Muftija Aziz ef. Hasanović, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, obrazovan je i mudar čovjek, pa itekako čudi njegova izjava – reagiranje na poruku glavnog imama zagrebačkog Aziza ef. Alilija, kojom je stao u obranu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića – po kojoj Alilijeva stajališta „nisu dobro prihvaćena u Mešihatu“, te da „ne predstavljaju službeni stav Islamske zajednice“.
Imamova greška bješe što je prilikom džume (molitve) u petak 12. veljače vjernicima poručio da je „Hasanbegović vrijedan i poštovan član Islamske zajednice s kojim bi se svatko od nas pojedinačno, ali i kao kolektiv, trebao identificirati”. Aziz ef. Alili navodi i da se „otkako je imenovan članom Vlade, čulo previše denunciranja njegove osobe, nažalost antiislamske i islamofobne naravi“.
Muftija Aziz ef. Hasanović oštro je reagirao na taj istup, upozorivši (kao prvo) da „službeni stav Islamske zajednice u Hrvatskoj, o nekom pitanju, može donijeti isključivo Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj, ili neka druga osoba unutar Zajednice – isključivo temeljem odobrenja predsjednika Mešihata/muftije. Stavovi izrečeni u petak ne predstavljaju službeni stav Islamske zajednice u Hrvatskoj, već osobni stav prema očitovanju glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Zagreb hafiza Aziz ef. Alilija. Također, stavovi i mišljenja, koje su prenijeli mediji, a izrekli su ih pojedini članovi naše zajednice, predstavljaju njihova osobna mišljenja“.
Muftija Hasanović, naime, smatra da je „karakteriziranje napada na Hasanbegovića kao islamofobnih i antiislamskih ne samo neutemeljeno i štetno, nego i uvlači IZ u proces politizacije i podjela“. Nadalje – pa da cjelovito prikažem tehnički meritum stvari – muftija Aziz ef. Hasanović ističe da „uzimajući u obzir činjenicu da unutar Zajednice postoje oni koji podržavaju i (oni) koji ne podržavaju dr. Hasanbegovića, a radi se o političkom i pitanju propitivanja ideološkog usmjerenja, te imajući u vidu da se ova pitanja ne tiču vjerske zajednice kao takve, Zajednica se po ovom ne smije i neće odrediti“.
Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj priopćenje završava ocjenom da je „Hasanbegović u Zajednici poznat kao izuzetna, samozatajna, nenametljiva i srdačna osoba, te priznati znanstvenik“… te dodaje da se „s pogledima dr. Hasanbegovića i kvalifikacijama povijesnih događaja ne slažu svi; Hasanbegovićev trenutni status u medijskom i političkom pristupu posljedica je njegova ideološkog usmjerenja“. Ako me još uvijek služi kategorijalni aparat, pa i sjećanje na osnove logičnog zaključivanja (slavne silogizme), muftija Aziz ef. Hasanović – čelnik Islamske zajednice u Hrvatskoj – sâm je sebi skočio u usta, itekako se određujući o dr. Hasanbegoviću, samo redak-dva pošto je napisao/izjavio da to neće učiniti, jer se „ova pitanja (politizacije i podjela) ne tiču vjerske zajednice kao takve, (pa se) Zajednica se po ovom ne smije i neće odrediti“.
Naime, što je kvalifikacija notorno spornog ministra kulture kao „izuzetne, samozatajne, nenametljive i srdačne osobe, te (kao) priznatog znanstvenika“, nego – određenje? Jasno izrečeno stajalište – vrijednosna kvalifikacija – o čovjeku koji svojim opusom „priznatog znanstvenika“(?!) posvećenog isključivo rehabilitaciji ustaštva i uloge bosanskih Muslimana u II svjetskom ratu na strani kvislinškoga zločinačkog režima, ako ne vrijednosno određenje imanentna političkog naboja?
„Izuzetna, samozatajna, nenametljiva i srdačna osoba, te priznati znanstvenik“ jednostavno ne može biti netko do te mjere izopačenih etičko-moralnih opredjeljenja da relativizira ustaški zločin, glorificira njegove protagoniste i divi se islamskomu vjerskom vođi koji se stavio u službu apologije krvavog sluganstva nacističkom okupatoru. Je li onda ishitrena, glupa i opasna izjava glavnoga zagrebačkog imama Aziza ef. Alilija časnom muftiji Azizu ef. Hasanoviću poslužila kao povod da se obrecne na provokatora, koji vidi islamofobiju ondje gdje je ni posljednja budala ne može prepoznati – ili da obrani cjelinu lika & djela dr. Hasanbegovića, kojem se ne divi baš nitko relevantan ni u povjesničarskim krugovima, a kamoli u hrvatskoj kulturnoj javnosti.
Drugim riječima: nije li predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj odigrao tipičan (plitak!) politički gambit: poklopio imama da bi među pripadnicima svoje vjerske skupine promovirao maloga Hasu – pa, kakav god da jest, neka je… ali naš (njihov) je?
Naravno, nitko od ljudi u kulturi koji su potpisali zahtjev za njegov opoziv ne smatra relevantnom pripadnost bilo koga od predloženih/imenovanih ministara bilo kojoj vjerskoj zajednici, pa je i najpovršnija insinuacija da netko ima nešto protiv Zlatka Hasanbegovića zato je istaknuti aktivist IZ zlonamjerna podvala; ali, halabuka potaknuta harangom koje nema – itekako može poslužiti da se crni mućak u Runjaninovoj proglasi zaštićenim kulturnim dobrom kao, jel’te „izuzetna, samozatajna, nenametljiva i srdačna osoba, te priznati znanstvenik“.
Sve ono što slobodno može biti, ali za neku prikladnu funkciju koja zahtijeva takve kvalifikacije – za ministra kulture ipak se hoće nešto mnogo više! Vjerujem da muftija Aziz ef. Hasanović nije toga svjestan – inače bi bio drugačije reagirao na nebuloze zagrebačkog imama – ali se potporom dr. Hasanbegoviću svrstao u notorno nedostojno (mu) društvo: među zapjenjene apologete promašenoga ministra, koji pišu pisma potpore, lijepe plakate i zapjenjeno bulazne po internetskim portalima… braneći ga kao bojovnika ideologije kojoj robuju, odnosno svoje stvari i sebe radi, a ne zato što ga znaju kao izuzetnu, samozatajnu, nenametljivu i srdačnu osobu!