“Na Ukrajinu se od početka iz zemalja EU gledalo kao na tampon zonu između njih i Rusije. Ne više od toga. Sve te priče o Europskoj uniji su bile samo mamac”, takav stav je iznijela ukrajinska novinarka s prebivalištem u Amstedamu, Christine M., za EA Daily iz Kijeva piše novinar Jan Matuševski.
Prema publikacijama u ukrajinskim medijima je primjetan opći trend “euro- razočaranja” koje je u posljednjih nekoliko mjeseci pogodilo ukrajinsko društvo.
Pitanja koja se javljala u ukrajinskom tisku su trivijalna. Naprimjer, zašto je, umjesto obećanog “zajedničkog tržišta” s Europom Ukrajina dobila stroga ograničenja na izvoz svojih proizvoda, a ne i ulaganje u gospodarstvo. Trenutno se u Ukrajini vode žučne polemike i oko prava LGBT populacije, čemu se stanovništvo i dio Vrhovne Rade žestoko opire. Iako se ovaj incident vješto prešutio, nedavno je, nakon nasilnog prosvjeda ultradesničara, u Lavovu otkazan LGBT festival. Međutim, Bruxelles insistira na izmjenama zakona i pravima “manjina”, ne one ruskog govornog područja, naravno, nego takozvanih “seksualnih manjina”, koje valjda u Ukrajini imaju dužu povijest od vjerskih i etničkih.
Glede bezviznog režima će se Ukrajincima uvesti strogi uvjeti bez presedana i u Europu će moći ući rijetki odabrani, što znači da EU neće biti “zajednički europski dom”. Osim toga, Europska komisija je tražila, a Kijev odobrio primanje tisuća izbjeglica iz Sirije, Iraka, Libije i Afganistana na ukrajinskom teritoriju? Neki govore o tisućama, neki o desecima tisuća, a rijetki se usude izgovoriti brojku koja se pojavila u izjavama ukrajinskih dužnosnika od 150 000 izbjeglica, koliko se Kijev, navodno, obvezao primiti.
Ukrajina od strane EU prisiljena primiti izbjeglice – Njihov broj je strogo čuvana tajna …
Pod ovim uvjetima, ratifikacija Sporazuma o pridruživanju EU je za ukrajinske državnike jedini vidljivi dokaz “uspjeha” EuroMaidana i to je za ukrajinske vlasti presudno.
Međutim, kako se ispostavilo, građani EU nisu voljni prihvatiti Ukrajince u “krilo” Europe, čak i da ispune sve gore navedene uvjete. Prema većini konzervativnih procjena, više od polovice građana EU je protiv širenja “europeizacije” na postsovjetske zemlje. Ako su Gruziji, zbog njene udaljenosti od Europe i male populacije, Europljani čak spremni učiniti određene ustupke, riječ je simboličnom karakteru , dok se za Ukrajinu odabrao posebno pragmatičan pristup.
Kao što je poznato, 6. travnja će Nizozemska održati referendum o ratifikaciji Sporazuma u pridruživanju EU s Ukrajinom. Prema statističkim istraživanjima, impresivni dio Nizozemaca se protivi europskoj integraciji Ukrajine. Za ispraviti takvu situaciju u Amsterdamu su bili ovlašteni mnogi ukrajinski političari, pa čak i SBU. Mediji su posebno istaknuli posjet Vitalija Klička Nizozemskoj, koji je na svojoj PR turneji pokušavao uvjeriti obične Nizozemce da glasaju za ratifikaciju sporazuma s Kijevom. Međutim, nemoguću misiju nije uspio obaviti čak ni “rječiti” gradonačelnik Kijeva. Nakon posjeta Amsterdamu se ocjena Klička kao “ukroskeptika” samo povećala.
Prema akademiku Nacionalne akademije znanosti Ukrajine, Bogdana Danilišinu, predviđanja rezultata referenduma u Nizozemskoj su “alarmantno nepredvidljiva”, Konkretno, akademik Danilišin naglašava brz rast stupnja nepovjerenja o Ukrajini kod običnih Europljana.
S ovim mišljenjem se slaže veleposlanik Ukrajine, Dmitrij Kuleba , koji je rekao da su negativnu ulogu odigrali i nedavni teroristički napadi u Parizu i Bruxellesu.
Kuleba je doslovno rekao: “Pitanje se ovdje podiže na emocionalnu razinu, jer su teroristički napadi u Belgiji primarno povezani s učinkom nečega što dolazi izvana, to jest, kada netko dođe izvana i uništi vam miran život. U percepciji Nizozemaca je Ukrajina zemlja koja je izvan EU i oni ne žele pomicati granice i sfere interakcije. Kada dođe do takvih napada, jedini odgovor za ljude i zemlje, kako bi zaštitili sebe, jest smanjiti mogućnosti vanjskog kontakta.”
Slično mišljenje je izrazio je i bivši ministar vanjskih poslova Ukrajine Vladimir Ogrizko.
“Svijet je toliko međusobno povezan da sve utječe na sve. Kako drugačije? Eksplozije su potresle središte Europe. Situacija se pogoršava. Pred nama je prava teroristička prijetnja. A politički, ekonomski i psihološki ona može utjecati na ono što se događa u Nizozemskoj”, rekao je Ogrizko.
Situacija je za vlasti Ukrajine katastrofalna i prijeti da se pretvori u najtežu političku krizu u zemlji. A ako se uzme u obzir da su na oltaru pobjede ukrajinske “eurointegracije” položeni ne samo Krimu i Donbass, nego i društvena i ekonomska dobrobit običnih Ukrajinaca, ishod nizozemskog referenduma će biti katalizator koji će odrediti pravac daljnjeg političkog razvoja Ukrajine.
To je razlog zašto su se ukrajinske vlasti grozničavom žurbom odlučile na njihov konačni argument. Ministrica financija Ukrajine, Natalia Jaresko, poslala je pismo svojim američkim kustosima, točnije, pomoćnici državnog tajnika, Victoriji Nuland, sa zahtjevom “da se pomogne u odgodi referenduma, što će Ukrajini omogućiti da se organizira i provede kvalitetniju informativnu kampanju i uvjeri Nizozemce o potrebi ratifikacije Sporazuma u pridruživanju između EU i Ukrajine.
“Znakovito je da je takav “zahtjev” ukrajinska ministrica ne podnosi vlastima u Nizozemskoj, nego trećem inozemnom čimbeniku u ukrajinskoj igri bez granica – Washingtonu.
Iz teksta dopisa proizlazi da je odgoda referenduma u Nizozemskoj najbolja opcija za postizanje pozitivnih rezultata za Ukrajinu. Prema izvorima iz predsjedničke administracije Ukrajine, odgovor iz Washingtona na ovo pismo još nije stigao, ali većina političkih analitičara se slaže da je u ovoj fazi uvjeriti Europljane da se odgodi nacionalni referendum nešto prilično problematično, čak i za SAD, uglavnom zbog činjenice što su europski političari pod stalnim kritikama svojih medija, koji ih optužuju za potpunu pokornost europske politike, koja se vodi u skladu s američkim interesima.
Prisjetimo se kako su Sjedinjene Države godinama lobirale za članstvo Turske u EU, a danas je svima postalo jasno kakve bi posljedice zbog takve odluke mogle trpjeti neke europske zemlje.
Što će odlučiti vlasti Nizozemska, nitko u ovom trenutku ne može predvidjeti.
Međutim, sama činjenica da se ukrajinski dužnosnici obraćaju američkoj administraciji, da Washington vrši pritisak na druge suverene države najbolje pokazuje i da je neovisnost Ukrajine, kao međunarodnog subjekta, jednako lažna, kao što je lažan i Sporazum o pridruživanju EU i Ukrajine.
FOTO – Dopis ukrajinske ministrice Jaresko američkoj državnoj tajnici Victoriji Nulad:
Još jedan dokaz da je i Washingtonu dosta Ukrajine i Porošenka, Natalije Jaresko, a posebno Arsenija Jacenjuka i njegovih ministara, jest ograničenje govora ukrajinskog predsjednika u Washingtonu, navodno zbog pucnjave.
Pristup i obraćanje od strane predsjednika Ukrajine Petra Poroshenka u Washingtonu je ograničeno u vezi s pucnjavom u centru za posjetitelje u američkom Kongresu, prenosi zamjenik predsjednika Američko-ukrajinske zaklade Foundation, koji organizira ukrajinski forum, John Kuhn.
“S obzirom na nove probleme oko sigurnosti u centru za posjetitelje na Capitol Hillu, više ne možemo prihvatiti dodatnu publiku s toliko ljudi, kao što je planirano prije. Prezentaciju će moći pratiti i gledati samo oni s ulaznicama. Žao nam je obavijestiti vas da nećete biti u mogućnosti vidjeti i čuti govor predsjednika Porošenka u srijedu navečer”, navodi se u priopćenju Johna Kuhna, koje su dobili neki raniji uzvanici, uključujući i neke novinare.
Prema programu, na forumu će sudjelovati uglavnom bivši američki političari, te javne osobe i poduzetnici. Susreti će biti posvećeni temama kao što su “ljudski troškovi rata u Ukrajini”, “ekonomski razvoj i obnova Ukrajine”, “Od Budimpešte do Minska i dalje”, izvještava Free News.
Podsjetimo da su nedavno u pucnjavi u centru za posjetitelje u američkom Kongresu u Washingtonu ozlijeđene dvije osobe, uključujući i naoružanog napadača. On je pokušao proći kroz metalni detektor na ulazu u zgradu. Kada se uređaj aktivirao, čovjek je izvukao pištolj. Policija pucala na napadača i ranila ga, a žena koja je stajala u blizini je ranjena od krhotina.
Kasnije se ispostavilo da incident nije bio pokušaj terorističkog djela i nego “kazneno djelo” usamljenog prosvjednika, kojeg policija poznaje po “prethodnim slučajevima”.
Naime, sama američka policija smatra incident za obični kriminal, jer su otkrili da se opet radi o Larryu Russellu Dawsonu (66), koji je već zabilježen kod policije u vezi s ranijim incidentom u zgradi Predstavničkog doma američkog Kongresu. Tada je uhićen zbog opiranja uhićenju, nakon što je u Kongresu vikao da je “prorok Božji”. Dakle, logično je zaključiti da nema posebno visoke sigurnosne opasnosti u centru za posjetitelje u američkom Kongresu, ali je ovaj incident s poremećenim Dawsonom bio odličan izgovor da se Porošenka makne negdje u stranu, gdje neće privlačiti posebnu pozornost. Otprilike kao što se ove godine dogodilo na forumu u Davosu, kada su Petru Porošenku odbacili temu izlaganja i prepolovili ukrajinsko izaslanstvo.
Za kraj i riječ dvije o ukrajinskom premijer Jacenjuku, koji već duže vrijeme nervira ukrajinsku javnost, ali i europske, američke i dužnosnike međunarodnih financijskih institucija.
Kada je premijer Jacenjuk u pitanju, sve je “slučajno”. On se “slučajno” obogatio, “slučajno” je svojim sposobnostima dobio da vodi zemlju poput Ukrajine, ali zato rezultati njegovog rada nisu slučajni.
Naime, prošle godine je u fokusu interesa bila ekonomska situacija u Ukrajini, a Jacenjuk je tada izjavio da on ionako neće živjeti u Ukrajini, jer to nije njegova domovina”.
“Ukrajina nije moja domovina i ja neću živjeti ovdje”, navodno je izjavio premijer Ukrajine, za koga se tada govorilo da priprema odlazak iz zemlje. Ovu su tvrdnju mediji citirali s ukrajinskog televizijskog kanala
“1 + 1“, koji je kasnije demantirao da je objavio takve riječi Arsenija Jacenjuka.
“Na sastanku vlade, premijer Arsenij Jacenjuk je rekao otvoreno da će nakon ostavke odmah napustiti zemlju, jer Ukrajina nije njegova povijesna domovina”, prenijele su agencije koje su citirale ukrajinsku televiziju, prije svega Rusija-info, a na forumu su je komentirali i sami Ukrajinci.
Ukrajinskom premijer je popularnost gotovo na nuli, a rezultati njegova rada u odnosu na prethodnika Nikolu Azarova su katastrofalni.
Samo za prvoj polovici prošle godine je ukrajinski BDP pao za 15%, dok je MMF predviđao 9%. Dakle, vlada Ukrajine, na čelu s Arsenijem Jacenjukom, gotovo dva puta je bila gora od prognoze MMF-a.
Međutim, unatoč vatrenim izjavama, Jacenjukov neto odljev ulaganja u zemlji je u prvoj polovici 2015. bio 2,9 milijardi dolara. Ukupne inozemne investicije su bile jedva nešto veće od milijardu dolara, što je najgori rezultat ikad ostvaren. Tu su i drugi negativni rekordi i prema ovim podacima, koji datiraju od kolovoza prošle godine, Nikola Azarov, premijer u vrijeme predsjednika Janukoviča je za Jacenjuka doktor ekonomskih znanmosti u svakom smislu.
Ako pogledate sve ekonomske pokazatelje, pozitivan trend se vidi samo u rastu sive ekonomije, koja je iznosila gotovo pola službenog BDP-a Ukrajine. Sve ostalo je loše ili gore od ranije.
Za rast gospodarstva ne treba reći da ne raste, nego umire. Samo za prvi kvartal prošle godine, gospodarstvo je palo za 17,2%. Cijene rastu za sve i svašta, a realni prihodi stanovništva su drastično smanjeni. Ljudi su doslovno osiromašeni i vlada bijeda. U manje od pola prošle godine se inflacija u Ukrajini povećala 10 puta. U travnju 2015. je inflacija iznosila je 11%, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku, inflacija je u prvih šest mjeseci 2015. godine u Ukrajini već dosegla 40,7%. Hrana i bezalkoholna pića su poskupili za 15,5%. Ali najviše od svega, cijene šećera, suncokretovog ulja i povrća. MMF je, gledajući takve “uspjehe”, predviđao inflaciju 46%, ali je vlada Arsenja Jatsenjuka bila u stanju premašiti i ovaj rekord.
Ukrajina neprestano pleše na rubu bankrota, stoga ne čudi činjenica da je Jacenjuk u afektu, kao odgovor
na repliku jednog od ministara da “ipak živimo u ovoj zemlji …” reagirao vrlo čudno: “Ukrajina nije moja povijesna domovina i ja neću živjeti ovdje!”
Jednako tako se polemika vodila oko kanadskih putovnica koje su dobili Jacenjuk i njegova obitelj, što je on uporno negirao.
Naime, otprilike u isto vrijeme kada je Jacenjuk gubio živce u kabinetu, mediji su objavili vijest da je ukrajinski premijer dobio drugu putovnicu i kanadsko državljanstvo.
To je izvijestio PolitNavigator, pozivajući se na izvor u Vrhovnoj Radi.
Kanadsko državljanstvo Jacenjuka je jamstvo zapadnih partnera za život premijera i njegove obitelji, ako “nešto ne bude redu”, te stanje u Ukrajini krene radikalnim smjerom.
Opet “slučajno”, Kanada je među prvima u veljači 2014. nakon udara u Ukrajini priznala prevratničku vladu Arsenija Jacenjuka.
Materijalnih dokaza o primitku drugog državljanstva ukrajinskog premijera nije bilo, ali je to logično, jer je prema zakonima Ukrajine dvojno državljanstvo zabranjeno.
Međutim, trenutno su ukrajinski političari pravi fenomen. Dakle, ukrajinski mediji su navelike pisali o izraelskom državljanstvu člana frakcije “Blok Porošenko” Jurija Lucenka, dok je poznato da njemačko državljanstvo ima gradonačelnik Kijeva, Vitalij Kličko. No, čak trostruko državljanstvo je priznao oligarh i bivši vladar Dnjepropetrovska, Igor Kolomoiski, koji sada živi u Švicarskoj, ali je svejedno čest gost sjednica kabineta vlade i predsjedničkog ureda, što potvrđuje i Kyiv Post.
Mediji također objavili dokaze o američkom državljanstvu bivšeg čelnika Službe sigurnosti Ukrajine, Valentina Nalivajčenka.
6. ožujka prošle godine je Bloomberg potvrdio da ministrica financija, američka državljanka Natalia Jaresko, također ima dvojno državljanstvo. Proces ukidanja američkog državljanstva može trajati nekoliko godina.
“Prema lokalnim zakonima, zabranjeno je imati dvije putovnice. Ona ima nekoliko godina da se odrekne američkog. Teško je zamisliti da će Jaresko ostati na poslu tako dugo”, piše tada Bloomberg.
Ukrajina je zaista zemlja čuda u kojoj ministrica financija zove američku državnu tajnicu da blokira odgodi u Nizozemskoj. Zemlja čiji je predsjednik pravi putujući cirkus koji se na Zapadu svima popeo na vrh glave i zemlja u kojoj mediji doznaju sve, ali premijer Jacenjuk jednako tako brzo sve uspije demantirati, osim poraznih činjenica njegovog predsjedanja ukrajinskom vladom.
Putujući mađioničar Petro Poroshenko i puna torba dokaza o “ruskoj agresiji”
FOTO – Usporedbe dvije posljednje godine vlade Nikle Azarova i 2014. i polovica 2015. Arsenija Jacenjuka:
