Pedeset milijuna eura godišnje Hrvati stuku u kladionice, kockarnice ili automate na sreću. Prije koji mjesec pisali smo o ovisnosti o kocki.
Ovisnost o klađenju je očito neiskorjenjiva. Da zabranite sve kockarnice na svijetu, kladionice i salone s automatima klađenje ne bi bilo iskorijenjeno. Otkad postoji materijalnog svijeta koji sve mjeri kroz novac postoji i misao o lakoj zaradi.
Gotovo nesvjesno djecu već za rana ”učimo” klađenju. Gotovo da ni nema klinca koji barem jednom u nekoj situaciji nije rekao: ”O’š se kladit?”. Da, od malih nogu učimo prečace koje njih 50.000 gotovo sigurno danas nepovratno vodi u provaliju. Oni su patološki bolesni i nikada se neće izliječiti. 100.000 Hrvata kocka i nada se velikom dobitku koji će ih riješiti velikih dugova. Neće. Matematički je dokazano da je industrija igara na sreću uvijek na dobitku. ”Kuća dobiva!” Kuća će uvijek dobivati jer je glad za dobitkom svaki puta sve veća. Počneš s uplatama na loto, pa klađenjem na loto brojeve, pa sportsko klađenje, pa automati, pa kockarnice i onda propadaju svi. I onaj koji kocka i oni koji ga podržavaju. Domino efekt. Kako suzbiti kockarsku pošast?
Kao što sam i napomenuo; bilo kakve restrikcije urodile bi invazijom ilegalnih mafijaških kladionica. Urodilo bi još većom pošasti, kamatarenjem, zelenaštvom. Protiv kockanja treba ići kroz edukacije. Preventivno već u mlađoj dobi kroz predavanja i predstavljane problematike nekim programima koji bi bili prilagođeni dobi učenika. Bilo kakva agresivna kampanja kakvom su se poslužili u borbi protiv pušenja urodilo bi prkosnom inercijom: ”E baš sad hoću!” ”Ja znam stati!” ”Što on meni ima govoriti!”
Ljudi, iako shvaćaju koliko je nešto opasno za zdravlje, idu linijom manjeg otpora – pa neće valjda baš mene od svih na svijetu? Hoće! Osvješćivanje društva koje benevolentno promatra kako mladi ljudi odlaze u preko 2500 kladionica u Hrvatskoj ukazuje da smo se pomirili s tim da je bitka izgubljena. Svaka treća osoba mlađa od 25 godina koja se kladi je maloljetnik!
Sve je veći broj žena koje se klade. Možda su nam tribine prazne no kladionice bilježe sve bolju posjećenost. Ekonomska situacija zombirala nas je i pretvorila u ovisnike o fiksevima, jedinicama, dvojkama, iksevima… Situacija je slična u cijelom svijetu. Da nije tako ne bi se namještale nogometne, teniske i ine utakmice u svakom kutku planeta. Nedavne agresivne kampanje u svrhu vabljenja novih kladioničarskih ovisnika u vidu vaučera ukazuju da je sve veća konkurencija u ponudi. Mi smo ovisničko društvo u progresiji.
Stručnjaci tvrde da supstitucija jedne ovisnosti uzrokuje neku drugu. Kaskadno propadanje sve više prijeti Hrvatskoj. Ovisnici smo, a to nemamo snage priznati. Skrivene reklame za klađenje, kao i one za alkoholna pića i cigarete, sve više privlače mlade regrute izgubljene na startu njihovih životnih utrka. Nude se brze zarade. Nasmiješene voditeljice pozivaju na instant dobitke, blješte velike svote, zavedeni smo, a država puni svoj proračun odvajajući postotak od naše ovisnosti. Njima je svejedno, jer bolje je da oni nešto ušićare legalno nego ništa ilegalno. Internet je prepun ”sigurnih dojava”, lova se smiješi, prebijaju se gubici novim uplatama s nadom da će ”baš sad krenuti”. Neće! Nažalost, jedina sigurna oklada u kockarskom sistemu ste baš vi. ”Kuća dobiva!”
Dokazano matematički, kroz poreze, kroz ovrhe. Kocka je prokletstvo starije od prostitucije. Da se kladimo da nikada neće biti iskorijenjeno? Eto, sad i ja promoviram klađenje…
Inicijacija mladih u kocku, pušenje, alkohol. Copy/paste od roditelja. Agresivne kampanje. Nemamo šanse. Osim, osim ako djeci usadite pravilne vrednote življenja. Glasam za edukaciju, razgovor, razumijevanje i povezivanje u obiteljima. Možda kockarska pošast neće biti iskorijenjena no barem će biti manji broj nesretnika. A onda neka se kockarnice međusobno glođu za potencijalnog konzumenta i propadnu. Makar država imala manju dobit za svoje uhljebe koji ne prezaju ni pred čim.