Poskupljenje police dopunskog zdravstvenog osiguranja prvi je masovni državni udar na zdravlje građana, nakon brzopotezne administrativne eutanazije nekih važećih pogodnosti za oboljele. Može li se još zaustaviti tajkunizacija zdravstvenog sustava i prelijevanje najvećeg dijela od 22 milijarde kuna u privatne džepove, a potom i privatizacija samog HZZO-a? S ovom vladom i premijerom ne može. Tko bude imao novca kupit će si zdravlje i sve što uz to ide, a tko ne bude – bog će mu pomoći…Ako je 30-postotno poskupljenje dopunskog zdravstvenog osiguranja (HZZO, a za njim će i drugi osiguravatelji) od 1. svibnja obećana reforma radi “poboljšanja životnog standarda svih žitelja RH”, onda je nova vlast ili svjesno prevarila birače ili na najnepopularniji način očituje svoju jalovost. I to na najosjetljivijem, na području zdravlja. O kojem ne ovisi samo stanje pojedinačnog bolesničkog kartona građana nego i anamneza države kao globalnog pacijenta. Kanadski doseljenik na mjestu premijera Tihomir Orešković već je prvih dana u Banskim dvorima najavio to što se sada počelo ostvarivati: kanadizaciju/tajkunizaciju hrvatskog zdravstvenog sustava.
Tko bude imao novca, dakle, kupit će si zdravlje i sve što uz to ide, a tko ne bude – bog će mu pomoći… Ionako se gotovo 87 posto građana izjašnjava vjernicima. Poskupljenje police dopunskog zdravstvenog osiguranja prvi je masovni državni udar na zdravlje građana, nakon brzopotezne administrativne eutanazije nekih važećih pogodnosti za oboljele. Recimo, tzv. “principa 72 sata”za onkološke bolesnike. Nova vlast je ukinula obvezu javnom zdravstvenom sustavu da mora početi liječenje oboljelog od karcinoma u roku 72 sata otkako mu je otkriven rak. Ubuduće, dakle, oboljeli će s vrećom novca odmah pohitati privatnom onkologu ili će biti prisiljen mjesecima čekati u redu pred “državnom”bolnicom, ako ga u međuvremenu ne pokupi ona mračna žena s kobno naoštrenom kosom.
U zdravstvu Hrvatske godišnje se okreće oko 22 milijarde kuna, što je dovoljno uvjerljiv motiv “poduzetnim”lobijima u sprezi s vlašću da se kapitalistička pragma Zapada ustoboči pred “komunističkom”socijalom na način da će liječenje biti povlastica samo manjine koja to može platiti. Nema veze što to znači nehumani udar na dostignute zdravstvene standarde socijalnog društva i na samu demokraciju koja ima jamčiti temeljna ljudska prava. A pravo na zdravlje i dostupnost liječenja svim građanima, bez obzira na dubinu džepa, jest jedno od tih prava.
HDZ & “domoljubi”& Mostova vlast na to ne gleda socijalnim naočalama, kako bi bio red u društvu kojem novac/profit nije važniji od čovjeka, nego pragmatičnim očima trgovca, kojem je ljudsko zdravlje samo roba na tržištu. Roba čija cijena ovisi o ponudi i potražnji, pa tko plati…
Ministar zdravlja Dario Nakić neizravno je to potvrdio u emisiji Hrvatskog radija A sada vlada. Dopunsko zdravstveno osiguranje poskupjet će sa 70 na 89 kuna, jer”reformska”vlast time želi “povećati prihode zdravstvenog sustava”. Prava osiguranika se, kaže, “ne bi smanjivala, ali bi se prohtjevi dirali”. Vlada će donijeti tu odluku već ovih dana, jer “razmišljamo kako financijski stabilizirati zdravstveni sustav”u kojem “postoji manjak od 2,5 milijarda kuna”. Ministar jedva uspijeva prikriti otvoreno licemjerje: 30-postotno poskupljenje ne znači “solidarnost među osiguranicima, boljestojećih sa siromašnim građanima koji ne plaćaju dopunsko zdravstveno osiguranje”, nego udar na životni standard 1,5 milijuna ljudi s tim iskaznicama i uprihodovanje nešto više od 300 milijuna kuna.
Taj novac neće zakrpati zdravstvenu vreću bez dna, a uskratit će siromašku pet litara mlijeka mjesečno ili 3,5 kilograma polubijelog kruha smeće-kakvoće. Usto će produbiti nepovjerenje javnosti u novu vlast i prouzročiti kolateralnu političku štetu. Prema zadnjem Crobarometru, ni tri mjeseca nakon dolaska novih stanara u Banske dvore, vladinu politiku podržava još samo 37 posto građana, 62 posto (prije mjesec dana 53 posto) drži da RH “ide u pogrešnom smjeru”. Taj “pogrešni smjer”, indikativno, prepoznaje već 51 posto članova tzv. domoljubne koalicije.
Nakićevo licemjerje očituje se i nakaradnom sintagmom da će nova vlast “dirati u prohtjeve”dopunskih osiguranika. Koji vražji prohtjevi? Jedini je, posve legitiman “prohtjev”da im se za dopunsku kunu jamči dogovorena razina zdravstvene skrbi i ništa više. Je li to nešto neprilično? Čak i “domoljubni”partner Blok umirovljenici zajedno drži da nije, pa je protiv najavljenog poskupljenja. Na nešto je uvijeniji način protiv i sam HZZO – čijim nježnikom ministar gloginje mlati – pa priopćuje da će njegovo vodstvo analizirati ministrov zahtjev i samo odlučiti. Bivši ministar zdravlja Siniša Varga tvrdi: “Sustav dopunskog zdravstvenog osiguranja ostavili smo financijski stabilnim; nema razloga za poskupljenje polica”.
Ministar Dario Nakić jedva uspijeva prikriti otvoreno licemjerje: 30-postotno poskupljenje ne znači “solidarnost među osiguranicima, boljestojećih sa siromašnim građanima koji ne plaćaju dopunsko zdravstveno osiguranje”, nego udar na životni standard 1,5 milijuna ljudi. (Foto: Dario Grizelj, Hina)Mostova predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Ines Strenja-Linić, pak, spominje da će zdravstveni “nadstandard biti za bolesnike koji žele nešto više i spremni su to platiti”. Ta je tvrdnja na istoj valnoj dužini s Nakićevom, a obje s Oreškovićevom, pa su očito u pravu i predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata Marijo Drlje i čelnici Hrvatskih laburista – Stranke rada, koji u zdravstvenom udaru na životni standard građana vide agresivan početak/pokušaj privatizacije/tajkunizacije tog sustava. Za derati kožu građanima, koji ničim nisu skrivili desetljetne šlamperaje i dubioze/manjkove u sustavu, a zdravlje im ovisi o njegovoj dostupnosti i učinkovitosti, uopće ne treba “razmišljati”. A “reformisti”, kaže ministar Nakić, “razmišljaju”. Imaju li čime?
Stvar je političke savjesti/hrabrosti/odluke vladajućih za teleportirati vlastitu reformsku nesposobnost u ionako već prazne džepove zdravstvenih osiguranika. Indikativno, tu jako “domišljatu reformu”ministra Nakića, za kojim se navodno vuče i rep nekakve novčane afere iz zadarske bilnice, hitro je podržala Udruga poslodavaca u zdravstvu još “domišljatijim”prijedlogom o tome da se dugovi zdravstvenih ustanova vrate uvođenjem – nadstandarda. Onog Strenje-Linić? Kapitalizam jest impregniran cash&carry logikom, koja isključuje socijalne sentimente i ljudske obzire prema svijesti i savjesti, no hrvatsko je društvo već dostiglo u zdravstvenim pitanjima neke vrijedne socijalne standarde, pa i na osnovi međugeneracijske solidarnosti, koje vrijednosti nijedna razumna vlada neće podčiniti kupoprodaji svega i svačega.
Ministar Nakić tvrdi da je 30-postotno poskupljenje samo jedna od “mjera kojima želimo povećati prihode u zdravstvu”. Vlada nije obećala to činiti na račun ionako bijednog životnog standarda baš najsiromašnijih građana. Umirovljenika, invalida, kroničnih bolesnika, nezaposlenih… Njih je više od 70 posto u posjedu tih polica osiguranja, jer zbog neimaštine i zdravstvenih rizika najviše strahuju od (pre)skupih liječničkih usluga. Nedajbože težih operacija i terapija, specijalističkih intervencija ili dužeg bolničkog liječenja.
Za takvo što, dogodi li se iznenada zlo, neosigurana osoba mora uzeti ozbiljniji bankovni zajam ili prodati nekretninu. Ako je ima. I dosadašnjih je plus-minus 70 dodatnih kuna mjesečno bilo na tržišnoj vjetrometini HZZO-ova žuta iskaznica dopunskog, recimo, podrazumijevala je participaciju za lijekove na recept i neke druge zdravstvene usluge. Više od 800.000 umirovljenika prima prosječnu mirovinu od 2300 kuna, a malo koji nije prepun kojekakvih boleština i ne može bez liječnika. Dopunsko osiguranje i participacija za lijekove dođu mu i do 300, ako ne i više kuna. Puno za tanak novčanik.
Nova je vlast, očito, već domislila kako “financijski stabilizirati zdravstveni sustav”pa ministar Nakić samo trbuhozbori, pod egidom “razmišljamo kako…”Iz tuđeg džepa, dakako, što je stara praksa svih demagoga i manipulatora, umjesto da, ako je ima, s malo soli u glavi, stabilizira i sustav i cielu državu domaćinskim, učinkovitim odnosom prema raspoloživim resursima i poštivanjem socijalnih, a ne profiterskih vrijednosti. Kontraproduktivno je, protureformski, povećavati prihode smanjivanjem kakvoće i dostupnosti zdravstvenih usluga te se razmetati nadstandardima za bogataše.
Marijo Drlje se još lani suprotstavio otvorenim pismom tajkunizaciji zdravstva, mitu i korupciji u sustavu te zatražio osnivanje zdravstvenog Uskoka, a sada i mjerama kojima se ta nakana počela ostvarivati. Pod izlikom smanjenja troškova i gubitaka, svjesno se dopustilo produženje liste čekanja po javnim zdravstvenim ustanovama, čime se pacijente prisiljava na liječenje u privatnim ordinacijama ili, tko si to ne može priuštiti, na umiranje u tišini vlastitog doma. Sramota. U Splitu se MR pretraga dojke može redovno, a najranije, obaviti tek koncem 2017. Do tada tko živ, tko mrtav. Što se može očekivati kad uskoro liječnici počnu koristiti dopuštenje za rad na dva mjesta: u javnoj bolnici i kod privatnika?
Nije samo stvar u tome da netko, tko je dva i pol sata pod mikroskopom operirao stražnji segment oka, i to dvaput za radnog vremena u svojoj bolnici, više fizički nema snage za još nekoliko kvalitetnih sati u drugoj očnoj ordinaciji. Neće li se čuti već poznato: “Vidite, gospođo, ne mogu vas ovdje naručiti na tretman prije pet mjeseci, jer su nam aparati prebukirani, ali ako mi dođete u polikliniku na adresi…, možemo to obaviti već sutra ili prekosutra; platit ćete samo…”?
Drlje je za strogu zabranu istodobnog rada liječnika i u javnoj i u privatno, praksi, jer bi se time “onemogućilo da se za redovnog radnog vremena u javnoj bolnici ‘čuvaju’ za rad kod privatnika nakon 16 sati”. Na zub je uzeo i ugovorne stomatologe, koji “za plaćenog radnog vremena rade i privatno, pa jednu uslugu naplaćuju dvaput”. Može li se još zaustaviti tajkunizacija ne samo zdravstvenog sustava i prelijevanje najvećeg dijela od 22 milijarde kuna u privatne džepove nego i privatizacija samog HZZO-a? S ovom vladom i premijerom – ne može.