Jučer je u Kninu održano nešto što je u svakom slučaju završilo kao pomahnitali, zaslijepljeni, nacionalnistički – ustaški dernek. I to pod formalnim ili neformalnim pokroviteljstvom države, Kolinde Grabar Kitarović i kojekakvih institucija, u konačnici i za korupciju optužene kninske gradonačelnice. Zgodno društvo.
No, svi smo mogli izabrati ne otići na taj njihov šovinistički dernek, mogli smo izabrati ne slušati patetične isprazne fraze soboslikarice u fušu, mogli smo izabrati ne gledati podizanje spomenika šefu ratnog režima koji je najodgovorniji za ratne zločine, pretvorbeno privatizacijsku pljačku i ratno profiterstvo. Ali, imamo li pravo okrenuti glavu i izolirati se od tog njihovog neoustaškog vampirskog bala, od njihovih krvoločnih ubilačkih pokliča, imamo li pravo okrenuti glavu pred činjenicom da šefica države derneči s onima koji pozdravljaju „starim hrvatskim pozdravom“, ustaškom krilaticom „Za dom spremni!“. Nije trebalo dugo nakon Kolindinog povratka iz Izraela da se vidi kako su njene riječi izgovorene u Yad Vashemu i tijekom posjete Jeruzalemu obične naučene, prigodnjačke političke fraze. Čim se vratila u svoje stado, završila je s onima koji pozdravljaju i kliču ustaškim pozdravima.
Međutim, usprkos tome što je masa Glogoškom tijekom njegovog govora klicala: „Ubij, ubij, ubij Srbina! Srbina! Ubij Srbina!“, policija nije reagirala. Nije identificirala one koji pozivali na ubojstvo, kao što nije podnijela prijave niti protiv organizatora skupa.
Dakle, policija je pružala zaštitu neoustašama i onima koji pozivaju na ubojstvo Srba! Drugačije si ne znam racionalno objasniti razloge zbog kojih policija nije primjenila zakone u ovom slučaju, i zbog čega nije privela one koji su uzvikivali pozive na ubojstva Srba.
Zato sam danas i Državnom odvjetništvu, točnije uredu Dinka Cvitana i Ravnateljstvu policije, ali i kabinetu ministra Ranka Ostojića uputio i prijavu zbog ovog događaja, ali i nekoliko pitanja na koja sam zatražio odgovore.
„Što će i hoće li išta Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske i DORH poduzeti po pitanju ovih poziva na ubojstva? O kojim se moguće kaznenim djelima radi? Hoće li DORH i MUP naložiti da se prema video snimkama provjere identiteti osoba koje su pozivale na ubojstva, te protiv njih poduzeti određene radnje? Hoće li protiv organizatora skupa i odgovornih osoba biti pokrenuti zakonom predviđeni postupci radi ne poduzimanja mjera kako bi se spriječilo počinjenje ovog kaznenog djela? Hoćete li poduzeti mjere i protiv odgovornih osoba koje su tijekom poziva na ubojstvo govorile na govornici okupljenima, ali nisu reagirali niti pokušali spriječiti počinjenje ovog kaznenog djela? Hoćete li ispitati okolnosti pod kojima MUP i Policija nisu po službenoj dužnosti reagirali na ovakve pozive na ubojstva i nisu podnijeli prijave niti pokrenuli postupke protiv odgovornih?“, pitanja su na koja sam od DORH-a i MUP-a zatražio žurne odgovore.
No, ostaje i pitanje političke odgovornosti HDZ-a, Tomislava Karamarka, Josipe Rimac i konačno Kolinde Grabar Kitarović za ovo ustašenje i pozive na ubojstva. Oni su, naime, praktički glavni organizatori paralelnog derneka u Kninu, koji je više nalikovao na neki ustaški miting, i stoga i moraju snositi i osobnu i kaznenu, ali i političku odgovornost za ono što se u Kninu dogodilo. S druge strane, Ranko Ostojić, napokon, mora odgovoriti postoji li paralelna mafijaška struktura koja mu kontrolira policiju, a koja bi bila subordinirana Karamarku i njegovim ljudima. Pa bi to onda objasnilo zbog čega se u ovakvim slučajevima ne reagira, jer naprosto MUP ne kontrolira ni na koji način policiju, koju pak kontrolira netko treći?
Neposredno prije nego što sam ovu kolumnu poslao za objavu, stigao mi je mailom i odgovor Policijske uprave šibensko-kninske na postavljena pitanja.
“Nastavno na Vaš upit obaještavamo Vas da obzirom da je ovo javno okupljanje sukladno odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima audio-video snimano i fotografirano, pregledom tih snimki ćemo utvrditi da li postoji osnovana sumnja da su, osim do sada procesuiranih, počinjeni i drugi prekršaji, temeljem čega ćemo poduzeti zakonom propisane mjere i radnje iz naše nadležnosti”, kažu iz šibensko kninske policije. Međutim, kako sam ih dodatno pitao, postavlja se pitanje radi li se ovdje tek o „prekršajima“, ili prema novom Kaznenom zakonu i o nekim od kaznenih djela?
„Upravo me to i zanimalo, da li ćete skandiranje “Ubij Srbina!” kvalificirati samo kao prekršaj, ili ćete takve pozive kvalificirati i kao neko ozbiljnije – kazneno djelo, obzirom na aktualne odredbe kaznenog zakona koje imaju više takvih kvalificiranih kaznenih djela?“, dodatni je upit koji sam kao odgovor na njihovo očitovanje poslao PU šibensko kninskoj.
Svakako, nije dobro da policija u ovakvim slučajevima djeluje samo nakon pritiska nas novinara i javnosti, pogotovo obzirom na činjenicu da sve znaju, sve imaju snimljeno i registrirano, ali bez pritiska javnosti nisu odlučili primijeniti zakonske propise.
Nakon odgovora policije, primio sam i službeni odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koji su, iako sam im uz pitanja poslao i videosnimku skandiranja „Ubij Srbina!“, očito odlučili ignorirati ove pozive na ubojstva Srba.
„S obzirom na zakonom određenu nadležnost, upućujemo Vas da se sa svojim upitom obratite nadležnoj policijskoj upravi vezano za postupanje na navedenom događaju odnosno jesu li zabilježeni elementi prekršaja ili kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti te je li o istome izviješteno nadležno državno odvjetništvo“, odgovorila mi je Martina Mihordin, glasnogovornica DORH-a. Tako da se postavlja pitanje postupa li DORH u ovom slučaju protuzakonito, obzirom da i nakon što sam im dostavio snimku spornog događaja i podnio prijavu elektronskom poštom, uz postavljene upite, nisu odlučili zatražiti od policije i mjesno nadležnog državnog podvjetništva pokretanje nikakvog postupka vezano uz skandiranje „Ubij Srbina!“. U takvoj zemlji, u kojoj DORH i policija ignoriraju pozive na ubojstva, više je nego očito da su takve manifestacije fašizma dopuštene i da ih se institucionalno tolerira.
Na kraju, kako neoustaše uvijek naglašavaju da „Za dom spremni!“ nije ustaški nego „stari hrvatski pozdrav“, znači li ovaj masovni poziv na ubojstvo Srba u Kninu da je u ovih dvadeset godina nakon „Oluje“ i „Ubij Srbina“ postao „stari hrvatski pozdrav“, koji je izričaj domoljublja, a ne fašizma?! Uostalom, ovo se društvo ne može oprati od činjenice da su jučer stotine, ako ne i tisuće, mladih i starih skandirali „Ubij Srbina!“. To je stravični monstrum koji očito skriveno čuči negdje u sjeni moderne hrvatske države i samo čeka ponovnu priliku da izađe u mrak. Ako ga pustimo. Ako ih pustimo! Ako im dopustimo da kliču „Ubij Srbina!“. Ako pred njihovim zločinom mržnje okrenemo glavu, mi smo ništa drugo nego pomagači u njihovom sličinu i pomagači tih zločinaca mržnje da u ovom društvu i zemlji postanu dominantna politička snaga. Uostalom, to je ta većina koja je izabrala Kolindu Grabar Kitarović. To je taj njen „narod“ kojem je patetično urlikala koliko ga voli.
Okrenemo li glavu, oni će se u sumrak pretvoriti u ustaške monstrume koji će prvo ostvariti svoju zakletvu „Ubij Srbina!“, a onda će krenuti ubijati sve druge s kojima se ne slažu.
Nije to više situacija za okretanje glave pred nekom marginalnom fašistoidnom skupinom. To su organizirani neoustaše koji hrle na vlast prikriveni u demokrate.
Zločinci mržnje. To je njihov jedini pravi identitet.