Hrvatska je treća najgora država EU po nezaposlenosti mladih sa stopom od 38,9 posto. Političari nezaposlenost i iseljavanje mladih često ističu kao glavne probleme, ali kada dođe vrijeme “za delati” priča postaje drugačija. Proračunski novac za financiranje mjera zapošljavanja prepolovljen je i već potrošen, zbog čega je obustavljen dio mjera od strane HZZ-a krajem prošlog tjedna, a oslonac je pao na novac iz EU fondova za koji je još upitno hoće li Hrvatska povući.Krajem prošlog tjedna iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) stigla je vijest o privremenoj obustavi dijela mjera aktivne politike zapošljavanja koje se financiraju iz državnog proračuna na što je javnost burno reagirala. Iako iz HZZ-a tvrde kako nije riječ o ukidanju niti jedne mjere, već o redefiniranju pojedinih mjera s ciljem postizanja efikasnosti trošenja sredstava i učinkovitosti, situacija je vrlo jednostavna – proračunska sredstva za ovu godinu su potrošena, a HZZ je odlučio najefikasnije doskočiti problemu, odnosno obustaviti pojedine mjere.
Naime, na nedavno održanoj sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća prihvaćen je prijedlog privremene obustave pojedinih mjera, a tu odluku je dan kasnije, 23. lipnja, potvrdilo i Upravno vijeća HZZ-a. Tom odlukom obuhvaćene su mjere potpora za zapošljavanje, samozapošljavanje, usavršavanje, stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa te javni radovi, isključujući javne radove za Rome.
“Naša analiza i vanjska evaluacija učinkovitosti mjera za razdoblje 2010. – 2013., koja je dovršena prije četiri mjeseca, pokazala je da se kod pojedinih mjera novac iz proračuna trošio nekontrolirano i nedovoljno učinkovito po nezaposlene, zbog čega smo uz dogovor sa socijalnim partnerima odlučili obustaviti daljnju provedbu dijela djela mjera na postojeći način, odnosno redefinirati ciljane skupine i uključivati u mjere skupine koje su u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Sredstva smo odlučili usmjeriti na one mjere koje daju brze i dobre rezultate, kao i na redefinirane mjere koje pravednije i učinkovitije ostvaruju svoju osnovnu funkciju, a to je zapošljavanje nezaposlenih”, priopćili su iz HZZ-a nakon što se digla panika da se ukidaju mjere poput one najpopularnije – stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR).
Kako navode iz HZZ-a u priopćenju, mjera SOR-a provodila se krajnje neselektivno, i za nedeficitarna zanimanja, za osobe s visokom stručnom spremom i bez institucije mentorstva te je ozbiljno rušila cijenu rada, čime je u potpunosti zaustavljeno klasično zapošljavanje mladih.
“Dakle, mjera će i u budućnosti ostati, ali bitno redefinirana. Biti će puno otvorenija najugroženijim skupinama na tržištu rada, a to su mladi koji su najviše do četiri mjeseca u evidenciji nezaposlenih te dugotrajno nezaposlene mlade osobe”, objašnjavaju iz HZZ-a.
Da je potrebno redefinirati mjere slaže se i Marin Živković iz Mreže mladih Hrvatske, koji ističe kako su ovogodišnjim proračunom sredstva za financiranje mjera za zapošljavanje iz proračuna praktički prepolovljena i već sada potrošena te, naglašava Živković, preostala su sada samo sredstva Europskog socijalnog fonda s kojima se nastavlja financiranje.
“Najveći problem je što smo informacije o obustavi dobili iz priopćenja koje je nejasno te je tek kasnije detaljnije pojašnjeno o čemu se tu zapravo radi. Analiza je pokazala neke nedostatke, ali ne tolike da bi se mjera u potpunosti trebala ukinuti ili redefinirati na ovakav način. To što je evaluacija pokazala da postoje mjesta koja se mogu poboljšati to ne znači da je najbolji način za to da se sredstva smanje i posljedično financiraju mjere prema tome odakle sredstva dolaze. Sada se događa da se određuju ciljane skupine prema sredstvima, a ne stvarnim potrebama mladih na tržištu rada. To ne smatramo ‘redefiniranjem’, barem ne smislenim”, ističe Živković i naglašava kako ova odluka o obustavi sigurno nije posljedica strateškog promišljanja, već je odluka koja se isključivo bazira na nedostatku financija.
Za komentar smo upitali i Anu Miličević Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i ujedno članicu Upravnog vijeća HZZ-a. Miličević Pezelj ističe kako se situacija o obustavi mjera često događala i prijašnjih godina zbog manjka koordinacije između raspoloživih sredstava i zaprimljenih zahtjeva.
“Primjerice, prošle godine sredstava nije bilo za posljednja dva mjeseca te je nešto više od tri tisuće zahtjeva, u vrijednosti oko 32 milijuna kuna, prebačeno u ovu godinu. Međutim, s obzirom na to da je proračun za ovu godinu predvidio daleko manje sredstava u odnosu na 2015., bilo je potrebno donijeti odluku koja omogućava prestanak zaprimanja zahtjeva jer ih se ne može riješiti. Nije sporno da neke mjere treba redefinirati jer je vanjska evaluacija pokazala niz stvari na koje smo upozoravali godinama, ali je loše što se to radi pod prisilom neosiguravanja dovoljnih sredstava u proračunu i to ne može biti opravdanje”, rekla je Miličević Pezelj i upozorila kako će ovim potezom najviše biti zakinute osobe koje su starije od 30 godina i koje nisu imale priliku raditi u struci, a imaju pozitivnih iskustva sa SOR-om.
Naime, sredstva europskog fonda kojim se provode mjere iz programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. odnose se isključivo na mlade osobe do 29 godina čime za pojedine mjere ostaju zakinute osobe starije od 30 godina i teže zapošljive jer su se od 2012. godine mjere namijenjene isključivo mladima otvorile i za sve dobne skupine koje nisu ostvarile 12 mjeseci staža u struci za koju su se školovali. Iako se HZZ poziva na europske fondova, upitno je koliko će se i postojeće mjere zadržati s obzirom na to da dosadašnje neslavno povlačenje sredstava iz Europskog socijalnog fonda gdje je povučena tek trećina predviđenih sredstava.
Unatoč tome što se SOR pokazao kao nedovoljno dobra i skupa mjera (gotovo sva sredstva odlaze na financiranje SOR-a i javnih radova) za radnike, ali ne i poslodavce koji su prezadovoljni navedenom mjerom, što je i sam HZZ potvrdio u evaluaciji, i dalje se inzistira na njegovom provođenju. Najveći zagovornik je i dalje Mirando Mrsić koji tvrdi da je “HDZ lagao građanima, nezaposlenima i mladim ljudima” te da im je obustavom mjera “onemogućio posao u Hrvatskoj, pristup tržištu rada i jasno im pokazao da traže posao u zemljama EU”. Mrsić ističe, SOR je jedan od najboljih modela jer je preko 60 posto mladih dobilo svoje radno mjesto nakon godinu dana.
Miličević Pezelj podsjeća kako su sindikati prije samog uvođenja SOR-a po Zakonu o poticanju zapošljavanja upozoravali na moguće posljedice i isticali su kako se manjak pripravničkih mjesta za radna mjesta određenih zanimanja za koja je stručni ispit ili radno iskustvo zakonom utvrđeno kao uvjet zapošljavanja, ne može zamijeniti takvim oblikom rada.
“Tražili smo da se praksa, koja se sada stječe SOR-om, odradi tijekom školovanja- kako srednjoškolskog tako i fakultetskog. Za osobu koja završava obrazovni ciklus važna je socijalizacija u poslovnom svijetu da bi stekla određeno iskustvo i to mi zagovaramo, a ne jeftinu radnu snagu. Mladi trebaju steći radno iskustvo tijekom školovanja kroz mentorski sustav koji je nadziran jer je osposobljavanje kod poslodavca zapravo produženi dio obrazovanja”, ističe Miličević Pezelj i naglašava kako SOR sada obuhvaća više od polovine svih mjera te da je gotovo dokinuo klasično pripravništvo. Uz to upozorava kako 2400 kuna sigurno neće zadržati mlade jer iz Hrvatske sada odlaze sve dobne skupine, u prvom redu zbog potplaćenosti, na drugom mjestu su uvjeti rada, a nezaposlenost je tek na trećem mjestu razloga odlaska te da o tome treba voditi računa.
Također podsjeća kako su sindikati o pojedinim problemima Mrsića upozorili i 2014. kada su se donosile Smjernice za razvoj i provedbu aktivne politike zapošljavanja u RH 2015.-2017.godine.
“Tada smo, primjerice, temeljem podatka dostupnih za 2013. napravili analizu koja je pokazala da je čak 37,1 posto svih visokoobrazovanih nezaposlenih koristilo neku mjeru dok je isto bilo dostupno za samo 9,7 posto onih sa srednjom školom te 6,5 posto onih koji su bez srednje škole, dakle oni koji su najnezapošljiviji su imali najmanji pristup mjerama, što je nelogično i društveno neprihvatljivo. Potrebno je te osobe s najnižim obrazovanjem i s najmanje kvalifikacija uključiti i pomoći im da steknu nekakvu prvu kvalifikaciju čime se postiže dvostruki učinak: čini ih se zapošljivijima i izvlači ih se iz kruga siromaštva. Naši argumenti, nažalost, nisu prihvaćeni”, kaže Miličević Pezelj.
Živković, komentirajući evaluaciju ističe kako se SOR doista pokazao kao manje efikasna mjera za zapošljavanje, ali ističe kako mu to i nije trebala biti primarna svrha, već je, kaže Živković, trebao pomoći mladima da steknu određene vještine.
“Koliko je uspješan na tom planu, realno ne znamo jer se time nitko sustavno ne bavi. To je prvi korak koji treba napraviti pri reviziji SOR-a. Bez obzira na nedostatke mjera najgore što se može dogoditi jest da se SOR naglo ukine. U jednu ruku je štetan, ali opet ako se želi uvesti neki drugi model onda ga se treba postepeno uvoditi. SOR je izazvao određene promjene na tržištu rada i njegovo postepeno ukidanje će sigurno izazvati određeni šok za mlade ljude, ali kao što sam istaknuo, svim odlukama treba pristupiti strateški, a ne naglo”, kaže Živković te kao Miličević Pezelj ističe kako je potrebno osposobljavanje vršiti tijekom obrazovanja, a ne nakon njega jer bi se time sva potrebna znanja za tržište rada usvojila u prostoru koji je za to predviđen, tj. tijekom školovanja.
“Treba voditi računa da širenje ovakvog tipa učenja u sustavu obrazovanja ne poremeti ravnotežu između obrazovnih ciljeva jer priprema za svijet rada nije i ne smije biti isključiva svrha obrazovnog procesa. Naravno, takav projekt zahtijeva vremena i ne bi ga se moglo implementirati u šest mjeseci ili godinu dana, ali jedino tada je moguće postepeno ukidanje SOR-a”, govori Živković.
O samom iskustvu SOR-a razgovarali smo sa Zdravkom, mladim magistrom politologije koji je stručno osposobljavanje odradio u javnoj ustanovi u Sinju, te Stipom, magistrom građevine iz Kaštela koji se stručno osposobljavao u zagrebačkoj podružnici Hrvatskih voda. I Zdravko i Stipe imaju slična razmišljanja o korisnosti SOR-a, odnosno navode kako je iskustvo bilo dosta loše jer niti jedan nije obavljao poslove vezane za struku, a niti su imali pravo mentorsko vodstvo tijekom SOR-a.
“Čitavo iskustvo je bilo loše, od organizacije posla i načina rada do same vrste posla koji sam obavljao. Riječ je o jednostavnim poslovima koji nisu imali veze s mojom strukom te su to bili poslovi koje drugi zaposlenici tvrtke nisu htjeli obavljati”, ističe Stipe.
Zdravko navodi kako se početkom stručnog osposobljavanja od njega nije očekivao, a niti zahtijevao nikakav angažman jer je za programsku djelatnost njegovog odjela nisu izdvojena nikakva sredstva.
“Kako nisam želio biti beskoristan i potratiti godinu dana uključio sam se u rad drugog odjela ustanove, za koji sam najvećim dijelom obavljao poslove van struke za koju sam obrazovan. Sva znanja koja sam stekao obavljajući te poslove nisu bila posredovana mentorom stručnog osposobljavanja, nego su prenesena zbog dobre volje kolegice, koja je uvidjela apsurdnost situacije u kojom sam se našao i na sebe preuzela zadaću mentoriranja”, govori nam Zdravko.
Stipe naglašava kako je prije samog dobivanja SOR-a u Hrvatskim vodama poslao preko 40 otvorenih molbi za posao, na koje mu gotovo nitko od potencijalnih poslodavaca nije odgovorio. Nakon isteka stručnog osposobljavanja, ponovno je počeo tražiti posao te je nakon dvadesetak otvorenih molbi i tri mjeseca zaposlen u jednoj zagrebačkoj građevinskoj tvrtki uz mjeru Rad nakon stručnog osposobljavanja.
Prema posljednjem statističkom biltenu HZZ-a, u svibnju je registrirano 60 830 mladih osoba (od 15 do 29 godina), izvor: HZZZdravko je pet mjeseci nakon završetka stručnog osposobljavanja također zaposlen uz pomoć druge mjere, odnosno preko javnih radova – Mladi za EU. Naglašava kako su od trenutka selekcije do odobrenja programa i sredstava od strane HZZ-a prošla tri mjeseca te da je proces uključivanja u mjeru bio neizvjestan jer je od različitih odjela HZZ-a dobivao drugačije informacije.
“Sve što sam znao je da se čeka odobrenje središnjeg ureda te da nije poznato koliko će čekanje trajati jer SOR i ostale mjere imaju prednost. Nije formirana Vlada, nije usvojen proračun, čekaju se EU sredstva, izabran je novi ravnatelj HZZ-a, sada druge mjere imaju prioritet – bili su informacije koje su stizale iz različitih odjela. Prema informacijama koje mi je dao djelatnik splitskog regionalnog ureda HZZ-a svi koji su u 2016. godini s područja županije zatražili korištenje mjere bili su na čekanju do svibnja zbog nedostatka sredstava, kada su svi zahtjevi riješeni u dva dana”, objašnjava Zdravko.
Obojica ističu kako uspješnost mjere najviše ovisi o mjestu gdje se osoba osposobljava i mentoru koji program provodi. Svakako, da su imali izbora, obojica bi potražili zaposlenje kojim bi stekli više praktičnog znanja i od kojeg bi mogli samostalno živjeti.
Dok Mario Bebić, pomoćnik ministrice rada i mirovinskog sustava, dio rješenja vidi u kreiranju pet jeftinih mjera koje će se primjenjivati, Miličević Pezelj ističe kako naglasak mora biti na boljem ciljanju mjera i boljem korištenju sredstava za one mjere koje imaju bolje učinke. Kao problem ističe previše mjera te upitnu učinkovitost ponekih, ali i samo promjenu uvjeta tijekom same primjene mjera.
“Primjerice, kada su javni radovi započeli to je bilo u potpunosti pokriveno prema poslodavcu, a kada je porasla potražnja za javnim radovima a smanjena sredstva, HZZ je u pola primjene promijenio uvjete tako da poslodavac plaća 50 posto troškova. Cijeloj priči se treba pristupiti odgovornije, s puno više analitike i statističkih podataka. Politiku zapošljavanja svugdje vodi Vlada jer je riječ o jednoj izuzetno integriranoj javnoj politici koja nije područje odgovornosti jednog već više ministarstava: gospodarstva, financija, obrazovanja i ostalih, a HZZ provodi samo mjere aktivne politike zapošljavanja posebice namijenjene teže zapošljivim kategorijama radnika”, objašnjava Miličević Pezelj.
Iako je iz HZZ-a rečeno kako se mjere privremeno obustavljaju, ostaje nejasno hoće li se one nastaviti provoditi iduće godine kada dobijemo novu Vladu, a s njom i novi proračun. Sigurno je jedno, a to je da su svakoj političkoj stranci puna usta mladih tijekom i nakon izbora, iako konkretni rezultati godinama izostaju. Radna mjesta s normalnom plaćom od koje radnik može živjeti gotovo i da ne postoje, a mladi radnici i radnice osuđeni su na lutanja od jedne do druge mjere za zapošljavanje.
“Dok Vlada ne profunkcionira tako da vodi integrirane politike i dalje ćemo imati nisku stopu zaposlenosti odnosno visoku stopu nezaposlenosti, više stotina tisuća nezaposlenih uz istovremeni ‘uvoz’ stranih radnika i iseljavanje domaćih kvalificiranih i stručnih radnika”, zaključuje Miličević Pezelj. Hoće li mladi i zapošljavanje generalno biti prioriteti nove Vlade vidjet ćemo početkom iduće godine, a dotad ćemo “uživati” u moru predizbornih obećanja raznoraznih političkih opcija.