U Đakovu se, u sklopu niza projekata na istom tragu, s naglaskom na socijalnim slučajevima, upravo formira SS-mladež, “Slavonski sklizači”, najmlađa podružnica “Slavonskih sokolova”, sportske sekcije HadeEsEsbe-a
U moru ružnih, prijetećih, besmislenih i zaglupljujućih informacija što nas svakodnevno preplavljuju i zapljuskuju sa svih strana promakla vam je – sto posto sam siguran – jedna mala, kratka, pozitivna Hinina vijest iz srca ravne Slavonije. Kaže ovako:
“Grad Đakovo i njegov Odjel za obrazovanje, u suradnji s ravnateljima osnovnih i srednjih škola te komunalnom tvrtkom Univerzal d.o.o., osigurao je potpuno besplatno klizanje na privremenom gradskom klizalištu za sve odlikaše đakovačkih škola, i to po sljedećem rasporedu: ponedjeljkom odlikaši iz hrvatskog i informatike, utorkom odlikaši iz matematike i povijesti, srijedom oni iz fizike i glazbenog, i tako redom, sve do nedjelje, kad je klizanje besplatno za sve đakovačke odlikaše iz najmanje tri školska predmeta.
– Ovim se projektom, dobrim dijelom financiranim sredstvima povučenim iz fondova EU-a za obrazovanje, Đakovo pridružuje gradovima koji rade na poticanju i promicanju izvrsnosti u najmlađoj populaciji. Gradske stručne službe užurbano pripremaju još nekoliko projekata na istom tragu – izjavio je gradonačelnik ing. Zoran Vinković (HDSSB). ”
Promakla vam je ta vijest, velim, sto posto, baš kao i meni, jer je jednostavno – nije ni bilo. Umjesto nje (odnosno umjesto vijesti, bilo kakve!) u medijima je prvi osvanuo prosvjed Protagore, udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba, kojoj je, očigledno, neki roditelj iz Đakova prijavio prvorazrednu đakovačku svinjariju: Grad Đakovo daje besplatne ulaznice za klizalište – ali samo u posljednjem tjednu Adventa, ne prije! – svoj djeci koja tijekom Došašća dolaze na nedjeljne zornice, mise što počinju u šest ujutro. Iz Protagore su odmah i prozvali gradonačelnika Đakova i pozvali na reakciju dječju pravobraniteljicu.
Odgovorili su oboje prilično brzo, svatko na svoj način. Gradonačelnik Vinković iz svoga četvrtoga uzastopnog mandata (prva dva je osvojio kao najistaknutiji član gradskog ogranka Socijaldemokratske partije, potonje pak kao glavaševac – očito je svijetu mio, koje vjere bio) poručuje kako bi Grad davao iste povlastice i djeci drugih vjeroispovjesti i vjerskih zajednica “da ih kojim slučajem ima u Đakovu”. I dodaje: “Napravili smo čitav niz popusta za najmlađe klizače, počevši od odlikaša koji kližu po jeftinijoj cijeni do klizača iz katoličkih župa jer osobno smatram da je djeci bolje da su u crkvi nego na ulici”.
Dječja se pak pravobraniteljica Ivana Milas Klarić, tek dva dana kasnije, poziva na Ustav i upozorava (ne ukorava, ne opominje, nego samo upozorava) da to nikako nije u redu, jer djecu drugih vjeroispovjesti (a lijepo joj je gradonačelnik rekao da takvih u Đakovu ni u kom slučaju nema!) dovodi u neravnopravan, protuustavan položaj. U ranijoj izjavi za HTV bila je nešto izravnija, čak i cinična, ali u službenom je priopćenju osjetno reterirala, vjerojatno primirena objavom đakovačkih gradskih vlasti kako prvih deset dana gradska tvrtka “Univerzal d.o.o.” (lijep im je logotip, uguglajte!) neće naplaćivati klizališne ulaznice nijednom djetetu i da je riječ zapravo o socijalnoj mjeri kojom se i djeci iz siromašnijih obitelji omogućuje besplatno klizanje. Prvih deset dana. Poslije više ne. Osim za one s misa-zornica, onih nedjeljom u šest ujutro.
Ni Vinković niti Milas Klarić nisu, dakle, u svojim reakcijama na Protagorin prosvjed spomenuli ključnu stvar: to da se djecu zapravo – podmićuje i potkupljuje. Naročito onu iz siromašnijih obitelji. Potkupljuje ih se, i to javnim novcem – ne crkvenim! – da izrastu u prave, klasične hrvatske licemjere, katolike s figom u džepu. Poput svih onih klinaca koji na prvu pričest idu zbog obećanog ajpoda, na krizmu zbog ajfona, a nakon toga žive kao istinski kršćani i katolici svakih deset godina po petnaest minuta, ono kad im na vrata pozvoni popisivač stanovništva. A u decenijskom intervalu između dva popisa budu tek ajvar, upržen od vlastitih laži, strahova, kukavičke prepotencije, osornosti i nevjere.
Je li doista kršćanski i katolički (drugačijih svjetonazora u Đakovu ni slučajno nema, to smo već utvrdili), je li humano i roditeljski odgovorno buditi svoje dijete u pet ujutro da bi na minus tri, u nedjelju, zorom ranom, išlo u crkvu i tamo doručkovalo hostiju nakon što pospano odmoli mantru i s pola glasa, zijevajući, otpjevalo nešto što samo izdaleka nalikuje na “Narodi nam se kralj nebeski” ili “U sve vrijeme godišta”, jer jedino to jamči besplatnu ulaznicu na klizalište, ali tek u zadnjem tjednu prije Božića? “Dobro je da se djeca malo odvoje od računala, televizora, da malo iziđu na zrak”, kaže lokalni župnik Tomislav Ćorluka. U prosinačku nedjelju, u šest ujutro, da se odvoje od televizora i računala, da odu u crkvu, na zrak?! “Osobno smatram da je djeci bolje u crkvi nego na ulici”, prisnažuje gradonačelnik, socijaldemokratski konvertit, napokon javno zgrožen svima odavna znanom činjenicom da u Đakovu, za zimskih nedjelja u šest ujutro, ima previše djece na ulici.
Ako vam se čini da to jest i kršćanski i katolički, onda vjerojatno podržavate i to što se istoj toj djeci u javnim školama satovi tjelesnog odgoja (dva sata tjedno, obvezni predmet!) i drugog stranog jezika (također dva sata tjedno, također obvezni predmet!) gotovo u svim osnovnim i srednjim hrvatskim školama, ne samo đakovačkim, održavaju u suprotnoj šihti, mimo redovne satnice, dok se vjeronauk dva sata tjedno (izborni predmet, onaj na koji se ne mora ići!) uvijek i svuda uredno predaje unutar redovne školske smjene. Dobro, razumijem vas, znate vi da danas ima i važnijih stvari od zgrčke i raznoške, ili francuske deklinacije, nemam ništa protiv, ali recite mi samo – jeste li možda razmišljali o preseljenju u Đakovo? Ako niste, razmislite još jednom, jer tamo se upravo, u sklopu niza projekata na istom tragu, s naglaskom na socijalnim slučajevima, upravo formira SS-mladež, “Slavonski sklizači”, najmlađa podružnica “Slavonskih sokolova”, sportske sekcije HadeEsEsbe-a. Inspirirana zacijelo onim duplim “S” u prezimenu najpoznatijega đakovačkog biskupa, onoga koji danas u grobu vrti piruete i akslove, promatrajući odozdo (ili odozgo, meni svejedno) u kakvu su mu se srebroljubačku lakrdiju i farizejsku farsu pretvorile i negdašnja biskupija i cijela Hrvatska.