2017. godine bi se Poljska na “Eurosongu” u Ukrajini mogla predstaviti pjesmom “1943” i podsjetiti na pokolj u Volinu, piše njemački tisak.
“Pjesma može biti most”, pjevala je njemačka pjevačica Joy Fleming 1975. To je ideja “Eurosonga”. Ako festival postane politička platforma, sukob, onda on gubi svoj izvorni karakter”, piše zamjenik glavnog urednika lista Abendzeitung, Timo Lokoschat.
Lokoschat podsjeća na prilično čudan odabir žirija da ove godine pobjedi predstavnice Ukrajine, Jamala koja je optužila Ruse za zločine 1944. na Krimu i pobijedila na “Eurosongu”, ali i na pravilo 1.2.2, poglavlja G, koje zapravo jasno precizira “kako pjesma koja se pjeva na festivalu Eurovizije ne smije sadržavati političke poruke”.
“Zbog ovog su pravila mnogi radovi u prošlosti bili odbijeni”, piše Abendzeitung.
Kako piše list, “ako svatko bude imao isto pravo, Poljska se iduće godine može pojaviti s pjesmom pod nazivom “1943”, te opjevati likvidaciju 100 000 ljudi u regiji Volin, što u Ukrajini uporno žele zaboraviti”.
“Engleska može obraditi himnu bombardiranja Coventrya. Njemačka može uglazbiti noćne udare na Dresden, a Bošnjaci napisati tugaljivu pjesmu o masakru u Srebrenici. Srbija, pak, može opjevati zločine u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata, a grčki reper opisati povijesno “Ne” ultimatumu fašističke Italije 1940. godine”, napisao je Timo Lokoschat.
Upravo u kontekstu da “pjesma može biti most, što i jest izvorna ideja Eurovizije, Lokoschat navodi primjer Hrvatske i Srbije, balkanske zemlje koje su, kako on kaže, “još uvijek zavađene, ali se vrlo dobro slažu po pitanju glazbenih ukusa, ili kada Njemačka dobiva bodove iz Izraela, to je jednostavno zato što se Izraelcima ta pjesma svidjela”.
“Nakon ovoga pjesme ne samo da više neće biti most, nego eksploziv među narodima”, zaključuje Abendzeitung.
Podsjetimo da je u subotu u Stockholmu, gradu domaćinu u finala “Eurovizije”, publika je dala najveći broj glasova od predstavniku Rusije Sergeju Lazarevu, ali je dodatnim glasovima, s ocjenama žirija, on zauzeo treće mjesto, a pobijedila je predstavnica Ukrajine Jamal, koja je pjevala o Staljinovim deportacijama krimskih Tatara 1944. Nakon ove odluke je festival zainteresirao i one koji ga obično ne prate i komentara Facebook stranica Eurovizije je zasuta tisućama pogrdnih komentara zbog političke odluke žirija i same političke poruke koju sadrži pjesma “1944”.
Korisnici društvenih mreža iz različitih zemalja također su prosvjedovali zbog novog sustava glasanja na “Eurosongu” i nazvali festival političkom tribinom. Prema mnogima je pobjednik trebao biti Lazarev ili predstavnica Australije Dami Im, ovisno o ukusima.
Crne stranice svoje povijesti su ispisali gotovo svi narodi u svijetu, a podsjetimo na masovno uništenje Poljaka na području regije Volin koje su pobili vojnici “Ukrajinske ustaničke armije” (UPA), nacistički kolaboracionisti u Drugom svjetskom ratu. Vrhunac masakra se dogodio 1943. godine, kada je počelo aktivno protjerivanje Poljaka s područja Volina. Službeni broj poginulih Poljaka nije manji od 36 543 – 36 750 ljudi, ali su to samo oni čija se imena i mjesto smrti znaju. Prema nekim izvješćima, ukrajinski kolaboracionisti su ubili od od 60 do 100 tisuća Poljaka.
Svake godine 11. srpnja se Poljska prisjeća žrtava masakra u Volinu. Za te zločine nitko nije međunarodno osuđen, a savezničke snage su u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj dali utočište Stepanu Banderi, dok je Romana Šuheviča, bez suđenja, negdje kod Lavova nakon Drugog svjetskog rata likvidirala ukrajinska policija. To su bila dvojica čelnih ljudi Organizacije ukrajinskih nacionalista i njenog oružanog krila, odgovorni za pogrom nad Židovima i Poljacima u zapadnoj Ukrajini u Drugom svjetskom ratu.
2013. je bila 70. godišnjica tragedije u Volinu i poljski Sejm je usvojio rezoluciju koja navodi da je masovno uništenje Poljaka u Volinu imalo karakter etničkog čišćenja sa znakovima genocida.
Hoće li Poljaci ili netko drugi iskoristiti sljedeće natjecanje za pjesmu Eurovizije, nije poznato, ali činjenica je da je Ukrajina stvorila presedan koji ovaj inače sladunjavi festival pop-glazbe može pretvoriti u tribinu žestokog političkog obračuna i povijesnih prepucavanja.