Pred zgradom Ministarstva kulture u Zagrebu bubnjalo se, zviždalo, podigao se i mali šator, a sve kako bi se povodom Svjetskog dana slobode medija upozorilo resornog ministra Zlatka Hasanbegovića na to da njegova politika zatiranja neovisnih medija neće proći bez otpora. Nisu držani govori. Okupljeni ispod transparenta „Šutnja je Zlat(k)o“ prosvjednici su pročitali Članak 19. i Članak 30. Opće deklaracije o ljudskim pravima te Članak 38. Ustava RH kojim se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli. Zabranjuje se cenzura. Novinarima se jamči pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.
GALERIJA – KAD NOVINARI PROSVJEDUJU: “Dolje ministar torture”
Ministra Hasanbegovića u zgradi nije bilo, a dio djelatnika ministarstva revolt su pokušali izraziti zatvaranjem prozora svojih ureda dok je ispred ulaza u ministarstvo stajao tek jedan stariji muškarac, kontraprosvjednik s transparentom na koji je pokušao stisnuti svu svoju mržnju. Psi koji laju, UDBA i ostali klasičan dijapazon onih koji su zapeli u vremenu pa se eto danas bore protiv komunizma i osuđuju „svaki totalitarizam“, osim vlastitog. „Ja se vas ne bojim“, vikao je prosvjednicima u lice. Zašto bi se bojao, pitali su ga, kad ga svi naprosto ignoriraju kao da je nevidljiv. „Zato što ste vi ovo“, odgovorio je pokazujući na svoj transparent kao da je zaboravio što je sve na njemu napisao. Predstavio se tek kao izaslanik ministra Hasanbegovića. Ime nam „Hasanbegovićev jurišnik“ nije želio otkriti.
Početak prosvjedne kolone (FOTO: Lupiga.Com)
Prethodno je kolona od oko tristotinjak ljudi od zgrade Hrvatskog novinarskog društva (HND) krenula prema Ministarstvu i na kratko zaustavila promet u Savskoj gdje je i po koji vozač odlučio prosvjedu dati podršku trubljenjem. Ovo, naime, nije bio samo novinarski prosvjed, i kako je rekao predsjednik HND-a Saša Leković, nije važno koliko se ljudi okupilo već koga se tu sve dalo sresti.
„Neki novinari nisu ni došli i potpuno ih razumijem, vidio sam puno kulturnjaka, aktivista civilnog društva, i barem jednog akademika“, rekao nam je Leković koji je prethodno izjavu dao i austrijskom novinaru, a prosvjed je pratila i ekipa slovenske televizije. Bile su tu i kamere HTV-a, a u koloni priličan broj HRT-ovaca koji su, obzirom na politiku s Prisavlja, puno riskirali ovakvim svojim angažmanom za slobodu govora.
Ispred zgrade ministarstva skupilo se oko tristotinjak onih koji su izrazili gnušanje prema medijskoj politici resornog ministarstva (FOTO: Lupiga.Com)
„Ne očekujemo da ćemo ovim prosvjedom smijeniti ministra. Još manje očekujemo da će on sam predati ostavku, ali ovo je za nas važan korak u nizu aktivnosti HND-a posljednjih mjeseci u cilju obrane osnovnih profesionalnih etičkih standarda u novinarstvu, neovisnost medija i slobode novinara“, zaključio je predsjednik HND-a.
„Ovdje se ne zalažemo samo za svoj ceh, već za civilizacijske norme i protiv nazadnjaštva koje bi stavilo klip u kotač napretka. Zbog toga mislim da svi slobodno misleći ljudi podržavaju ovu inicijativu, borbu za pravo na slobodu govora koja se ne smije poistovjetiti s govorom mržnje, i novinarstvo slobodno obavljati svoju temeljnu funkciju i biti korektiv vlasti“, rekla je Danijela Trbović koju smo donedavno na HTV-u mogli gledati u emisiji „Bez veze“. Donedavno smo na HTV-u mogli gledati i „Montirani proces“, a među prosvjednicima smo zatekli i Bornu Sora.
Pročitan je i članak 38. Ustava RH koji jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli te zabranjuje cenzuru (FOTO: Lupiga.Com)
„Došao sam iz solidarnosti i zato što vjerujem kako situacija u Hrvatskoj nije takva da se ne bi mogli boriti za slobodne medije. Nismo zaglavili u nekom crnom vremenu gdje je sve bezidejno, nitko nije ukinuo demokraciju, nitko nije micao zakone iako se oni krše. Mislim da je sad baš pravo vrijeme boriti se za ta prava, i vjerujem da pritiskom možemo mijenjati stvari“, smatra Sor, a isto misle i djevojke iz Drum & Bijes kolektiva koje su došle podići atmosferu svojim bubnjevima. Bubnjanje, kažu, ne naplaćuju, ali zato biraju prosvjede na kojima će svirati.
„I prije smo pratile neke protestne marševe i prosvjede, okupile bismo se gerilski kao i sada, ali smo u međuvremenu odlučile otvoriti i stranicu na Facebooku kako bi nas mogli kontaktirati ljudi koji žele da dođemo podizati energiju na ovakvim okupljanjima“, govore nam djevojke koje će, kako je krenulo, ove godine imati puno posla. No, koliko ovakvi prosvjedi uopće imaju smisla, pitali smo Zorana Pusića, najpozvanijeg za odgovoriti na pitanje koje sebi postavlja tiha većina građana.
„Mislim da ima. Ono što je uvijek problematično je da vam se čini kao da ste kap u moru, da ljudi nisu zainteresirani, i obično to ide jako polako. Nama je trebalo 11 godina da Trgu žrtava fašizma vratimo njegovo ime, bili smo i fizički napadani, događao se rat, emocije su bile snažne, a Vlada jaka. Ljudi su nam govorili da nikada nećemo uspjeti, i prevarili se“, uvjerava nas Pusić.
Dio novinara u znak protesta ispred ministarstva položilo je svoje olovke (FOTO: Lupiga.Com)
„Sada rata nema i čini mi se kako su ljudi svjesni da je ovo guranje u umjetni ideološki sukob zapravo nastojanje jednog djela Vlade. Osobno bih odmah potpisao ono što predlaže premijer Orešković, da se okrenemo privrednim reformama, ali u situaciji kad vam brane slobodu govora i prijete ukidanjem osnovnih ljudskih prava, to je ljudima ipak važnije od ekonomskih reformi“, kaže Pusić. Gušenjem slobode medija Vlada samo sebi radi štetu, uvjeren je Pusić, jer bez slobodnih medija vlasti ostaju bez kočnica.
„Sloboda medija važna je za demokratsko funkcioniranje vlasti, no ako hoćete biti autoritarni tada morate sve medije držati pod kontrolom i to je upravo ono što se danas u Hrvatskoj pokušava. Osim ukidanja potpora, bjelodani dokaz tome je i osnivanje društva novinara i publicista što je, po mom mišljenju – sramotno. Kao u Sovjetskom Savezu, ili kakvom drugom totalitarnom režimu, imamo društvo novinara koji osuđuju strane diplomate koji se zalažu za prava novinara. Nije li to nevjerojatno?“, začuđeno je komentirao Pusić, dok su se pred zgradom HND-a prosvjednici počeli razilaziti, a okupljati oni koji su došli na dodjelu godišnjih nagrada HND-a za novinarsku izvrsnost. Glavni urednici s cvijećem u rukama, direktori u odijelima, svita koja za prosvjedovanje nema vremena i novinare slavi tek kad im nagrade nose.