Medijski mrakić Željke Markić

U srijedu, 21. travnja 2013. godine ponosno su za stol prekriven crnom tkaninom zasjeli današnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović, predstavnik Svjetske organizacije mladih Hrvoje Vargić, odvjetnik Krešimir Planinić, medicinska poduzetnica Željka Markić i Kristina Pavlović, sestra saborskog zastupnika Hrasta Ladislava Ilčića, kako bi najavili da će za samo nekoliko tjedana krenuti u prikupljanje potpisa za referendum kojim će se u konačnici u Ustav unijeti homofobna definicija braka kao zajednice muškarca i žene. Inicijativa koju su te srijede prezentirali nazvana je U ime obitelji, a kako su brojni mediji njihove ciljeve prozreli brzo i lako, ma koliko ih oni nastojali zakamuflirati, Željka Markić i oni okupljeni oko nje bili su od početka svog djelovanja u sukobu s većinom medija. Njezino slavodobitno penjanje na pozornicu 1. prosinca 2013., kada je održan homofobni referendum ‘o braku’, zbog toga nije bilo medijski popraćeno. Markić je naime zbog ‘netočnog prikazivanja izjava, postupaka ili namjera predstavnika građanske inicijative U ime obitelji’ uskratila akreditacije za praćenje referendumske noći u njihovom stožeru svim izdanjima medijske kuće EPH, portalima Index, tportal i Net.hr, riječkom Novom listu, ali i HRT-u. Tada su se s tim medijima solidarizirali i oni koje nije odmah žigosala, pa su njezin stožer bojkotirali i Nova TV, RTL, Večernji list, 24 sata i Hina, navodeći da ta zabrana predstavlja izravno kršenje ustavnog prava na slobodu izvještavanja i pristupa informacijama.

Nakon referenduma Markić je i dalje pokušavala uređivati medije diljem zemlje, zahtijevajući od Agencije za elektroničke medije da opomene sve one koji koriste izraz ‘gej brak’ dok pišu o Zakonu o životnom partnerstvu i optužujući te medije da dovode građane u zabludu. Agencija je taj zahtjev odbila, a Željka Markić, koja iza sebe ima iskustvo novinarke na HRT-u i urednice na Novoj TV, okrenula se stvaranju vlastite medijske mašinerije, kojoj će osnovni zadatak biti provođenje vječite kampanje. Početkom 2015. godine, gostujući kod Aleksandra Stankovića, javno je obznanila kako je sljedeća tema kojom će se pozabaviti ‘sloboda medija’, a mjesec dana nakon te objave svjetlo dana ugledao je njezin portal Narod.hr, koji se zahvaljujući izdašnom financiranju danas pozicionirao blizu desetog mjesta na ljestvici najčitanijih portala u Hrvatskoj. Manipulativni karakter tog medija vidljiv je već u oglasu kojim se novi suradnici pozivaju s pitanjem ‘Želiš raditi u dinamičnom timu kojega ne kontroliraju političke stranke i/ili financijski moćnici?’, dok je istovremeno poslodavac i izdavač, U ime obitelji, danas politička stranka; doduše, Željka Markić s njom se nije proslavila na lanjskim parlamentarnim izborima.

Konstantno zastrašivanje udbašima, zazivanje lustracije, pozivanje na oduzimanje imena Trga maršala Tita i sl. servirano je zajedno s pozivima na zabranu pobačaja

Uz glorificiranje Željke Markić i onih oko nje okupljenih, dakle minornih političkih stranaka, protivnika i protivnica ideje jednakosti i ravnopravnosti te protivnika ‘obaju totalitarizama’, odnosno glorificiranje svih onih koji su u milosti Katoličke crkve, portal je to koji posljednjih dana posebno privlači pažnju tekstovima u kojima otvoreno odaje počast nacističkim i ustaškim zločincima. U neke od uobičajenih tema na Narodu spada ‘otkrivanje istina’ primjerice o inkviziciji koja je, kako pišu, uvela tako humane uvjete u zatvorima da je ‘svjetovna vlast bila ogorčena jer su zatvori dotad bili prava mučilišta’. Posebnu čar portalu, koji se nedavno podičio značajnim porastom čitanosti, daju, dakako, kolumnisti. Vrijedi napomenuti kako je kategorija kolumni kod njih toliko rastezljiva da pod kolumne ubrajaju i prenošenje Facebook statusa biskupa Vlade Košića, inače potpisnika peticije za uvođenje ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ u službenu vojnu upotrebu i pokrovitelja ratnog zločinca Darija Kordića. Na Narodu taj je ratni zločinac, odgovoran za pokolj u Ahmićima, počesto amnestiran svih svojih grijeha, pa stoga ne čudi što se Željki Markić odužio svojim sudjelovanjem u nedavno organiziranom ‘Hodu za život’.

Kako Tihomir Dujmović između svoje kolumne u Slobodnoj Dalmaciji i gostovanja na HRT-u i u ‘Bujici’ kod neonacista Velimira Bujanca očito ne stiže pisati specijalno za Narod.hr, osuđeni su na prenošenje njegovih tekstova pisanih za druge. Vrijeme ponekad nađe drugi komentator Slobodne Dalmacije, Ivica Šola, no ni on se ne može mjeriti s upornošću stalnog komentatora Naroda Željka Sakića, još jednog pohoditelja ‘Bujice’. Poveznice s ‘Bujicom’ tu ne staju. Naime, ministar vanjskih poslova Miro Kovač, kojemu je Bujanec ‘enciklopedist i prosvjetitelj’, odlučio je upravo urednicu Naroda Alenku Zelić uzeti za svoju glasnogovornicu (zbog čega se njegov kolega Hasanbegović morao zadovoljiti uzimanjem urednice HDZ-ovog portala Direktno.hr Marje Čolak). Presvetu dužnost urednice Naroda preuzela je nakon toga Ivana Josipović, a od njezinog dolaska na portalu su sve češće primjetni profili ljudi koji se ne slažu s politikom Željke Markić, pri čemu je brza eskalacija iz profila u potjernicu najvidljivija na primjeru objave adrese na kojoj s obitelji živi Rene Bitorajac. Adresa je, pogađate, prenesena iz ‘Bujice’.

Ministar vanjskih poslova Miro Kovač, kojemu je Bujanec ‘enciklopedist i prosvjetitelj’, odlučio je upravo urednicu Naroda Alenku Zelić uzeti za glasnogovornicu

Teza o ‘osudi obaju totalitarizama’ rijetko gdje u punini živi cinizam kojim je ispunjena kao na portalu Narod.hr. Konstantno zastrašivanje udbašima, zazivanje lustracije, pozivanje na oduzimanje imena Trga maršala Tita u Zagrebu, pažljivo je upakirano i servirano zajedno s pozivima za zabranu pobačaja, u čemu se posebno ističe Ružica Ćavar, počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj, najpoznatija po predanom zahtjevu za ocjenu ustavnosti zakona o pobačaju, za koji tvrdi da je komunističko naslijeđe. Ne nedostaje tu ni klasičnijeg izvrtanja teza, pa se tako u samo proteklih tjedan dana na Narodu mogu pohvaliti objavama nekoliko tekstova u kojima se relativiziraju ustaški zločini u Jadovnom. Posljednjih dana objavili su i tekst kojim se prisjećaju rođendana ‘najodlikovanijeg njemačkog vojnika’ Hansa-Ulricha Rudela u kojemu, naravno, nijednom riječju ne spominju, a kamoli da osuđuju, Rudelovo osnivanje organizacije Kameradenwerk koja je pomagala nacističkim zločincima pri bijegu u Latinsku Ameriku ili činjenicu da je skrivao i štitio ni više ni manje nego Josefa Mengelea. Samo dan nakon prisjećanja na Rudelov rođendan prisjetili su se i onog, na domaćem terenu poznatijeg – ustaškog zapovjednika Jure Francetića. U oči bode ne samo izostanak kritike ili kvalifikacije Francetića barem kao zločinca, nego otvoreno nazivanje istoga ‘nacionalnim junakom’ koji se nakon proglašenja NDH odlučuje vratiti u ‘domovinu’.

Dok sve otvorenije pokazuje profašističke simpatije, Narod.hr uspio je ipak napraviti velik pomak u mimikriji i bojanju homofobije i inih fobija u šarene boje, barem ako ga usporedimo sa stranicom Zdravstveniodgoj.com, koja godinama aktivno i otvoreno mrzilački piše o rodnoj ravnopravnosti, istospolnim zajednicama, ali i svima onima koji se protive zadrtosti. Portal je to na kojemu najprije nije bilo nikakvog impresuma, ali se u jednom trenutku ipak razjasnilo tko točno stoji iza njega: žiroračun je naime bio identičan onome na koji su se uplaćivale donacije za inicijativu U ime obitelji. Tko je, kako i koliko uplaćivao, naravno, apsolutna je nepoznanica, baš kao i višegodišnje financiranje U ime obitelji i Naroda. Netransparentnost financijskih izvještaja te družine može biti izjednačena samo s onom njihovog najmoćnijeg pokrovitelja – Katoličke crkve.

Prije samog lansiranja portala, Narod.hr najavljivan je na jednom drugom omiljenom portalu Željke Markić, Vice Batarela i inih za davanje ‘ekskluzivnih’ i ‘senzacionalnih’ intervjua – na Bitno.netu. ‘Deset moćnih oružja u borbi protiv Đavla’ i tekstovi sličnih naslova okosnica su tog portala, a najčitaniji tekst mjeseca je ‘Pater Marko Glogović o crvenim koncima na rukama beba: Put u pakao popločan je dobrim nakanama’, koji tematizira stravičnu pošast među katolicima koji bebama i prije krštenja (!) na ručice stavljaju crvene končiće ‘protiv uroka’. Glavni urednik tog portala Petar Balta ujedno je pokretač knjižare Verbum, po vlastitim riječima, najvećeg hrvatskog nakladnika vjerske literature. Budući da je među rijetkima kojima je ministar Hasanbegović ove godine povećao potporu koja se dodjeljuje iz državnog proračuna, može postati samo veći.

Razvijajući svoju medijsku mrežu Željka Markić posebnu je bitku vodila s neprofitnim medijima, pri čemu je dobila ključnu Hasanbegovićevu pomoć. Iako nemaju doseg poput dominantnih javnih i komercijalnih medija, neprofitni mediji značajno se sustavnije, upornije i detaljnije bave akterima i aktericama neokonzervativne revolucije u Hrvatskoj, a samim time predstavljaju konstantnu prijetnju koju je potrebno uništiti. U jeku homofobne referendumske kampanje U ime obitelji podiglo je protiv portala Crol.hr čak kaznenu prijavu zbog komentara ispod tekstova, iako su ti komentari i prije podizanja prijave bili izbrisani. Traženo je oduzimanje sredstava koje je portalu Crol.hr na regularnom natječaju dodijelio Povjerenstvo za neprofitne medije pri Ministarstvu kulture. Općepoznata je činjenica da je ministar Hasanbegović ukinuo Povjerenstvo za neprofitne medije i obustavio cijeli program njihovog financiranja samo dan nakon što mu je pismo s popisom takvih želja poslala Željka Markić.

Kulminacija višegodišnje bitke u njezinom svetom ratu zbila se prije samo nekoliko tjedana. U ime obitelji i Željka Markić zatražili su od Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, Hrvatskog novinarskog društva, Hrvatskog društva novinara i publicista, Agencije za elektroničke medije i pučke pravobraniteljice da ih zaštite od ‘učestalih, grubih i neistinitih medijskih napada’ nakon što je u brojnim medijima razotkriven cijeli niz manipulacija povezanih s njezinom najnovijom inicijativom ‘Hod za život’. Bile teme brak, tijelo ili mediji, Markić tako zastupa naše pravo na slobodu dokle god je ono identično njezinom slobodnom izboru. Njezina propagandna mašinerija – sa svim tjeralicama, blaćenjima i ocrnjivanjima te promocijom njezinih vlastitih zabluda u zadanom okviru zadrtosti – pokazuje nam kako ona zamišlja slobodu u svijetu medija. Nakon što se osvjedočite u jedan segment kreiranja slobode, onaj medijski, usudite li se uopće zamišljati slobodan svijet onako kako ga vidi Željka Markić? Samo pazite, dok se vi premišljate, ona ga stvara.