Vođa kubanske revolucije, Fidel Castro, poslao je poruku Savezu sveučilišnih studenata povodom 70. obljetnice njegovog upisa na Sveučilište u Havani. Pismo je javno objavljeno u službenom glasilu Komunističke partije Kube, Granma i njime su opovrgnute glasine o Kastrovoj smrti, ali je na kraju pisma pojasnio što znače pregovori između SAD-a i Kube za narode Latinske Amerike, sve narode svijeta, ali i sam američki narod.
Dragi kolege
Od 2006. godine, zbog mog zdravstvenog stranja nemam vremena ni snage potrebnih da ispunjavam svoju dužnost , kao što sam imao na dan kada sam prije 70 godina, 4. rujna 1945. godine, ušao u ovo Sveučilište, te sam podnio ostavku u mom uredu.
Čovjek koji nije bio sin radnika, niti lišen materijalnih i društvenih dobara, te relativno ugodno živio, a nekim se čudom obogatio, te postao najbogatiji Amerikanac s imovinom vrijednom gotovo 100 milijardi dolara, izjavio je za jednu novinsku agenciju u četvrtak 22. siječnja da će povlašteni sustav proizvodnje i distribucije bogatstva generaciju za generacijom siromašne pretvarati u bogate.
Još od vremena antičke Grčke, prije gotovo 3000 godina, Grci su bili sjajni u gotovo svim djelatnostima: fizika, matematika, filozofija, arhitektura, umjetnost, znanost, politika, astronomija i drugim granama ljudskih znanosti ljudski. Grčka je, međutim, bila zemlja robova koji su obavljali najteže poslove u poljima i gradovima, a oligarhija je pisala i filozofirala. Prva utopija je također napisana u njih.
Obratite pažnju na poznati koncept, globaliziranog i slabo paspoređene podjele dobara na planeti Zemlji, gdje mnogi nemaju ni ono najosnovnije, a ostali imaju toliko da ne znaju što će s tim. Usred glavnih velikih prijetnji i opasnosti od ratnog kaosa govori se o raspodjeli financijskih sredstava i raspodjeli društvene proizvodnje. Svjetska populacija je između 1800. i 2015. narasla s jedne na sedam milijardi ljudi. Hoćemo li riješiti potrebe hrane, zdravlja, vode i stanovanja populaciji koja će se uvećati tijekom sljedećih 100 godina?
No, ostavljajući po strani te zagonetne probleme, Sveučilište u Havani, u dane kada sam prije gotovo tri četvrtine stoljeća ušao ovu dragu i prestižnu instituciju, bilo je jedino koje je postojalo na Kubi.
Usput, kolege i profesori, moramo se sjetiti da danas imamo više od pedeset centara visokog obrazovanja diljem zemlje.
Kada sam dobio pozivnicu da otvorim 70. obljetnicu svog stupanja na sveučilište, bio sam zauzet raznim temama, odlučio sam se odmoriti, ali vas ovim putem podsjećam na ta vremena.
U tim godinama sam pod utjecajem Marxa više i bolje razumio čudan i složen svijet u kojem svatko od nas mora živjeti. Unatoč buržoaskim iluzijama, čiji su pipci uspjeli zahvatiti mnoge studente, sa žarom koji sam posjedovao postavljao sam sebi duga i beskrajna pitanja.
Još jedan genij revolucionarne akcije, osnivač Komunističke partije, bio je Lenjin. Dakle, nisam oklijevao ni sekunde, kada sam prisustvoao na suđenju u Moncadi, izjavio pred sucima i desecima visokih časnika Batiste da smo bili čitatelji Lenjina.
O Mao Ce Tungu nismo govoriti, jer još nije bio završio socijalističku revoluciju u Kini.
Imajte na umu da revolucionarne ideje uvijek moraju biti na oprezu i da se moraju širiti među čovječanstvom
Priroda nas uči da je desetke milijardi svjetlosnih godina života u svim njegovim pojavnim oblicima uvijek bio predmet najnevjerojatnijih kombinacija materije i zračenja.
Osobni pozdrav predsjednika Kube i američkog predsjednika dogodio se na pogrebu Nelsona Mandele, dobrome i uzornom borcu protiv apartheida, koji je bio prijatelj s Obamom.
Dovoljno je reći da su godinama prije kubanski vojnici porazili jaču rasističku vojsku Južne Afrike, koju je vodila bogata buržoazija s ogromnim gospodarskim resursima. To je priča koja je već napisana. Južna Afrika je tada posjedovala financijska sredstva cijelog kontinenta, posjedovala je nuklearno oružje koje im je dala rasistička država Izrael, na temelju sporazuma između njih i predsjednika Ronalda Reagana. Tadašnji američki predsjednik je Izrael ovlastio da se Južnoj Africi dostave uređaji za korištenje takvog oružja kako bi se gađali kubanski vojnici i snage Angole koje su branile svoju republiku protiv rasističke okupacije. Bez obzira na mirovne pregovore, Angola je napadnuta od strane snaga apartheida s nasposobnijom i najopremljenijom vojskom u Africi.
U takvoj situaciji nije bilo mogućnosti za mirno rješenje. Htjeli su likvidirati Narodnu Republiku Angolu i Južna Afrika je iz bivše baze NATO saveza Cuito Cuanavale htjela okupirati susjednu zemlju pod svaku cijenu.
Tu bahatu zemlju smo konačno prisilili na mirovni sporazum kojim je okončana vojna okupacija Angole i došao kraj apartheidu u Africi.
Afrički kontinent se morao osloboditi od nuklearnog oružja, a Kuba se po drugi put morala suočiti s rizikom od nuklearnog napada.
Kubanski vojnici su se kasnije časno povukli iz Afrike, a onda je došlo posebno razdoblje mira, koje je trajalo više od 20 godina, ali bez podizanja bijelu zastavu, što nikada nismo i nećemo učiniti.
Mnogi prijatelji Kube poznaju uzoran stav naših ljudi, a ja ću svima ukratko objasniti moj stav.
Ne vjerujem američkoj politici, niti sam ikada razmijenio jednu riječ s njima, ali to ne znači da sam za odbacivanje mirnog rješenja sukoba i odbacivanja opasnosti od rata. Braniti mir je dužnost svih nas. Trebamo mirno i pregovaračko rješenje problema između Sjedinjenih Američkih Država i ljudi i naroda Latinske Amerike, ali koje ne uključuje silu. To rješenje mora biti u skladu s međunarodnim načelima i standardima. Uvijek ću braniti suradnju i prijateljstvo sa svim narodima svijeta, uključujući i one naših političkih protivnika. To je ono na što sve pozivam.
Predsjednik Kube je poduzeti odgovarajuće korake u tom smislu i za to ima ovlasti od strane Narodne skupštine i Komunističke partije Kube.
Zbog ozbiljnih opasnosti koje prijete čovječanstvu danas treba postupati u skladu s dostojanstvom, braniti prava ljudi i ne isključivati bilo koju zemlju.
U tom duhu sam se borio i dalje ću se boriti do posljednjeg daha.
Fidel Castro Ruz
- 01. 2014. Havana
Kuba