Mnogi su pomislili, gledajući televizijski prijenos braniteljskog prosvjeda na Markovu trgu, kakvi su to invalidi koji jurišaju na interventne policajce koji su itekako obučeni za svakakve situacije pa i napade na sebe, do prekjučer, viđene uglavnom na nogometnim stadionima.Koliko smo mogli zamijetiti, sve što se događalo na Markovu trgu i prilazima glavnom poprištu u očekivanju Godota, pardon, premijera Zorana Milanovića, snimala je i policija pa bi možda bilo zanimljivo “pročešljati” veterane koji su bili najuporniji u nasrtanju na policajce, brutalnom udaranju i uklanjanju metalnih zapreka koje su u civiliziranom svijetu dovoljan znak kako se dalje ne može, probijanju policijskog kordona i odgurivanju policajaca koji su tijelima i rukama pokušavali zaustaviti razularenu rulju. To je bila razularena rulja, a ne branitelji i invalidi jer nikome na čelu piše što je, ali ponašanje pokazuje kakav je.Živo me zanima tko je onaj momak u smeđoj jakni koji je uporno drmao metalnu zapreku na punktu od uspinjače dok nije popustila pa je rulja krenula prema Markovoj crkvi u pomoć zarobljenim najtežim invalidima predvođeni Đurom Glogoškim kojemu je, kako je izjavljivao jučer, život u opasnosti, i Josipom Klemmom koji kaže kako su ga htjeli uhititi. Taj momak u smeđoj jakni, sudeći po izgledu, za rata je bio sigurno jako, jako mlad, pa je hitro dotrčao do ograde i kada ju je htio preskočiti ili rastvoriti i omogućiti ulazak ostalima, dva interventna policajca su ga uhvatila i počela odvoditi prema “marici” povremeno i grublje ovisno o njegovu opiranju, ali kada su ovo bezočno zlostavljanje vidjeli njegovi suborci, u jurišu su ga oslobodili. Prvo mi na um padne kako je ta naša policija nesposobna uspoređujući je, primjerice s američkom koja u gotovo svakoj sličnoj akciji nekog i ubije, ali onda sam shvatio kako im je zapovjeđeno da ne odgovaraju na provokacije, a ako moraju intervenirati neka to učine što nježnije.
To su shvatili i prosvjednici, bili oni stvarni ili lažni branitelji, stvarni ili lažni invalidi, i dobro koristili navaljujući na policijske barikade. To je znao i mladić u crnoj majici koji je na barikadi kod Kamenitih vrata u skupini istomišljenika udarao po metalnim zaprekama koje su na kraju i maknuli i pobacali prema svetištu u Kamenitim vratima, dakle znao je to i onaj u crnoj majici pa je glavom udario u glavu policajca koji je, srećom, imao na glavi kacigu i vizir pa nije ozlijeđen već se samo mogao čuditi od kakvih tipova mora braniti državotvornost u krvi stvorenu. Znao je to i onaj koji je policajcu oteo palicu želeći ga tako poniziti pa mu je ubrzo i vratio. Samo zato što je ispravno predvidio kakvu zapovijed imaju policajci, imao je “hrabrosti” oteti palicu za koju policajci polažu posebnu obuku jer manjim udarcem oduzima protivniku svijest, a jačim, i život. Slično je razmišljao i onaj koji je na vratima Markove crkve uhvatio policajca za vrat.
Osim što je Glogoški bio, iz nama nepoznatih razloga, uplašen za svoj život, a Klemm strahovao od uhićenja pa se skrivao iza svećenika koji se zaredio u 47. godini i mladih zbunjenih fratara, nitko nije ozlijeđen što govori kako su policajci zaista bili uviđavni pa možda i “premekani”, kako je ocijenio premijer Milanović kada je napokon pristao razgovarati s bivšim braniteljima. Je li netko od policajaca ozlijeđen, ne znamo, ali to ionako u ovoj priči nije važno jer četvrtak i petak bili su dani veterana i invalida. Pravih ili lažnih, ni to za ovu priču nije važno.
seebiz