Lustracija je obična obmana, a stav o tome zadnja crta vjerodostojnosti Mosta i Bože Petrova. Ako pristane spaljivati vještice bit će obični pijun u Karamarkovoj šaci
Božu je malo prebacilo. Ali Petrov i dalje jaše. Iako se ljudsko biće ne može fizički dijeliti na pola, Božo Petrov je u tome uspio. Postao je još jedan hrvatski političar bez dosljednosti, principa i etike u koju se bilo tko može pouzdati. Trebalo mu je samo tri mjeseca. Manje od stotinu dana za prolazak puta od mladog i novog lica koje puno obećava do čovjeka koji će sve učiniti za svoj komadić moći i vlasti.
Most je posljednji korak političkog samoubojstva vlastite vjerodostojnosti obavio ovog tjedna. Prije dva dana odustali su od svog zvučnog predizbornog obećanja o smanjenju plaća saborskih zastupnika. Zaboravili su priču o nenormalno visokim plaćama za neadekvatan i nedovoljan rad i objavili na svom »fejsu« kako su ih izminirale kolege u HDZ-u i SDP-u, tako da su oni principijelno priznali poraz i ostali dio vladajuće koalicije, koja ih je uspješno sabotirala u Saboru. Stvari su sad jasne. Nećemo imati samo 99 zastupnika. Nitko od njih neće imati 9.999 kuna plaće. Tih lijepo zaokruženih brojki možemo se s nostalgijom prisjetiti još samo kod kupnje u trgovačkim centrima.
Dok se polako rastače ideja o ukidanju županija, a to rastakanje još će malo potrajati, Most se ovog tjedna pozdravio i s vlastitom odlukom o raspravi na saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na temu smjene ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića. Ono što je Petrov pričao o neviđenju razloga za njegovu smjenu, sada je postalo viđenje i prepuštanje premijeru Oreškoviću da po naputku predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, smjenu provede. Obrat se dogodio i po pitanju svjetonazora. Most se prije i poslije izbora protivio svakom povratku u prošlost. Htjeli su biti iznad podjela, zaboraviti na ustaše i partizane, ali su onda odjednom putem svoje zastupnice Ines Strenja Linić krenuli u boj protiv intendanta riječkog kazališta Olivera Frljića na temelju nalaza Državne revizije iz razdoblja u kojem Frljića nije ni bilo u riječkom kazalištu, pa je stoga i njegovo prozivanje i javno pozivanje na preslušavanje i rešetanje u Saboru, bilo sasvim izlišno i neutemeljeno.
Takvih stvari u programu Mosta nije bilo, ali sada ima kad treba suflirati željama i obećanjima Tomislava Karamarka da će, tom i takvom Frljiću, stati na kraj. Upravo taj svjetonazorski boj pokazuje da Most puca po svim šavovima vlastitih obećanja. Koliko jučer ograđivali su se i od užasne ideje o Registru izdajnika, a koliko sutra konačno će se morati odrediti i spram Zakona o lustraciji na čijoj se pripremi radi, iako je Božo Petrov prije desetak dana izgovorio sljedeće: »Definitivno nam ne treba lov na vještice. Ne vidim kako bi lustracija mogla pozitivno utjecati na našu budućnost.« Ukoliko je suditi po lakoći s kojom Most zaboravlja vlastite stavove lako je zamisliti da bi Petrovu i ekipi »lov na vještice« uskoro mogao postati sasvim prihvatljiva disciplina.
Petrov je u pravu, ali je pitanje ima li snage poslušati samog sebe. Doista je u pitanju »lov na vještice« . Najmlađi kandidat za lustraciju danas bi mogao imati blizu 90 godina ako će se tražiti počinitelji zločina iz Drugog svjetskog rata. Stoga će lustracija logično početi po staračkim domovima i bit će ozbiljan problem objasniti vitalnim umirovljenicima u poznijoj dobi što lustracija uopće jest i zašto bilo tko uopće može imati motiva zabraniti im kandidiranje za posao u javnoj službi. Ukoliko pak postoji još neki komunistički zločinac na životu i riječ je o nalogodavcu ili egzekutoru masovnih ubojstava, koji cijelo vrijeme slobodno živi i radi u Hrvatskoj, bit će to pljuvačka u lice hrvatskom pravosudnom sistemu, koji takve tražio ni sudio nije. Ako idemo u kategoriju »udbaša« tu će biti i mlađih kandidata za lustraciju. Među poznatijima bi mogao biti Josip Manolić, koji je ostvario više nego respektabilnu karijeru u hrvatskim tajnim službama i HDZ-u. Kako Manolića lustrirati? Kako lustrirati sve one pripadnike Komunističke partije Hrvatske, koji su masovno ušli u HDZ početkom devedesetih godina prošlog stoljeća? Bilo ih je u svim strankama naravno. I bilo je to prije 26 godina, mnogi su čak i sudjelovali u Domovinskom ratu. Valja pretpostaviti da su se kandidati za lustraciju već dobro infiltrirali u društvo. Može biti, čak im je postala i draga Hrvatska, prihvatili su je kao domovinu. Ako je pak cilj lustracije suočavanje društva s negativnim naslijeđem totalitarnog komunističkog režima, onda govorimo o etiketiranju političkih neistomišljenika. Iako danas u hrvatskom društvu masovnih zagovornika i ljubitelja komunizma nema.
Uvijek je u pitanju lov na vještice. Lustracija je obična obmana, a stav o tome zadnja crta vjerodostojnosti Mosta i Bože Petrova. Ako pristane spaljivati vještice bit će obični pijun u Karamarkovoj šaci. Sa ovjerenim potpisom bezličnog poslušnika. Kod javnog bilježnika ili bez njega.