Kad se netko ponekad, u kafanskoj svađi ili novinskoj kolumni, malo zaigra i upozori kako je HDZ za spašavanje dupeta i privilegija spreman Hrvatsku gurnuti i u građanski rat ako treba, bude to više ili manje uspjela stilska figura, pretjerivanje kojim se ilustrira urođeni hadezeovski nedostatak skrupula u glavi.
Piše: Boris Dežulović (N1)
Jasno je valjda da HDZ neće Hrvatsku bukvalno gurnuti u rat, baš pravi bratoubilački građanski rat, s izvanrednim stanjem, policijskim satom, tenkovima na trgovima, uličnim borbama, prijekim sudovima, šumskim gerilcima i, naravno, HDZ-om na vlasti.
No, je li, zaista? Je li to baš jasno?
Prošlog petka uzbuđeni su Šibenčani cijelo jutro nazivali policiju i lokalne radio stanice, revoltirani nezapamćenom drskošću „nepoznatih počinitelja“, koji su uz cestu na ulazu u slavni kraljevski Šibenik postavili veliki billboard s natpisom „Dobro došli u Zadarsku regiju!“. Plakat je, naravno, brzo uništen, a prije nego su se gnjevni Šibenčani stigli organizirati, pa izaći na ulice, iskopati oružje iz vrtača i stati pred zadarskog agresora na šibenski most, oglasio se šibensko-kninski župan Goran Pauk iz HDZ-a, inače predsjednik Hrvatske zajednice županija, te sa samozadovoljnim facijalnim grčem na licu umirio građane objavivši kako je plakat „Dobrodošli u Zadarsku županiju“ – njihovo djelo!
Bila je to, saznali smo uskoro, „uspjela provokacija“, „gerilska akcija Hrvatske zajednice županija kao nositelja borbe protiv ukidanja županija i zagovaratelja hrvatskih regija utemeljenih na povijesti geografije“. „Ovo je drugi dio naše kampanje, tijekom koje ispitujemo afinitet građana, kako bi reagirali da su dio neke druge regije. U toj provokaciji želja nam je da građani postanu svjesni što znači pripadati svojoj županiji“, objasnio je župan Pauk, dodavši kako će slične plakate Hrvatska zajednica županija postaviti i drugdje po Hrvatskoj, od Vukovara do Istre.
Način je bez sumnje bio dobar, čak odličan, ali je li bio i najbolji? Ne bi li još efektnija provokacija bila da je, recimo, u šibensku bolnicu stigao neki Funcut prerezana grla, „živ klan, nedoklan“, krvavo krkljajući kako su ga u Benkovcu noževima klali zadarski regionalisti? Ako je, naime, metoda plašenja puka već preuzeta od srpskih uzora – koji su se, uzgred, „gerilskim akcijama“ poput onog čuvenog benkovačkog samoklanja Miroslava Mlinara proslavili upravo između Šibenika i Zadra – imali su šibenski hadezeovci na raspolaganju i boljih provokacija za kopiranje, a svakako brutalnijih od običnih grafita „Dobrodošli u NDH“.
Da nije tako historijski važna, uvodeći podzemnu političko-marketinšku proizvodnju neprijatelja za potrebe vladajuće elite prvi put kao legalan obrt, s pečatom Hrvatske zajednice županija – i da pri tom nije tako zaprepašćujuće pokvarena čak i za hadezeovske standarde – bila bi kampanja šibensko-kninskog glupana samo najžuplja i najimbecilnija u cjelokupnoj povijesti političke agitacije u Hrvata, svojom „uspjelom provokacijom“ protiv ukidanja županija bolno precizno razotkrivši baš svaki pojedini razlog zašto županije treba ukinuti, i zašto ih treba ukinuti odmah, danas, sad, do kraja ove rečenice.
Podsjetimo se za početak protiv čega se to larve iz budžeta bore kad se suprotstavljaju „zagovarateljima hrvatskih regija“: tim je „zagovarateljima“ glavni i više-manje jedini razlog za ukidanje županija to što one ne trebaju nikome, ali baš nikome osim golemoj armiji vijećnika, pročelnika, načelnika, zamjenika, pomoćnika, ravnatelja, referenata, tajnika, kuraca i palaca – koji isisavaju golem novac poreznih obveznika samo na održavanje golog biološkog opstanka kao svoje jedine svrhe i smisla – i njihovoj stranci, HDZ-u, da u županijskim službama okući svoje kumove i netjake, pa preko županija vlada svim hrvatskim gradovima i gradićima, u kojima čak ni za vrijeme rata, pod srpskim topovima, nije uspijevao osvojiti vlast.
I kako Hrvatska zajednica županija odgovara na te „regionalističke“ argumente? Je li im palo na pamet odgovoriti činjenicama, velikim plakatima sa, recimo, pravom istinom o županijama i spektakularnim grafikonima efikasnosti takvog ustroja? Jesu li uopće pokušali pronaći i staviti na billboard neki, bilo koji razlog zašto bi Hrvatska trebali imati dvostruko više županija nego nogometnih prvoligaša? Naravno da ne, jer činjenice su jedini prirodni neprijatelji hadezeovaca, činjenica se oni boje više nego zubara, pedera i školovanih žena: zato oni već dvadeset pet godina, uvijek i bez povijesne iznimke, govore samo o Onima Drugima.
I kako onda Hrvatska demokratska zajednica županija govori o drugima? Govori li o „zagovarateljima hrvatskih regija utemeljenih na povijesti geografije“ – što god značilo to „povijest geografije“ – velikim plakatima sa, recimo, pravom istinom o regijama i grafikonima neefikasnosti regionalnog ustroja? Je li im palo na pamet, kad su se već dosjetili provokacijom upozoriti na opasnost od regionalista, podsjetiti na njihove prave namjere i na ulazu u Šibenik staviti plakat s natpisom, štajaznam, „Dobrodošli u Dalmaciju“?
Naravno da nije, jer čak i tako bazično glupi znaju da to nitko u Šibeniku ne bi ni primijetio: Šibenik je, jebiga, cijelu svoju „povijest geografije“ bio dijelom Dalmacije, a šibenski karizmatik Mišo Kovač upravo je arhetipski Pradalmatinac, iz svakog pojedinačnog klišeja o crnpurastim mužjacima s gitarom, lančićem, brkovima i Dalmatinskom regijom u svom oku. Zato, eto, beskrupulozni paraziti iz Zajednice županija, kako bi uplašili šibenske županovnike, izmišljaju fantomsku „Zadarsku regiju“, koju nitko u cjelokupnoj povijesti hrvatske geografije nijednom spomenuo nije.
Razumno, misleće biće pomislilo bi, naime, da bi netko kome je „želja da građani postanu svjesni što znači pripadati svojoj županiji“, na ulaz u Šibensko-kninsku županiju postavio billboarde, na primjer, „Dobrodošli u Šibensko-kninsku županiju“. To je zato što razumno misleće biće – zato što je razumno i misleće – ne može slijediti hrvatski um. A hrvatski um pripadnost nečemu uvijek, ali uvijek, definira prema drugom. Hrvat je definiran protiv Srba, katolik protiv komunista, muškarac protiv pedera, Splićanin protiv Zagreba, a Šibenčanin, jasno, protiv Zadarske regije. Ako još i nije, ima tko će ga definirati: „želja nam je“, podsjećam, „da građani postanu svjesni što znači pripadati svojoj županiji“.
Zato HDZ-ovi županisti, kad su par dana kasnije svoju kretensku akciju izveli i u Vinkovcima, nisu na ulazu u grad stavili „regionalistički“ plakat „Dobrodošli u Slavoniju“, već – „Dobrodošli u Osječku regiju“. Zato će sutra po Istri staviti billboarde dobrodošlice u Riječku regiju, u Čakovcu Varaždinsku, a na ulazu u Vukovar, valjda, divovske transparente „Dobrodošli u Region“. Jer regionalisti, sama reč kaže, traže regionalizaciju Hrvatske, što u stvari znači, sama reč kaže, integrisanje Hrvatske u Region.
U tim stvarima – u plašenju građana katastrofičnim projekcijama izvedenim iz slaboumnih sedlarovskih falsifikata – hadezeovci su najjači. A Hrvati, kako znamo, najslabiji. Šibenčani će tako, ako treba, i oružjem ustati u obranu svoje historijske, dvadesetak godina stare tisućljetne županije od zloglasnih velikozadarskih regionalista, krvopija i šibenikoždera, koji bi po onoj dobro poznatoj „Šibenik radi, Zadar se gradi“ otimali Šibenčanima devize i košarkaše, ukinuli im i županijski sud i županijski ured za prostorno uređenje, pa odlučivali kako će im se odvajkada zvati tvrđave oko grada.
Ustat će tako Šibenčani, i Vinkovčani – i Vukovarci, i Siščani, i Međimurci, i Ličani, i ostali – protiv regionalista i njihove „povijesti geografije“, obranit će svoje slavne županije i svoje mudre župane, jer bolje je, kaže drevna hrvatska mudrost, da ih pljačkaju njihovi, nego hegemonistički regionalisti iz Zadra ili Osijeka. Čak i kad cijela mobilizirana Šibenska županija, zajedno sa svim vijećnicima, pročelnicima, načelnicima, zamjenicima, pomoćnicima, ravnateljima, referentima, tajnicima, kurcima i palcima – sa svih svojih pet gradova i petnaest općina – ima manje stanovnika od zagrebačke Trešnjevke.
Toliko, eto, o tome – ako ste i vi gdjekad tako nešto pomislili – da pretjeruje svatko tko lakonski ustvrdi kako je HDZ za svoje privilegije spreman, ako treba, Hrvatsku gurnuti i u građanski rat.
„Ovo je treći dio naše kampanje, tijekom koje ispitujemo kako bi građani reagirali da su dio neke druge regije“, objasnit će valjda župan Pauk kad sutra šibenskom rivom, uz ostatke zapaljene katedrale s divovskim grafitima „Ovo je Zadarska regija!“, praćen naoružanim pripadnicima Tornada prodefilira konvoj tenkova i samohotki zadarskih registarskih oznaka, a Vinkovcima budu marširali – to bi bila sjajna provokacija! – crnokošuljaši Glavaševe Slavonske sokolske garde, odvodeći prestravljene građane u istražne garaže Osječkog regionalnog suda.
„Želja nam je bila da građani postanu svjesni što znači pripadati svojoj županiji“, uspjelu će provokaciju na misi zadušnici za nesretno stradale Vinkovčane objasniti predsjednik Hrvatske zajednice županija Goran Pauk.
Vidjela je, eto, ova izjebana zemlja očajničkih i bijednih pokušaja spašavanja debelih guzica, organski sraslih s grijanim sjedalima službenih limuzina, ali ovako bijedan i upravo zločinački pokušaj – da se tako sraslim guzicama zajašu priglupi hrvatski antagonizmi, pa im se još i dodaju novi, besramno izmišljeni – čak ni u Hrvatskoj još nije viđen. Nakon ovoga, nakon međuregionalnog građanskog rata kao realne političke opcije, u kafanskim svađama ili novinskim kolumnama o hadezeovskim kravosasima hiperbole su i službeno ukinute kao stilski alatka, jer ne postoji konstrukcija tako hiperbolična da je HDZ-ovi uguzi već nisu razmotrili i razradili kao plan B.
Uostalom, istog tog petka kad je u Šibeniku osvanula rijetko uspjela provokacija s dobrodošlicom u Zadarsku regiju, predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović međimurske je župatriote u Čakovcu – prestravljene valjda mogućnošću da osvanu u Trnovečko-bartolovečkoj regiji – utješila rekavši kako „sadašnji sustav županija treba zadržati“. Zamoljen pak za komentar te izjave, potpredsjednik Vlade Božo Petrov istog je popodneva u Zagrebu objasnio kako je, istina, „sustav županija neodrživ“, ali da ćemo to, „hoće li se uopće ići na smanjivanje broja županija, još vidjeti“.
Kad je, eto, čak i šef Mosta, kojemu je ukidanje „politički montiranih županija“ bilo glavno i najvažnije predizborno obećanje, tako ritualno pojeo govno – kad se dakle pred HDZ-ovim županijskim uguzima povukla i takva jedna granitno dosljedna moralna gromada – nema zapravo hiperbole kojom bi se dalo zamisliti čime su tek, tako beskrupulozni i spremni na sve, hadezeovci uplašili stamenog Božu Petrova.
„Dobrodošli u Metkovsko-neretvansku regiju!“, pisalo je valjda na velikom plakatu na ulazu u Zagreb.