Režirano šatoraško kampiranje na javnoj gradskoj površini kompromitira se samo po sebi.Vukli vraga za rep, pa najebali! Iliti, tjerali lisicu, istjerali vuka. Prostonarodno, tako je. Mjesecima već – što kaže Ante Tomić – “mekeće” izvjesni 100-postotni ratni vojni invalid Đuro Glogoški onih “pet istih rečenica”. Iritantnim glumatanjem braniteljske žrtve protuhrvatskog režima daje znati općinstvu kako je častan prvak šatoraških heroja koji su osobno oslobodili Bijednu Našu od agresije treće oružane sile u Europi, vjerojatno i u svijetu te nekoliko susjednih galaksija – srpske JNA. Kad ono, obznanio braniteljski ministar Predrag Matić Fred, bivši rasni pravaš i HOS-ovac olakšava porezne obveznike za jedva zamislivih 25. 000 kuna mjesečno! Više nego premijer ili predsjednica RH, odnosno vrijedi državi kao deset penzića s odrađenih 40 godina staža!?
Jutarnji list ekskluzivno sada podebljava taj zastrašujući podatak o veteranskim prenapuhanim prinadležnostima, koje moraju krvavo plaćati svi građani. Glogoški nazoči u šatoru na Savskoj 66 samo kad, politikantski režirano i performistički obmanjujuće, desetak minuta čita u TV-kamere napisane mu izjave za javnost. Inače, od početka šatoraške bune, neovlašteno (ako se ne računa da je kao šef udruge sam sebe ovlastio!) boravi i spava u obližnjem Zaprešiću, u raskošnoj kući za ratne vojne invalide koji dolaze na liječenje u Zagreb. U samo prva tri mjeseca ove godine, objavio je Jutarnji list, i to samo za režije (uglavnom plin) u toj kući olakšao je porezne obveznike za 8351 kunu! Više nego za cijelu 2014. godinu kada su režije iznosile 7171 kunu.
Režijski su izdaci počeli enormno rasti otkad su počeli šatoraški prosvjedi u Savskoj 66 i otkad se Glogoški “mimo pravila i potpisanog sporazuma” njegove udruge s državom uselio u zaprešićku raskoš. Uspoređujući taj plinski trošak s prosječnom potrošnjom četveročlane obitelji u stanu površine sedamdesetak četvornih metara s plinskim etažnim grijanjem i u najhladnijim mjesecima (siječanj-veljača), proizlazi da je u invalidskoj kući u Zaprešiću potrošeno najmanje dvostruko više energije. Kao da se neprekidno grijalo dan i noć sve prostorije u zgradi, s otvorenim svim prozorima i vratima, bio netko u njoj ili ne! Ni poludjeli si milijunaš ne bi dopustio energetsku rasipnost, vrijednu gotovo 3000 kuna mjesečno, ako ju mora platiti iz – vlastitog džepa!
Građani sve masovnije i mrgodnije gledaju i na šatoraše, i na njihove kolovođe i na “novi HDZ” koji im u svakom smislu drž svijeću. (Foto: Damir Senčar, Hina)Đuro Glogoški ništa ne plaća iz vlastitog džepa, dužni su drugi plaćati ceh “samoj esenciji hrvatske slobode i suverenosti”! Nije ga ni najmanje briga, kamoli da ga zbog tolikog, neobjašnjivog rasipništva muči “prigovor savjesti”, jer trošak za režije u ratno-invalidskoj kući graniči sa znanstvenom fantastikom. Hladno, kao što hladno čita napisane mu protuvladine objede i još hladnije valja besmislene razloge za smjenu troje prvih ljudi veteranskog ministarstva, ispostavlja račun Ministarstvu hrvatskih branitelja, dakle mrskom ministru Predragu Matiću Fredu, dakle državnom proračunu, dakle neimaštinom onemoćalim poreznim obveznicima i svim ostalim građanima Bijedne Naše. Molim, platite!
Ne samo Đuri Glogoškom bahatu neumjerenost u raskoši koja mu ne pripada i koju si iz moralnih, ako već ne zakonskih prava ne bi smio prisvajati. Molim, platite! – odnosi se i na znatne troškove kemijskih zahoda uz cirkuski aranžiran šator na Savskoj 66, jer i prosvjedno sranje i pišanje plaćaju svi građani RH. Svi građani plaćaju i potrošene kilovate za šatorske grijalice, rasvjetu…, žicom priključene na električno brojilo u Ministarstvu od kojega, vidi prozirne gluposti, tako napadno zazire i sama “žena iz naroda”.
Država protiv države? Službena Bijedna Naša protiv same sebe!? Ma, kakva glupost, pomrčina uma! Ako je tako, a jest, ministar Matić Fred ima pravo kad ne želi rizikovati glavu, pentrajući se na Pantovčak po tako gustom mraku. Neki “domoljubi” od povjerenja, već izvježbani u istrebljivanju hrvatomrzaca kamom preko grkljana i metkom u potiljak, lijepu su ga upozorili što ga čeka. I članove njegove obitelji, pride. Kako je mogao dati na sva javna zvona tih 25 000 kuna Đure Glogoškog, 3800 kuna (plus zdravstveno i socijalno) njegovoj supruzi, kad to građani ne smiju znati. Što porezne obveznike briga tko sve kemijski sere i piša o njihovom trošku, grije se i političko-crkveni kič aranžira betlehemskom iluminacijom! “To je nama naša borba dala; jedan je pao – i drugi će!”
Mogao je “prezaslužan” domovinski junak Glogoški spavati i u predsjedničkom apartmanu ekskluzivnog Sheratona, jer se onda iz pristojnosti ne bi u njega uselila “žena iz naroda”, globalno poznata po tome da umije i musti stoku sitnog i krupnog zuba. Mogao je, ali mu to onda ne bi platili porezni obveznici, nego bi morao zavući ruku u vlastiti džep. Imao bi otkud platiti. U Sheratonovom bi ga predsjedničkom visokokategorniku brže i lakše pronašli novinari. Kako bi onda mogao – kao iz zaprešićke vilinske hladovine – toliko dugo razastirati dimnu zavjesu prijetvornosti i obmana? Smrtni je grijeh pokazati javnosti da braniteljska žrtva protuhrvatskog režima i ikona zanemarenog domovinsko-ratnog digniteta i dostojanstva ne cvokoće zubima u šatoru u Savskoj 66. Ne mrzne u vreći za spavanje podstavljenoj kartonom na uličnom asfaltu, nego politikantski glumata.
Zadnjih je dana ožujka nastala svojevrsna panika među šatorašima zbog objavljivanja u Jutarnjem listu i Indexu.hr istine o Đuri Glogoškom i njegovom društvu, koje ih prikazuju u krajnje nečasnom kontekstu. Što vrijeme više prolazi, režirano se šatoraško kampiranje na javnoj gradskoj površini kompromitira samo po sebi. Otkrivaju se politikantski inspiratori, uloga “novog HDZ-a” (novog? – sic) u zloporabi braniteljske populacije radi osvajanja vlasti, neutemeljene političke ambicije intelektualno nedoraslih i nesavjesnih pojedinaca, raspliće se cijela logistička mreža skupina i opcija koje se trse desnim atakom na demokraciju i sekularnost reciklirati državu po mjeri mitologizirane nacije i dozirane slobode.
Potvrda svojevrsne panike među šatorašima je i najava njihovog sudruga Marka Radoša da će “prosvjednici” tužiti sudu Jutarnji list i internetski portal Index.hr “zbog širenja mržnje”. Kakve mržnje!? Novinarima je profesionalna dužnost, u opisu im je posla objaviti istinu o ljudima i događajima, a građani imaju pravo doznati tu istinu. I iz javnih medija. Pogotovo o šatorašima i njihovim vođama! I pogotovo zato, što cijeli taj nečasni performans izvode pred očima cijele domaće i strane javnosti. O trošku svih građana Bijedne Naše. To odavno više nije privatna stvar nekog politikantskog scenarista, subverzivne skupine i nekolicine indoktriniranih operativaca.
Drugi je par rukava, što je sav taj kvazipolitički šatorski cirkus otišao predaleko, a scenaristima nije donio očekivane učinke. Vlast nije pala niti će pasti do redovitih parlamentarnih izbora, pa šatoraši komotno mogu nastaviti proljetovati, ljetovati, jesenovati i opet zimovati na zagrebačkom asfaltu. Građani sve masovnije i mrgodnije gledaju i na šatoraše, i na njihove kolovođe i na “novi HDZ” s Tomislavom Karamarkom, koji im u svakom smislu drže svijeću. Više ni jedni, ni drugi niti treći ne znaju kako se izvući iz živog blata u koje su (ne)svjesno upali. Novinarske ekskluzive o Đuri Glogoškom, doduše, nisu posljednji čavao u lijes nasilnog/uličnog rušenja demokratski izabrane vlasti, ali jesu dodatan mlinski kamen o vratu kvazipolitici koja želi hipnotizirati građane primitivnim cirkusima.
Jesu li to časni, zaslužni, moralni i ozbiljni ljudi kojima je vrijedno sutra povjeriti upravljanje makar i ovako trknutom državom, za koju kažu da nije privremena ni slučajna!? Ma, ni govora. Takvi su i srozali Bijednu Našu na prosjački štap i na pladnju je darovali “partnerima” opasnih namjera. Đuro Glogoški je postao javna osoba, podložna javnoj prosudbi u svakom smislu, ali i paradigma “državotvorne” prakse i mentaliteta koji i formalno prizivaju oduzimanje Bijednoj Našoj franšize državne samostalnosti i suverenosti. Država nije politikantski bankomat.