Miro Kovač, ministar vanjskih poslova Hrvatske izjavio je nedavno u središnjem dnevniku državne televizije kako će jedan od osnovnih kriterija pri rotaciji kadrova, odnosno zapošljavanju novih u državnoj diplomaciji biti – odanost državi.
Da je to izjavio Staljin 48. godine ili Tito 71. godine mi bi to danas učili kao užasni izraz surove diktature i dokaz autokratsko-udbaškog režima.
Dakle, kako se mjeri “odanost državi”? Postoji možda neki ”odanometar”? Kako utvrditi da je netko odan državi, a netko nije, kako procijeniti tko je više odan, tko je odaniji? I tko o tome sudi? Onaj najodaniji, jelte?
Ministarstvo vanjskih poslova pod hitno treba preseliti na Zavod za zapošljavanje. Nitko na svijetu ne bi imao tako akademski rafinirane kadrove, mlade, lijepe i zgodne, koji znaju i hodati i pričati, i osloviti kraljicu i osloviti cara, koristiti nož i viljušku, a do u detalje znali bi sve o zemlji u kojoj bi predstavljali Hrvatsku,
Taj mladi kadar, blokiran i definitivno udaljen partijsko-salonskim i političko-udbaškim metodama, zaslađenim klasičnim idolopoklonstvom, poltronstvom i već znanim “vezama i vezicama”, sasvim sigurno barata bolje stranim jezicima od aktuelnih profesionalaca.
Nije Ministarstvo vanjskih poslova svetinja njima dana u amanet. Objavite natječaj, dajte sve javno, jasno i transparentno, pa da vidimo koliko bi uhljebljenih kadrova Ministarstva i dalje ostalo na poslu.
Jer, ovi mladi bi ih pomeli i osramotili.
Veleposlanike, ambasadore i konzule koje sam kroz život upoznao, nastojim čim prije zaboraviti.
Drže se skupa i staju nas skupo, a u glavi im je prazan skup.
Jedina kvalifikacija im je upravo t : odanost državi.
Oni odani, mi prodani.