Robin Harris, dugogodišnji savjetnik premijerke Margaret Thatcher, Foto: zoomiraj.com
|
Država nije ta koja može stvoriti radna mjesta, to može jedino privatni sektor. Ali, da bi to bilo moguće, potrebno je smanjiti poreznu presiju i državnu regulaciju. Zadatak države je samo stvoriti čvrsti pravni okvir. Hrvatska Vlada stoga mora napraviti preokret i pokrenuti zemlju, slično kao što je premijerka Margaret Thatcher pokrenula Veliku Britaniju 80-ih.
Smatra to Robin Harris, dugogodišnji savjetnik Željezne lady, autor njezinih govora, pisac njezine autobiografije “The Downing street years”, kao i njezine biografije “Not for turning”, koju je spremao od 2005., ali je objavljena dva tjedna nakon njezine smrti 8. travnja ove godine. Harris se odazvao na HDZ-ov gospodarski skup održan pretprošlog petka u hotelu Westin, gdje je govorio na temu kako Hrvatsku vide u svijetu i što bi trebalo poduzeti da se zemlja pokrene. “Margaret Thatcher odbila je1979. prihvatiti da je Britanija gotova. Hrvatsku danas pesimizam vuče prema dolje. Ali, ako vjerujete u zemlju i njezine talente, možete ju osloboditi i tu je patriotizam također bitan”, poručio je u svom govoru.
Što bismo trebali napraviti da privučemo više Britanaca u Hrvatsku? Izgleda da Britanci još uvijek više vole Španjolsku.
Mislim da puno Britanaca dolazi u Hrvatsku, ali naravno da za sve treba vremena. U Španjolsku odlaze godinama, Španjolsku se povezuje s jeftinim odmorom. Ne želim zvučati kao snob, ali obrazovaniji ljudi, recimo, preferiraju Italiju. Ja volim Francusku, jer je blizu i možete vrlo brzo stići, tako da je to i stvar blizine. Ali mislim da će mnogi ljudi koji su do sada išli u Italiju, dolaziti i u Hrvatsku, jer je u pitanju slična kultura.
Britanci su bili skloni kupovati nekretnine u Španjolskoj. Mislite li da će se taj trend prenijeti u Hrvatsku?
Siguran sam. Trenutno vlada velika nestabilnost na španjolskom tržištu nekretnina. A mislim i da su Britanci jako dobri kupci nekretnina. U britanskom je mentalitetu da cijene mjesto koje su došli vidjeti, ne žele samo nešto preuzeti već su zainteresirani za sve specifičnosti nekog kraja, kao što sam uostalom i ja. To je naprosto britanski način gledanja na stvari, uvijek želimo znati više o povijesti i kulturi neke zemlje. A Hrvatska želi turiste koji više troše i siguran sam da će Britanci još više dolaziti, dokle god možete osigurati visoku kvalitetu usluge i hotele koje mogu privući goste s dubljim džepom. Mislim da nije dobro što je Dubrovnik potpuno preplavljen turistima s cruisera, bio sam tamo prošle godine, u nekom trenutku poslijepodne čovjek se ne može pomaknuti zbog gužve.
Pretpostavljam da ste upoznati s problemom golfa na Srđu. Kako gledate na to?
Mislim da o tome trebaju odlučiti Dubrovčani, svakako sam protiv destrukcija u zajednici samo radi nečije zarade. Bilo je i drugdje primjera neprikladnog razvoja.
Kad ste govorili o tome što treba napraviti da bi se hrvatska ekonomija oporavila, rekli ste da je to lako reći, ali teško napraviti.
U demokratskom društvu morate kad nešto želite napraviti, morate iza sebe imati dovoljno ljudi i podršku u svakoj fazi koju provodite. Ne možete samo reći da ćete nešto napraviti, morate objasniti zašto će zbog toga biti bolje, čak ako i ne bude odmah bolje, morate nastaviti objašnjavati. To je jedan od glavnih principa zašto privatni sektor funkcionira. Ako im se obraćate u pravnim terminima, ljudi će razumjeti. Ali, bojim se da hrvatski političari nisu dobri u tome.
Sada postoji tendencija, posebno pod ovom Vladom, ali i inače, da se govori kako sindikati nešto zahtijevaju, pa Europska unija nešto zahtijeva, to u biti znači da stalno krivite nekog drugog. Ali, trebate objasniti zašto su potrebne promjene da bi stvari bile bolje, i objasniti da to nije potrebno samo zato što to netko drugi traži. Postoje primjeri svjetskih ekonomija koje funkcioniraju, to su one ekonomije koje ne troše puno, ne oporezuju puno i ne reguliraju previše, neovisno o tome jesu li u Južnoj Americi, Kanadi, Britaniji, to su zemlje koje su uspjele. A hrvatske brojke o nezaposlenosti stvarno su šokantne. Britanskoj ekonomiji ne ide baš tako dobro, ali naša je nezaposlenost 7,5 posto, vaša je 18 posto, nezaposlenost mladih je 21 posto, vaša je 52,4 posto. To je nešto što je u srži krivo, za što ne možete kriviti eurozonu. To ne znači da sami ne možete popraviti stvari. Tu se slažem s Ivom Bancem.
Govorili ste da je u Hrvatskoj previše pesimizma.
Da, mogu razumjeti pesimizam, jer ako se stvari tako nastave, ako nastavite dobivati nove i nove poreze, ljudi neće više raditi ili će raditi na crno ili će imigrirati, jer je to u ljudskoj naravi. Kapitalizam koristi ljudsku prirodu, socijalizam niječe ljudsku prirodu, zato socijalizam nikad, ali nikad ne uspijeva.
Odnos Margaret Thatcher prema sindikatima bio je nemilosrdan. Možete li usporediti tu situaciju s hrvatskom?
Mi smo imali specifičan problem sa sindikatima. Vi imate određene probleme, ali vaši su sindikati daleko slabiji od britanskih sindikata 80-ih, koji su bili izrazito ispolitizirani, vrlo moćni i nisu bili spremni prihvatiti ama baš nikakve promjene. Na primjer, tijekom štrajka rudara 1984. i 1985., ja sam u to vrijeme bio savjetnik ministra unutarnjih poslova, mogli smo vrlo lako izgubiti kontrolu nad situacijom koja je bila vrlo opasna, zamalo su zatvorili cijelu zemlju. Kad su zastupnici u parlamentu pitali vođu rudara koliko bi trebao iznositi gubitak rudnika da bi shvatio da ih treba zatvoriti, on je rekao: “Nema granice za gubitke” (“There is no limit to the loss”). Dakle, logično govoreći, cijeli britanski BDP bio si srušen. Poanta je da s time ne smije biti kompromisa. Jednostavno ih morate pobijediti. No, u Hrvatskoj nije takva situacija, ne postoji takav pristup, i bilo bi potpuno pogrešno za sve kriviti sindikate.
Situaciju s britanskim rudnicima možda možemo usporediti s hrvatskom brodogradnjom koja je također stvarala ogromne gubitke, no dio te industrije danas je privatiziran.
Ako dolazi do toga da morate smanjivati broj ljudi u brodogradilištu ili nekoj drugoj industriji, ti ljudi dobivaju velike otpremnine i taj bi posao trebali iskoristiti za pokretanje vlastitog posla. Ali da biste ih na to potaknuli, morate imati uspješan, napredan privatni sektor. Ne možete samo rezati u javnom sektoru već omogućiti rast u privatnom.
To je ono o čemu ste govorili na skupu, da se moraju stvarati novi poslovi.
Da, recimo, u posljednjih nekoliko godina u Velikoj Britaniji smo stvorili puno više radnih mjesta u privatnom sektoru no što ih je bilo izgubljeno u javnom. Iako nemamo idealnu Vladu. Hrvatska ima ogromne potencijale u turizmu i to će se dogoditi, ali samo pod uvjetom da nema prevelikih poreznih nameta. I pod uvjetom da sezona ne traje tri mjeseca. Jer, u krajnjoj liniji, malo je mjeseci u godini kad Hrvatska nije lijepa.
Osim po turizmu, Hrvatska u Velikoj Britaniji nije baš prepoznatljiva po svojim proizvodima. Što mislite što bi bilo interesantno za vaše tržište?
Mislim da je sramota da u Britaniji nema više hrvatskih vina. Pritom ne mislim samo na fina vina, zašto ne bi bilo i Dingača i Graševine, to su izvrsna vina. Uvijek čujem da se ne proizvodi dovoljno, ali jednostavno ne vjerujem u to. Cijeli niz zemalja ima svoja vina na našim policama, mislim da vi imate marketinški problem. Mislim da primjer sumameda dokazuje da su Hrvati pametni, da znaju osmisliti dobar proizvod i da znaju prepoznati mogućnosti.
Koje je vaše mišljenje o aktualnoj vladi i ministru financija?
Ne želim biti preosoban, mislim da radi posao najbolje što može, ali mislim da još uvijek postoji taj socijalistički mentalni sklop koji ne razumije da morate kreirati dinamičnu, ne statičnu ekonomiju, i da ne možete napraviti ništa bez rasta. Morate razmišljati o tome kako promovirati biznis. Država sama ne kreira poslove, to čini privatno poduzetništvo. Država mora stvoriti okvir, da bi privatni sektor mogao proizvesti rast. Kad ostvarite rast, moći ćete otplatiti kredite i smanjiti poreze. Mislim da socijalisti, duboko u sebi, to ne razumiju.
Ne razumiju priču o torti. Možete li malo objasniti tu analogiju kojom se služila Margaret Thatcher?
Ako imate tortu određene veličine koja se nikad ne povećava, već ostaje ista, onda se razne interesne skupine bore da bi dobili što veći komad torte. Ali, veličina torte ostaje ista, kao što je slučaj sada u Hrvatskoj. Ali ako ljudi vjeruju da se torta povećava, tu govorim o rastu, ljudi će zadržati istu količinu, ali njihovi će komadi rasti, postati bogatiji.