Uskršnja inventura

Ravna gora, RTS, satelit

U tjednu Karadžićeve osude RTS na satelitu pušta idiličnu seriju o četnicima – da u rasejanju, ne dao bog, ne bi došlo do dezorijentacije. U repriznom terminu još je jasnije ono što je bilo uočljivo već na premijeri: nanizanka Radoša Bajića svjedoči o dvostrukom odsustvu refleksije. U ‘Ravnoj gori’ naime vidimo poznate protagoniste jugoslavenskog rasula: đenerale Simovića i Mirkovića, kralja Petra, Slobodana Jovanovića i druge kako optužuju Hrvate i dr. Vladka Mačeka za izdaju. U jednom trenutku scena se iz prostorija vlade pomiče na drinsku frontu: skupina vojnika, Hrvata, bježi iz rova prema njemačkim položajima, na što neki vojnik kreće prema mitraljezu: ‘Sve ću ih pobiti!’ Oficir zabranjuje paljbu: ‘Srpski vojnik ne puca u leđa.’ Nekoliko sekundi kasnije Hrvate kosi njemačka artiljerija, a cijeli srpski rov se diže i skida kapu u znak sućuti i poštovanja. Kakva sedlarovština! Nakon Živojina Pavlovića snimati u istoj kinematografiji ovakve opsjene, pritom ih prikazujući kao povijesnu istinu, bezobrazno je, podlo i politički štetno.Bajić je o ratu, izgleda, učio iz bajki. Tu dolazimo do drugog gubitka refleksije. Očito je naime da ni danas snage poražene u Drugom svjetskom ratu nemaju snage pogledati istini u oči. Naprotiv. Ova je serija beatifikacija ravnogorskog pokreta, omiljena bajka o nevinosti nebeskog naroda, vječite žrtve izdaja i zavjera. Netko tako nevin ne može ni danas počiniti zločin, može biti samo žrtva ili onaj tko se brani. Nisu oni bili zločinci, nego šehidi. Eto, to je pravi smisao repriziranja: ‘Ravna gora’ je nadomjestak prizivnog suda, udijeljena amnestija oklevetanog naroda, pomilovanje, beatifikacija osuđenog baštinika Dražina pokreta, a u biti prisega na spremnost za ponavljanje jučerašnjih zala.

Dnevnik 3

Život TV kritičara u normalna vremena nalik je na podvižništvo: nigdje kapitalne lovine, zgodne mete, velike zvjerke, od jutra do mraka kritičarski post i nemrs. U takvim vremenima svaki kritičar postaje Gustave Flaubert, koji je kanio napisati roman ni o čemu. No od rukopoloženja novih gospodara televizije sreći i veselju nema kraja ni konca! Obilje je tu ploda i dobre lovine. Gdje god pružiš prst – kapitalac! Za komentar velikog masakra u Bruxellesu Petar Vlahov pozvao je recimo Davora Pavunu kojega dugo, unatoč njegovoj osebujnosti, nismo vidjeli na malim ekranima. Pavuna tvrdi kako je upoznao ‘Isusa Krista osobno, prvo u Engleskoj, pa na duhovnim vježbama kod p. Zvjezdana Linića i dr. Tomislava Ivančića… Na Jordanovcu dva puta i na kraju kod brata Rogera u Taizeu u Francuskoj…’ Nadbiskup sigurno gušta, to je program po njegovu ukusu. Zašto voditelj nije pitao Pavunu nešto o poznaniku? Hvala ti, Božo! Hvala ti, Tomo! Za idući masakr (bit će toga) obilje je sličnih, stručnih sugovornika: Kaćunko, Jezerinac, Sudac…

HTV, Dnevnik

Na Veliki petak Mirjana Posavec ugostila je razigranog Jurja Kolarića, koji je razvezao o smislu Kristove muke od Poncija do Pilata. Da je na propovjedaonici, ni po jada, ali avaj, on je u središnjem Dnevniku, u strogo limitiranom terminu, gdje se sve mjeri sekundama.Intervju počinje u pola dvanaeste minute i voditeljica, koja je očito računala na trominutni razgovor, na timecodeu 13:12 prvi put upozorava sugovornika da je vrijeme za privođenje razgovora kraju. No on moli za mali produžetak: ‘I još ako smijem reći…’ Voditeljica (13:14): ‘Ali samo vrlo kratko.’

To ‘vrlo kratko’ traje još minutu i pol. Teče i teče, teče jedan slap: Posavec se budi, sva u znoju, na 15:41: ‘Moramo završavati…’ Kolarić se, međutim, više ne obazire niti moli za produžetke, nastavlja o Kristovom hapšenju u Getsemanskom vrtu. Voditeljica treperi. Sjedi kao na iglama. Možemo zamisliti grmljavinu urednika u njezinim slušalicama: ‘Završavajteeee!’ No velečasni nastavlja o ‘postu i nemrsu kao dvije dimenzije Uskrsa’. Iz crkvene perspektive stotinjak godina nije ništa, a kamoli pokoja dnevnička minuta.

Voditeljica vidno očajava. Gleda ga, ali ne sluša. Sanja kraj razgovora. Pilji u Zmaja molećivo. Izraz lica govori: prekidajte, za ime boga! Kolarić na 16:20 tek kreće: ‘I sada dolazi ono najljepše nakon Velikog petka…’ Potom prelazi na križni put. Voditeljica je izbezumljena, ali Kolarić očito kani napraviti inventuru cijelog Velikog tjedna, pa prelazi na Veliku subotu, retorički se pitajući: ‘Velika subota, što je to?’ Voditeljica muca: ‘I…’ Kolarić pada u ekstazu: ‘Dolazi ponoć, subota, orgulje će zasvirati…’ Voditeljica razmišlja o normabelu, persenu, pasiflori i težim sredstvima smirenja. ‘Čut ćemo aleluja!’ veze Kolarić. ‘I ovdje ćemo’, pokušava završiti Posavec, ‘morati stati.’ ‘Budem’, budi se Kolarić iz ekstaze i dodaje: ‘Ali samo još ovo. Imali smo 40 dana korizme, a sad ćemo slaviti Uskrs pedeset dana.’ Kraj, the end, fine, aleluja!

Razgovor se okončao na 17:30 – križni put Mirjane Posavec trajao je više od šest minuta…

Čovjek kojemu se na Veliki petak ne da overdozirati vjerskim programom bježi na Treći, ali tamo nas dočekuje Bach, ‘Muka po Mateju’. Cijela je zemlja u vjerskom zanosu, svi slave, praštaju, mole, klecaju, odriču se, slave – a posvuda oko nas strukture grijeha, pljačka, korupcija, izdaja, rasprodaja zemlje i njezinih bogatstava, vjerolomstva i uopće cijela enciklopedija opačina. Povijest je dijalektična: ova će indoktrinacija izroditi svoju suprotnost, pitanje je samo kad. Urednicima savjet: razgovore s velečasnim Kolarićem ubuduće snimati.

HTV 3

Na Veliki petak novi urednik Trećeg dan započinje filmom (u 9:30) ‘Soba s pogledom na zvonik’. Potom u 10:00 slijedi ‘U Sveton Nediji za križen’, emisija pučke i predajne kulture, da bi nakon kraće pauze u 13:39 bila emitirana ‘Kalvarija’, emisija pučke i predajne kulture. Potom opet slijedi kraća pauza, a onda u 16:20 emisija ‘Sve za vjeru i domovinu – Josip Juraj Strossmayer’, da bismo u 18:14 gledali ‘Klasiku mundi’, Bachovu ‘Muku po Mateju’ iz crkve sv. Marije od Anđela u Luganu. U primetimeu u 20:00 vrti se ‘Mesija’, talijanski film. Malo je to – može Treći i više!

RTL Danas

U Velikom tjednu vidimo i ponekog pravog vjernika, ima i takvih. Papa Franjo pere noge, između ostalih, i muslimanskim izbjeglicama. Poziva na prijem ljudi. Ne sugerira slanje vojske i policije na granice, žicu i sl. Što će sad reći Markov trg, Pantovčak i Kaptol? Franjina misija podsjeća na epizodu ‘Braće Karamazovih’ kad se, u poglavlju o Velikom Inkvizitoru, Isus ukaže u Sevilji gdje ga prepozna jedino lokalni biskup, koji mu postavlja samo jedno pitanje: ‘Zašto si se vratio? Samo nam smetaš, kvariš nam posao…’ Evo jedan prikladan citat starog Feuerbacha: ‘Naše doba nedvojbeno daje prednost slici nad stvari, kopiji nad originalom, predstavi nad stvarnošću, prividu nad bićem. Ono što je u njemu sveto je opsjena, a ono što je profano je istina. Bolje rečeno, sveto u njegovim očima raste u mjeri u kojoj raskrsti s istinom i pridaje vjerodostojnost opsjeni, tako da je vrhunac opsjene za njega vrhunac svetoga…’