U posudi za hlađenje šampanjaca od inox silvera ostavljeno je šest mobitela. Sedmi je bio skriven u…
Prihvaćamo rizik da transkript tajnog razgovora između pet uvaženih Brođana, snimljen skrivenim sedmim mobitelom, a koji objavljujemo na sbperiskopu, bude zlonamjerno proglašen bezočno drskim falsifikatom kojim se tendenciozno i podmuklo želi narušiti dostojanstvo političkih uglednika. Prihvaćamo i etikete koje nam mogu nalijepiti kolege i komentatori s lošim namjerama da se radi o „priči iz kenjare“, nastale na temelju prljavog prisluškivanja, kao što su tu etiketu svojevremeno priljepili radovima nikad prežaljene suradnice Otte von Grunt koja zbog predanog i marnog rada i zbog cjelodnevnih obveza, nema više vremena za SBPeriskop nastaviti niz antologijskih, kako smo naveli, priča iz kenjare. Podsjetimo, vrijedna Otta je do važnih obavještajnih podataka došla slučajnim prisluškivanjem gradonačelnika dok je bila u WC-u jednog robnog lanca. Prihvaćamo navedene reperkusije, ali, ne prihvaćamo neprihvaćanje da se radi o satiri.
Tekst koji je poslan klasičnom poštom od strane nepoznatog pošiljatelja, lektorirao je urednik.
Dakle, u razgovoru su sudjelovali (imena navodimo redom kako su prisutni uzimali riječ):
Mirko Duspara, višemandatni gradonačelnik Slavonskog Broda i utemeljitelj Udruge „Pravaš“.
Roberto Lujić, šef brodskog SDP-a, profesor, doktor znanosti, zaposlen na Strojarskom fakultetu.
Dragan Jelić, kandidat HDZ-a za gradonačelnika, član GV, sadašnji direktor i bivši vlasnik CTR-a.
Tihomir Jakovina, aktualni ministar poljoprivrede u Milanovićevoj Vladi, šef SDP-a Brodsko-posavske županije.
Pero Ćosić, šef HDZ-a brodsko-posavske županije, privatnik, poduzetnik, suvlasnik medija
Glaga, glasnogovrnica gradske uprave, novinarka, šefica Odjela za odnose s javnošću
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Duspara: Sve vas pozdravljam, zahvaljujem na odazivu i molim da mobitele ugasite i stavite u posudu za hlađenje šampanjca od inox silvera.
Lujić: Zašto gradonačelniče?
Duspara: Ccc, još pitaš? Pa da neko od vas snimi razgovor i snimku preda Peniću. Dobro, taj ne objavljuje i ne istiskuje više ništa, a da mene ne pita, ali ipak, stvari koje on nije htio objavljivati znaju ponekad uskrsnuti iz njegove ladice.
Jelić: Ma, nije to velika ladica, to je mala, malecka, kao trezor je od pet kubnih metara.
Jakovina: Slažem se s partnerom Dusparom. Htio bih se opustiti. Umoriše me reforme.
Ćosić: Samo malo. Otkad ste vas dvojica partneri?
Lujić: Otkad su zaključili da imaju imaju mnogo toga zajedničkog.
Jelić? A što to?
Lujić: Pa, na primjer, obojicu ih boli uho za poljoprivredu.
Jakovina: Roberto, prestani! Ne šali se tako! Što to iz tebe progovara?
Lujić: Ništa večeras, možda dopodne nakon što na tašte… Samo mi je drago da smo ovako lijepo zajedno pa sam malo intiman.
Jakovina: Pero, pa partneri smo s crnim Pravašem, zbog Stendhala. Znaš ono, Crveno i crno. Zajebavam se, partneri smo, jer imamo iste vizije i interese o razvoju i razvitku. Ideologije samo zanemarili kao maćeha dite.
Glasnogovornica-zapisničarka (u daljnjem tekstu – Glaga): Mogu li ja, gradonačelniče, zadržati pri sebi mobitel, jer bih snimila razgovor i dijelove po vašem odobrenju iskoristila za zapisnik i članak u Glasnicama Broda? Ne mogu cijelo veće biti prisebna i sve zapamtiti. A mobitel ću vam odmah predati da izbacite sve što nije za bezobraznu javnost.
Duspara: Gospodo, slažete li se da izađemo u susret Glagi? Meni prvom nije u interesu da u čaršiju procuri cijeli razgovor?
Ćosić: Ne slažem se. Mirko, oprosti, ali poznat si po montiranju svojim suradnicima, pa zašto ne bi i nama. Svi protiv jednog mobitela, jer jedan mobitel može biti protiv svih.
Duspara: Dobro gospodo oslanjat ćemo se na sjećanja. Sastali smo se kako bismo se pred 2014. godinu međusobno usaglasili oko: vodnog programa, turizma u Brodu, proračuna i odnosa prema medijima. Tko je za? Svi. Ima li tko protiv? Nema. Joj, ja ko onaj bivši tajnik HDZ-a Jarnjak koji je za dlaku izbjegao Haag, a kasnije i Remetinac.
Lujić: Nešto mislim da smo ipak trebali zvati Boru i Marijana. Peče me savjest.
Jakovina: Ti misliš?! Ne izazivaj sudbinu kao ona Aleksandra Kolarić. Da je tebe pekla savjest ne bi pristao da se obmanu naši birač i ne bi se poslije izbora udružio s Pravšem.
Duspara: Sad moram i ja pitati. Jel ti to nas Lujiću zajebavaš? Do sada smo bili ozbiljni ljudi. Boro bi morao koristiti mobitel radi uspostavljnja konferencijske veze s drugom državom, a Marijan bi imao svaki minut amandmane. Uostalom, ne vidim ih u zajedničkom poslu.
Idemo mi na posao, idemo na ono od čega se uživa.
Vrlo kratko i jasno. Jakovina i Lujiću, u koaliciju smo ušli zbog Hrvatskih voda, dakle, duboko zajedničkih interesa. Vi ste u njihovom Nadzornom odboru. Ćosić zna izvoditi radove, a ja kao treći igrač, potpisujem i lupam žigove. Javno se vi esdepeovci i hadezeovci mrzite koliko god hoćete, što je i poželjno, jer puk voli predstave u kojima narodni tribuni kao ginu za njega, ali, u mom uredu morate surađivati, jer dobro znate da vaše stranke ne žive od priča o ćirilici i ravnopravnosti. Pitajte Karamarka i Milanovića što znaju o tome. Prema tome, jeste li da učvrstimo dogovor o slijevnim novcima?
Ćosić: Nek se otvori taj šmrk slijevnog novca, nek pogasi vatru naših gubitaka, neka nešto zaradimo, a i stranke naše mile valja potpomoći. Morat ćemo i Opačku baciti neku pileću košćicu.
Jelić: To ću ja tehnički riješiti. Imam projekt za duge prste polizat.
Lujić: Trebalo bi mi u svezi vode zaposliti kčer od punčeve tetke. A i Stribor Va…
Jakovina: Evo ga opet. Mi smo sad na vodi, nismo pri zemlji tj prizemni, dragi kolega. Ne brini i šuti, Mirko će to.
Duspara: Gospodo, znači sve jasno. Drugo, turizam. On je budućnost zapošljavanja. Sve ću da dam samo da prodam turističke aranžmane. Sad primamo goste za badava, mi im plaćamo dolazak i boravak, ali kad nam krene, kad se za Brod pročuje u Japanu, Filipinima, Saudijskoj Arabiji, Bjelorusiji, Obali bjelokosti… gdje će nam (Gradu, Savusu, Artu, Centralu i turističkom kiosku na Tgu pobjede) – biti kraj. Mi njima dovodimo delegacije, a hotelijeri nama sobu viška, prostore za terevenke i pršut.
Jelić: Angažirajmo Bašića. On ima ideja i u turizmu. Idu mu brojke, a Brod vidi kao cjelinu, jer dobro poznaje dijelove. Ima veza u Zagrebu, ne kotira loše među Brođanima, zna zakonodavstvo i Europu… hm, i ne radi…
Duspara: Primi ga onda u svoj CTR! Više meni vrijedi moja Glaga i moji vjernici u Upravi, nego nadobudni Petar. On bi mogao biti samo turistički vodič. Ma i to ne bi bilo dobro. On bi turistima govorio istinu i sve zasrao. Osim toga, on nema nikog iza sebe. Samo svoju majku. Mogu ga zaposliti da bude pojas za spasavanje na bazenima.
Jelić: Udružit ću se ja s Lončarićkom. Privući ćemo novce iz investicijskih EU fondove. Kad Europi spomenemo Milecov zoološki vrt, pa Malenu i Klepetana… ima da kapa lova ko suze radnika. Na krov na kojima se gnijezde rode legende, pripuštali bi pred turistima one novinare koji stalno pišu o njihovom ljubavnom životu. Pustili bi ih da maze rode po glavama. Bili bi to prizori za National Geographic. Malo je nezgodno što su neki od njih niži od roda.
Ćosić: Čuvajte mi, turistički genijalci, pogled na Bosanski Brod. Prodaja čežnje uvijek se isplati. Sada je gledanje na zavičaj besplatno. Uh, da na keju napravimo neku ogradu, pa da naplaćujemo gledanje na milu nam Bosansku Posavinu, po tarifi:
- Slobodno gledanje preko Save, ispred zida, pola sata, 10 kuna.
- Sjedenje na zidu, pola sata, 8 kuna.
- Gledanje s ljestava, preko zida, pola sata, 8 kuna.
- Virenje kroz vrata dok prolaze oni koji idu slobodno gledati, jedna kuna.
Mirko, de prvo vidi izvedbu s Blatančićem, a onda stavi na Gradsko vijeće da potvrde.
Lujić: Ne zaboravite se ćuti s Dragom Gojkovićem, on ima snimljene naše domaće irske glazbe da ne bi vjerovali koliko, pa da to dijelimo turistima ko muzičke perece. Isto tako, ne zaboravite frakliće s brljom za turiste. Neka vide duplo, pa će duplo i platiti kontinentalne ljepote kao što je, na primjer, stari, razrušeni takoreći antički hotel Park. Mislim da i muzealce treba angažirati.
Jakovina: Ko o čemu, Roberto o…
Duspara: Znači, ulagat ćemo i dalje u još stariju i ljepšu povijest Broda. Neka slogan bude (Glago, de to prenesi Lončarićki, a tebi Ćosiću hvala na ideji): Brod je panonski Dubrovnik sa zidinima na obali Save.
Glaga: Jel odmah da prenesem?
Duspara: A čime odmah kad ti je mobitel u silver inoksu. Sutra, na sabajle.
Jakovina: Pošteno. I moje Ministarstvo će potpomoći brodski turizam. Osigurat ćemo starter za rodiće.
Jelić: Ne jedu rode starter.
Jakovina: Dobro, onda ćemo dati ribe s naših polja i dolina.
Duspara: Prođe komotno proračun za 2014-u godinu. Napuhan je ko hašoman početnik, ali i vrata koalicijske suglasnosti bijahu dovoljno široka. Lako je utjerati kad je klin uži nego rupa. Tebi Jeliću hvala na izjavi da ćeš ceteerovski raditi na dobrobiti grada, bez obzira što si u oporbi i što se ne slažeš s proračunom. Kako bi tek radio da se slažeš.
Lujić: A meni hvala? Pa niko te, Mirko, nije tako zdušno podržao kao ja. Ni Ivanović svojevremeno. A što kažeš na to da više ne govorim okolo o Brodu kao kasabi, nego o Brodu kao gradu u kome će, nadam se, u 2014. doći do nekih novih iskoraka u investicijskom ciklusu? Rekao sam pred Ružojčićkom iz Udruženja brodskih novinara, čovječe, da mi u SDP-u pripremamo projekte za sljedeću godinu, a nadamo se da će oni kvalitetni biti i odobreni što bi bio izniman uspjeh. Nemoj Mirko sad da nas zezneš nekim svojim manevrom.
Duspara: Gdje bih ja nekog zeznuo?! Kad si to vidio i čuo?
Jakovina: Na projekt vodnog programa on misli, Mirko!
Ćosić: I mi u HDZ-u imamo projekte. Srušili bi pola Starčevićeve i Mesićeve. Na što to sve sliči onako staro. Novogradnju trebamo onamo, ali samo ako Perkovićka na dosadašnji način nastavi raditi svoj posao. Mirko, nemoj slučajno da neko iz njene ekipe počne plakat za starinama i zaustavi arhitektonskim pravovjerjem njihovo rušenje.
Duspara: Sve je jasno, dogovoreno, ispečeno ko čvarci na Katarinskom sajmu. Idemo dalje. Slika o nama u javnosti mora biti bistra i čista kao što je uvjerenje naivnih idealista.
Jakovina: Ja sam nečistoj sedmoj sili rekao originalne misli da uvijek može bolje, ali da iza sebe imamo jako dobrih rezultata, te da se nadam da ćemo u budućnosti još bolje promovirati i lokalne i državne projekte.
Duspara: Od tebe bih čak i ja mogao štošta naučiti. Svaka čast! Na primjer, kako ljude odučiti od detalja. Kad se puno detaljizira onda te kasnije samo prozivaju. Moraš imat pamćenje kao nosorog. Najbolje je kao ti Tiho obećati brda i doline, a ako se rodi kula od pijeska u alibi krizi, bravo za nas.
Glaga: Nedopustivo je da lokalni mediji ne dišu kao jedan, a o jednom se gradu radi. Jedan grad, jedn aslika o njemu. Primjetila sam da su portali ipak većinom naši i srcem i dušom i interesom vlasnika. Vjeruju gradonačelniku i kad on sam sebi ne vjeruje. Manjina samo improvizira. Laprdala, lumpenproleteri, šaka jada, kritičari nijedni s previše škole. Budale… za koga su ti učili?! Kako se samo usuđuju?! Ima jedan portal čiji je urednik nezaposleno ljudsko smeće. Naprosto, ne želi gad raditi. Neće, pa neće. Ja ću sada reči pa kud puklo da puklo i baš me briga što će reči takozvani nezavisni mediji: oni misle da misle dobro gradu. Oni ne misle da je to što misle svojom glavom problem za glavić od kule grada tj. za gospodina gradonačelnika koji misli i za one koji nikad mislili nisu. Odmara im tako njihove glave.
Duspara: Stani malo. Kakav je to riječnik? Uzbuđena si kao predsjednik Gradskog vijeća Andrić na nekoj izložbi mazarija. Imaju nezavisni pravo na svoje mišljenje o bespravnosti, i ne vrijedi im što imaju pravo da mi nemamo pravo kad mi određujemo što znaći ići pravo? Nek si svoju nezavisnost zataknu za monitor.
Ćosić: Stvarno Glaga, pripazite malo na rječnik, a to što ste uzbuđeni shvaćam kao veliki kompliment prvenstveno sebi i svojoj pojavi.
Glaga: Oprostite, ali ti novinari van kontrole kod mene izazivaju nekontroliranost. Kako ja znam slušati starije i sve iznad mene?
Jakovina: Mirko, ne podcjenjuj te podrivače naših autoriteta. Što su samo napravili meni, ali i turizmu Balija. Zavidnici s previše pitanja, a premalo respekta, pa i za moje reforme.
Lujić: Njima je krivo što što nisu pozvani na tulum kao neke njihove kolege.
Ćosić: Koji tulum?
Lujić: Ma ja to slikovito da me i tinejđeri razumiju. Nisu naši, ne puštamo ih na party koji smo mi organizirali i na kome ima besplatnog pića, meze i kišobrana za njihove glave. Eto!
Jelić: Što je zaključak? Po meni što god mi napravili i isprojicirali ti nezavisni portali odnosit će se prema tome s prezirom i podsmjehom. Majku mu, kao da znaju pozadinu svega. Dakle, radimo po svome i boli nas lulek.
Duspara: Upravo tako. Pravimo se kao da ne postoje. A naši portali i oglasila će prenijeti sve što treba za umiriti javnost. Dobro, to nije besplatno ni nama ni njima, ali stvari treba držati na kratkoj uzici. A ako treba uznemirit ćemo javnost sami kao s nečistim zrakom. Glaga, nazovi sutra Petera Tot-Đerđa I Vašarevića i pitaj ih kad je slijedeći protest da se pridružim.
Glaga: Gradonačelniče, ipak se ugledajte na župana Marušića. Sve štima, novce daje svojim medijima, njegova Glaga planduje, za razliku od mene kronične, pardon kroničarke, a on ne se trudi bilo što reči osim: čast mi je pozdraviti… i imam zadovoljstvo otvoriti… ovo drugo sve rijeđe. A vi svaki čas na radiju, pa odnedavno na televiziji… Znate, tko puno priča, puno govori o sebi. Vi ste tako… temperamentni.
Ćosić: To s televizijom sam ja sredio, majku mu staru.
Duspara: Glaga, ne brini brigu, brižnu mu majku. Nego, ljudi, tko bi ovo očekivao?
Lujić: Što?
Duspara: Da se slažemo baš u svemu. Više nego da smo kumovi. Ćut, psst! Budala ko se prvi nasmije na ovo. (Tišina je da se muha može ćuti). Sretna nam Nova 2014. godina. E, da! Neka svako uzme svoj mobitel. Tko će otvoriti šampanjac?