, pojaviti u našoj trgovini s otkaznim pismom u ruci.

Ni jedan dio tog osmotjednog ispiranja mozga nije bio usmjeren k tome da vam pomogne pri obavljanju vašeg posla pomoćnika upravitelja. U suštini, više je nalikovalo policijskoj akademiji, uvježbavanju upravitelja da budu Walmartovi policijski službenici. Bili smo obučavani da sijemo strah među radnicima nadničarima. Ako prekoračite granice dopuštenog, gubite posao.

Nakon diplome (improvizirali su i svečanost dodjele) nisam imao pojma od čega se točno sastoji moj posao. Morao sam od drugih pomoćnika upravitelja u svojoj trgovini naučiti kako se služiti skenerom artikala, kako složiti raspored svojih odjela, kao i druge operativne stavke koje nisu bile pokrivene obukom. Jedino što sam naučio tijekom obuke jest kako se pred mušterijama i svojim podređenima pretvarati da sam zadovoljan.

Edukatori su nam objasnili da se pomoćnici upravitelja smiju družiti ili ići na pauzu jedino s drugim pomoćnicima upravitelja, ne s radnicima nadničarima, ni s kolegama upraviteljima, niti s upraviteljem trgovine. Tijekom svojega zaposlenja, većinu bih vremena odlazio u zalogajnicu s kolegom koji je također bio pomoćnik upravitelja. Ako bih ostao na ručku, isključio bih svoj walkie-talkie, i družio se te razgovarao s kolegama u prostoriji za odmor. Na to se gledalo s neodobravanjem.

Jedan dan edukacije bio je posvećen odijevanju. Postojala su zasebna pravila za odijevanje sukladno poziciji u hijerarhiji. Pomoćnici upravitelja i oni iznad njih morali su nositi plavu košulju s ovratnikom. Ako nemate ovratnik, gubite posao.

Radnici nadničari imali su veću slobodu pri odijevanju i nisu bili primorani nositi košulju s ovratnikom. Uprava mora nositi khaki hlače; nadničari mogu nositi jeans. Jednom sam prilikom čuo edukatora kako komentira: „Radnici plaćeni po satu vjerojatno si, čak ni s popustom, ne mogu priuštiti khaki hlače“.

Koliko je Walmart anti-sindikalno nastrojen? Odjenuo sam UAW[*] jaknu koju mi je kupila majka. Kada sam u njoj došao na posao, upravitelj trgovine provalio je u moj ormarić i zaplijenio je, uz objašnjenje kako bi mogla uzburkati duhove, a mene zapisao zbog ponašanja nedostojna jednoga zaposlenika Walmarta. Obratio sam se Odjelu za ljudske resurse, no uzalud. Walmart tvrdi kako zastupa politiku otvorenih vrata, međutim, a tomu su svjedočili i članovi OUR Walmarta, ona su ipak za većinu nas zatvorena.

Prije moga zaposlenja u najvećem svjetskom lancu trgovina, radio sam za njegova konkurenta, firmu prijateljski nastrojenu prema sindikatima s američkog srednjeg zapada, na istoj upraviteljskoj poziciji. Razlike su bile zapanjujuće. Nije predstavljalo problem da ja, kao upravitelj, izađem na nekoliko piva s drugim zaposlenicima. Radnici nadničari zaposleni kod konkurencije sindikalno su organizirani. Kada se kao upravitelj držite ugovora, vaše ispunjavanje tjednih rasporeda prava je milina!