> U znak otpora prema neofašizmu u Zagrebu osnovana Antifašistička liga
O planovima novooformljene Udruge pitali smo jednog od utemeljitelja, splitskog povjesničara Dragana Markovinu.
Možete li ukratko iznijeti glavne povode za današnju osnivačku skupštinu, vi već imate Povelju? Imate li i stav o Domovinskom ratu?
Prije par mjeseci je potpisana Povelja Antifašističke lige iz koje je izniknulo današnje osnivanje udruge. Domovinski rat se u toj Povelji nije tretirao s nekom posebnom generalnom ocjenom u smislu njegova karaktera, ono što se tretiralo i što će se tretirati ubuduće je atmosfera u današnjem hrvatskom društvu koja na neki način pokušava suspendirati pravo na različite poglede u vezi s bilo čim, pa tako i o temi za koju pitate.
Riječ je o atmosferi koja prema nekim obrascima podsjeća na buđenje fašizma u tridesetim godinama prošlog stoljeća. Specifičnost danas oformljene Antifašističke lige je u tome što ona, iako ima jasan stav o prošlosti u svakom pogledu, nastaje kako bi se obračunala s lošim tendencijama u današnjem hrvatskom društvu.
Predsjednica Grabar-Kitarović je Tita nazvala diktatorom i uklonila njegovu bistu iz ureda, što kažete na taj potez?
Micanje biste s Pantovčaka ne treba nikog čuditi s obzirom na to u čijoj je režiji izvedeno. Ne možete očekivati da će netko tko je čitavu kampanju temeljio na povijesnom revizionizmu i obračunu s avetima prošlosti potpuno ignorirati kontekst koji je iznjedrio Grabar Kitarović kao predsjednicu. Ona očito ne shvaća da ona ne može predstavljati isključivo vlastito biračko tijelo i to je veliki problem. Njena je dužnost predstavljati sve građane Republike Hrvatske.
Očito je da je to micanje isključivo poruka dobrom dijelu hrvatskog društva da ga nova predsjednica i eventualni vlastodršci koji bi možda mogli pobijediti na izborima u ovoj godini, uopće ne doživljavaju kao relevantan politički faktor i kao ravnopravne građane. Čak i kad to ne bi bilo tako, potez pokazuje strahovitu količinu nerazumijevanja vlastite prošlosti. Mi Tita, kao i svakog drugog, možemo problematizirati na sto načina, ali ne može se negirati činjenica da je u mnogočemu zaslužan za antifašističku borbu i definiranje hrvatske državnosti u današnjim granicama.
Antifašizam je kao temeljna odrednica pobijedio u Drugom svjetskom ratu, vi micanjem simbola tog doba, te pobjede i utemeljenja federalne Jugoslavije pa samim tim i federalne Hrvatske, zapravo negirate zemlju kojoj ste predsjednik.
Što kažete na ocjenu da je Titova vladavina imala obilježja totalitarizma?
To je posebno zanimljivo, jer se ona istovremeno poziva na Franju Tuđmana koji se može problematizirati na isti način kao i Tito, sa stotinu drugih aspekata koji nemaju veze s utemeljenjem države, kao što su izbacivanje ljudi iz stanova i sve ono što se događalo nakon Oluje, tu su i pokušaji nekih ljudi da stvore građane drugog reda, što predsjednica očito ignorira. Ako ćete već imati pošten odnos prema prošlosti, onda treba jednako problematizirati sve bitne ličnosti iz hrvatske povijesti, a ne samo jednu.
Imate li komentar na aktualne prosvjede u Savskoj?
To je jedan sveopći cirkus. Jasno je da ne postoje nikakvi realni razlozi zbog kojih bi ta skupina ljudi trebala prosvjedovati. Naravno, bez obzira kako je došlo do toga, nikom nije drago što je bio rat i treba poštovati žrtvu ljudi koji su stradali u tom ratu. Realno gledajući, Republika Hrvatska nikad nije dovela u pitanje zaslužene privilegije ratnih invalida, međutim, ovdje se radi o dvije stvari. Jedna je da je očito riječ o instruiranoj skupini ljudi koja pokušava nelegalnim uličnim prosvjedom smijeniti vlast u ime jedne političke opcije, a s druge strane ti isti ljudi pokušavaju suspendirati pravnu državu i uvesti građane prvog i drugog reda.
Vjerujem da je jasno da je to zapravo jedina poruka tog okupljanja. Najveća je tragedija što ta okupljanja nisu naišla na adekvatan odgovor legalno izabranih vlasti u Hrvatskoj. Niti u jednoj civiliziranoj zemlji ne može netko kampirati mjesecima bez ikakvih dozvola na javnim površinama.
Vlast jednostavno nije pokazala sposobnost da se postavi i odgovori na taj problem, ona se povlači pred uličnom agresijom i tako joj daje na snazi.
Sva bizarnost tog okupljanja leži u činjenici da ta skupina ljudi protestira ispred Ministarstva branitelja tražeći neku ekstra zaštitu pa čak i proširivanje stečenih prava, ne priznajući aktualnog ministra branitelja i Vladu kao relevantnog sugovornika, dok koriste struju i infrastrukturu ispred zgrade samog ministarstva. To je potpuno suludo.
Što možemo očekivati u skoroj budućnost, u kojoj će mjeri antifašisti sudjelovati u javnom i političkom životu Hrvatske?
Mi se ovim činom, u kojem sudjeluje ovoliki broj građanskih udruga, od Saveza boraca preko manjinskih organizacija i organizacija za zaštitu ljudskih prava, napokon odmičemo od isključivo komemorativne funkcije antifašizma u javnosti.
Glavna poruka je da je danas naprosto vrijeme u kojem se treba obračunavati s neofašističkim tendencijama u hrvatskom društvu. Ja vjerujem da će ta udruga, čak i protiv volje, morati biti aktivna jer je samo njezino osnivanje reakcija na grozne stvari koje se događaju u društvu. Bojim se da će ova i sljedeća godina zahtijevati otpor jer određene strukture, prije svega radikalna desnica HDZ-a i, naravno, vrhovi Katoličke crkve, žele radikalizirati stanje u zemlji i inzistiraju na sukobu s avetima kojih u Hrvatskoj zapravo nema.
Hrvatska je već dugo suočena s raspravama o ustašama i partizanima, nije li ovo svojevrstan nastavak jedne te iste priče?
Nema to puno veze s ustašama i partizanima, i sami vidite da su u glavnim ulogama puno mlađi ljudi. Ovdje se radi o budućnosti Hrvatske, kad netko uporno naglašava potrebu da neki građani u ovoj zemlji imaju ekskluzivna prava na neke pogodnosti, zato što su bili na fronti, ili su čisti Hrvati i katolici, ili zato što sami sebe proglašavaju jedinim domoljubima, dok odbacuju različitost mišljenja, onda imate atmosferu u društvu koja daje ekskluzivno pravo jednoj skupini nad upravljanjem. Vi se zapravo susrećete s jednom totalitarnom i neofašističkom ideologijom. Ta ideologija ima potrebu revidirati povijest, jer kroz reviziju umanjuje zlo koje se dogodilo.
Ako realno sagledate situaciju, nitko s te ‘imaginarne’ ili, ako želite, razbijene ljevice, uopće ne govori o tome, već reagira na sulude revizionističke pokušaje nacionalističke desnice. Tu već postoji predložak, desnica, ponajprije pod vodstvom Crkve krene dizati hajku o zločinima komunizma, Titu kao zločincu i o tome kako se nije smjelo govoriti da ste Hrvat i onda kad ljevica reagira, istu optužuje da se bavi nebitnim stvarima. Ljevica se time uopće ne bi bavila, kad je desnica ne bi tjerala na to. Nevjerojatno je da se ljudi još uvijek hvataju na tu priču.